Tocilj & Razz Impressions feat. Lovro Mirth: autentičan jazz vokal izvan kalupa

Saxov ciklus Novi hrvatski jazz, koji se tradicionalno održava srijedom, ovaj je tjedan imao čak dvostruko izdanje, u srijedu su nastupili Miri & the Fellas, projekt Mirjane Vladić, a u četvrtak Tocilj & Razz Impressions, uz gostovanje Lovre Mirtha.

Tocilj & Razz je jazz kvartet koji čine četiri glazbenika, poznata po prepoznatljivom glazbenom izrazu oblikovanom kroz brojne klupske nastupe i sudjelovanja na jazz festivalima širom Hrvatske; saksofonist Denis Razz, pijanist Josip Tocilj, basist Karlo Ilić i bubnjar Rajko Ergić. Pojačanje je za ovu prigodu došlo u obliku izvanrednog vokala Lovre Mirtha, izuzetno upečatljivog i ekspresivnog mladog pjevača iz Rijeke, uz čiji je kreativni doprinos ovaj ansambl sjajnih improvizatora dosegao nove interpretativne vrhunce.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Muški jazz vokali rijetkost su na domaćoj sceni, a kada se pojavi tako virtuozan glazbenik s prepoznatljivim, markantnim vokalnim timbrom, dojam je još snažniji. U gotovo sat i pol dugom nastupu, Lovro je publici predstavio bogat žanrovski spektar – od scat improvizacija, preko jazz balada, pa sve do bluesa.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Koncert je otvorio pop-jazz standard Henrija Mancinija The Days of Wine and Roses, uvodeći publiku u osebujni zvučni svijet Lovrinih improvizacija. Slijedila je Bernie’s Tune, inače najčešće izvođena kao instrumental, gdje je Lovro kroz brzi ritam i dinamične fraze pokazao iznimne improvizatorske vještine.

S dvije klasične jazz balade – Body and Soul i Speak Low prešao je u introspektivniji izričaj, zadržavajući pritom svoj osebujni stil fraziranja i inventivnost u interpretaciji. The Old Country Nata Adderleyja i Curtisa Lewisa manje je poznat standard, također češće izvođen kao instrumental, ali zapravo sjajan materijal za vokalnu interpretaciju – suptilan, ali zarazan swing ritam ove kompozicije Lovro je iskoristio za stvaranje sjetne, elegične atmosfere.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Nakon elegično-nostalgične The Old Country – uslijedila je poletna Love for Sale najvećeg majstora američke jazz pjesmarice Colea Portera – riječ je o skladbi neobične forme i složenih harmonijskih progresija, koja otvara mnogo prostora za kreativnu vokalnu improvizaciju, što je Lovro i iskoristio, igrajući se bojom glasa i uvodeći neočekivane glazbene obrate.

Za sam kraj, kvintet je odsvirao sjajan blues s upečatljivim instrumentalnim uvodom, u kojem je Lovro pokazao još jednu dimenziju svog talenta – odajući hommage klasičnim, starim bluzerima, ali kroz vlastiti, autentični vokalni izraz.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Lovrina originalnost ne dolazi do izražaja samo u glazbi, već i u njegovom vizualnom identitetu. Svojim androginim izgledom svjesno izlazi iz zadanih kalupa, a taj aspekt svog umjetničkog izraza komentirao je ovim riječima: „Glazbom opisujem svoju androginost, ženu u sebi i zašto mi je ona bitna u tome kako se izražavam i kako joj dajem glas i kako se s time povezat radi potrebe da izblijedim kategorije ŽENA | MUŠKARAC i načine na koje se biva jedno i drugo.“

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Vokal Lovre Mirtha uzbudljiva je novost na hrvatskoj jazz sceni, no treba pohvaliti i sjajan kvartet – pri čemu namjerno izostavljam pridjev „prateći“, jer doista je riječ o ravnopravnoj međuigri u kojoj svaki član ansambla dobiva svoj prostor za improvizacije i solaže. Tociljev profinjeni pijanizam naizgled je u kontrastu s eksplozivnim, ali i melodijski izražajnim tonom Razzova alt saksofona, dok ritam sekcija pruža čvrstu osnovu koja ne samo da podržava soliste, već aktivno doprinosi stvaranju napetosti i dinamike – što sve zajedno rezultira bogatom glazbenom teksturom.

Prostor Saxa je i ovaj put bio fino popunjen, čime se Sax još jednom pokazao kao kapacitetom optimalna scena za predstavljanje hrvatskih jazz noviteta, za koje itekako ima interesa.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr