Uz 'Ubojitu baladu' otvorena nova sezona Scene Rogoz

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu održana je prva ovosezonska premijera: Ubojita balada u režiji Nine Kleflin.

Ne znam kad se posljednji put dogodilo da jedan mjuzikl na komornoj Sceni Rogoz otvara sezonu, ali u svakom slučaju je iznenađujuća promjena, u odnosu na sad već uobičajene velike i poznate dramske naslove, barem za širu publiku.

Iako naslov vuče – barem ljubitelje Nicka Cavea – na album Murder Ballads iz 1996., ne bih povlačio prevelike paralele između pjesama koje smo čuli u predstavi s onima koje nam je australski pjevač dostavio s The Bad Seeds. Ubojitu baladu napisale su i uglazbile am

Ubojita balada / HNK Varaždin

eričke dramatičarke i spisateljice Julia Jordan te Juliana Nash. Mjuzikl je praizveden 2012. godine u Manhattan Theatre Clubu, da bi godinu nakon bio postavljen za komercijalnu off-Broadway izvedbu. Mjuzikl je bio nominiran za sedam kritičarskih nagrada, uključujući Lucille Lortel, Drama League i Outer Critics, a igran je od Londona, Tokija, Šangaja i Pekinga pa natrag do Sjedinjenih Američkih Država.

Na Sceni Rogoz je za ovu priliku proširena pozornica, četvero glumaca dobilo je veći prostor za razmahati se od lijeva na desno pa i s malim prednjim mostom gdje se često odigravao samotniji dio mjuzikla. Svojevrsna pista poslužila je i da publika bude posve uključena u predstavu, praktički sjedeći metar od glumaca.

Priča koja ide samo kroz pjesmu

Priča je poprilično bazična: Sara (Hana Hegedušić) nalazi se u ludoj i strastvenoj vezi s konobarom Tomom (Lovro Rimac). Nakon te epizode i burnog raskida, Sara se odlučuje za mirniji i obiteljski život s Marcom (Robert Španić), sveučilišnim profesorom koji je sušta Tomova suprotnost. Pravi zaplet nastaje u trenutku kad Saru ponovno privuče stara ljubav i način života.

U radnju nas uvlači Pripovjedačica (Dea Presečki) koja započinje prvi od 42 glazbena broja koji se izvodi u sat i 15 minuta dugom djelu. Da, mjuzikl nema govorenih dijelova, sve nam je ispričano kroz pjesmu, a osim što se na prvu čini da su glumci iznijeli kvalitetan, ponajprije pjevački, posao – to isto vrijedi i za pozadinske prilike. Bend, koji neprestano stvara dinamiku te ponegdje daje i osjećajnu notu likovima kad oni ništa ne pjevaju, čine David Vuković (voditelj, klavijature), Hrvoje Šenjug (električna gitara i mandolina), Vid Novak Kralj (akustična gitara), Aleksandar Vešić (bas) i Damir Hodić (bubnjevi).

Ubojita balada / HNK Varaždin

Scenografija je dovoljno prigušena svjetlima, s lijeve strane nalaze se bar i šank, dok desna više služi kao Sarin i Marcov dom, barem kad se ona nalazi u njemu. Premda bend stoji na vidljivom mjestu, događaji među troje (četvero) protagonista dovoljno su intenzivni da ponekad i zaboravite da glazbenici u sjeni suvereno prate događaje ispred njih na sceni. Koreograf Igor Barberić pobrinuo se da glumci pokretima nagovijeste tko je kakav lik u uvodnih desetak minuta, ali tu su i za mjuzikl specifične prenaglašene geste koje samo pojačavaju emotivnu situaciju između likova.

Pjevačkim solo dionicama dominira Sara, odnosno Hana Hegedušić, što ustvari nije nikakvo iznenađenje, s obzirom na njezinu pjevačku karijeru, ali i na još uvijek nezaboravnu ulogu Cathy u mjuziklu Prošlih pet godina na daskama istog HNK. Ovaj put na pozornici nekoliko metara niže donosi nezaustavljivu jazzy divljinu, strastvenost, ali i unutarnje borbe i nedoumice u Sarin lik, koji se konstantno nalazi na granici između njujorških izlazaka s ljubavnikom i ostanka kod kuće s mužem te djetetom koje odrasta.

Nemoguće mi je bilo upamtiti sve songove, ali jedan od upečatljivijih trenutaka je Tomova, odnosno Rimčeva izvedba ”Sare” uz vibrantnu pozadinu klavijatura i gitare, odmah nam donoseći atmosferu zadimljenih, oronulih američkih barova gdje nesretnici odlaze uzeti posljednji viski prije nego odu na počinak. Presečki je vrlo uvjerljiva u ulozi Pripovjedačice, odlično se snašla u pjevačkoj i pomalo robusno-sarkastičnoj ulozi koja nas treba voditi kroz „podrume sjećanja“ te činiti sponu u ljubavnom trokutu.

Fatalizam žanra u praksi

U dva trenutka četveroglasja nameću nam se zaključci određene scene te tada znamo da kreće novi blok koji nam donosi nove zaplete. Kraj, iako bi na neki način trebao biti plot twist, nisam doživio kao iznenađenje, komadić koji je nedostajao u ovoj glazbenoj drami, već više kao neki logični slijed radnje koji nam je napokon objelodanjen. Fatalizam žanra je takav da ne može sve ispasti dobro za sve uključene pa tako imamo i pomalo relaksirajuću, zafrkantsku završnicu nakon koje možda sve viđeno prije toga shvaćamo malo manje ozbiljno.

Često se naglašava da je Ubojita balada mala rock opera i to djelomično stoji, iako su partiture u njoj često oslonjene više na pop i indie/pop-rock idiome s konstantnim grooveom, a manje na neku sirovu rock raskalašenost. Predaha u mjuziklu nema; glumci kroz pjesmu istražuju opsesiju, krivnju i nasilje koje proizlazi iz emocionalnih izbora pa samim time i slijede klasični obrazac murder ballad tradicije, redom: izdaja, osveta i zločin iz strasti. Tu je poveznica s Caveom i njegovim djelom ipak na puno manjoj udaljenosti.

Ubojita balada / HNK Varaždin

Redateljica Kleflin vrlo je fluidnim režijskim rješenjima dovela do toga da preko Pripovjedačice publika direktno saznaje, ali i postupno postaje dio priče, ne dopustivši da ostane njezin vanjski dio. Napetost se gradila između likova, fizikalnosti izvođača te se posve iskoristila prostorna kompozicija na izgrađenoj pozornici na kojoj su se gdjekad odvijale i paralelne radnje. Tako su i dvije ‘istine’ istovremeno koegzistirale na sceni, bez da se gubio tempo i ritam predstave.

Ubojitu baladu prevela je Anja Maksić Japundžić, a glazbeni voditelj je David Vuković. Scenograf je Stefano Katunar, kostimografkinja Ana Mikulić, a oblikovatelj rasvjete Tomislav Maglečić. Korepetitor je David Vuković, inspicijent Miro Pačalat, asistentica scenografa Mateja Ozmec. Filip Hozjak je suradnik-pjevački pedagog.