Univerzalna himna miru Alfija Kabilja

Osmi ožujka, popularni Međunarodni dan žena, bio je prilika umjetnicima svih vrsta i profila da se iskažu ili da potvrde svoju popularnost. Među brojnim koncertima bilo je, zapravo, teško odabrati na koji otići, no, s druge strane, autorici ovog teksta i nije jer je Zagrebačka filharmonija ponudila autorski koncert Alfija Kabilja; skladatelja šansona, pjesama mjuzikla, opera, klasične glazbe te glazbe za film i televiziju, čiji je opus sinonim za odličnu glazbu i dobru zabavu.

Istog su mišljenja bili i mnogi drugi: publika je dupkom ispunila Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski kako bi čula Kabiljeva djela u izvedbi Zagrebačke filharmonije pod dirigentskim ravnanjem Dinka Appelta.

Foto: Josip Regović/ZGF

Orkestralno lice opusa

Koncert je bio podijeljen u dva dijela i to ne samo pauzom, nego i tematski. Prvim dijelom dominirala je orkestralna glazba, mahom uzeta iz Kabiljeve kazališne glazbe poput najpopularnijeg hrvatskog mjuzikla Jalta, Jalta, mjuzikla Tko pjeva zlo ne misli te opere Casanova u Istri. Svirala se i glazba iz filmova i televizijskih serija, među kojima su bili često izvođeni ulomci iz filmova Seljačka buna te Lea i Darija.

Velikim orkestralnim zamahom odsviran je, također, Potpourri s presjekom različitih hrvatskih filmskih i televizijskih tema, uz čiju su pomoć gledatelji osvijestili ljepote melodija i profinjenost harmonija u filmsko-televizijskim produkcijama Jadran filma ili/i HRT-a: Nikola Tesla, Okupacija u 26 slika, Kužiš stari moj, Banović Strahinja, Letači visokog neba, Mačak pod šljemom, Pad Italije i Seljačka buna.

Foto: Josip Regović/ZGF

Neke od tih melodija me uvijek ponovno oduševe, naročito glazba iz filmova Kužiš stari moj i Banović Strahinja, a posebno mi je „zapela za uho“ glazba iz televizijske serije Mačak pod šljemom. Međutim, pravom se poslasticom pokazala manje poznata Kabiljeva glazba iz filma Gymkata redatelja Roberta Clousea i američke produkcijske kuće MGM, a isto je tako oduševila glazba iz dokumentarne televizijske serije novijeg datuma, Predsjednik koju je producirao HRT.

Slavljenik za dirigentskim pultom

Drugi dio autorskog koncerta Alfija Kabilja podigao je ljestvicu oduševljenja na još višu razinu. Naime, nakon izvedbe dva broja jedne od Kabiljevih najslavnijih stranih filmskih partitura, one za film Sky Bandits redatelja Zorana Perišića, dirigent Appelt predao je dirigentsku palicu samom Kabilju, kojega je publika pozdravila stojećim ovacijama. A ovacije su se nastavile odmah zatim, kad je na scenu stupio Martin Kosovec, nova hrvatska pjevačka zvijezda u čijoj su pojavi i glasu mnogi prepoznali ‘drugog’ Ivu Robića.

Foto: Josip Regović/ZGF

Kosovec je otpjevao dvije pjesme koje je Kabiljo napisao upravo za njega: ”Posadi stablo”, na riječi Drage Britvića, i ”Pružimo ruke”, na tekst koji je napisao sam skladatelj. Potom je još jedna pjevačka zvijezda (bolje rečeno: pjevačka legenda) stupila na pozornicu. Bila je to Radojka Šverko.

Foto: Josip Regović/ZGF

Šverko je izvela višestruko nagrađene pjesme: vrckavo-plesnu ”C’est la vie” te široko-poetsku ”The World is Mine”, čijom je izvedbom izmamila suze i još jedanput podigla publiku na noge. Šverko je blistala punim sjajem, a mikrofon je nakon njezina nastupa preuzeo Đani Stipaničev. Uslijedila je izvedba pjesme ”Svijet je velik” i svima drage pjesme ”Tvoja zemlja”.

Himna miru i ovacije Alfiju Kabilju

Završni dio koncerta, bio je ujedno i njegov očekivani vrhunac: pjevao se ”Neka cijeli svijet”, završni song iz mjuzikla Jalta, Jalta, čija se poruka danas, više nego ikad, prima s punim srcem, nadom i strepnjom. Zajedno sa Stipaničevim pjevali su svi u publici, a zapjevali su i još jednom, kada je pjesma ponovljena za bis, ovaj put sa svim protagonistima na pozornici.

Foto: Josip Regović/ZGF

Dirigentsku palicu je opet preuzeo Dinko Appelt, a skladatelj je, pjevajući zajedno s Martinom Kosovcem, Radojkom Šverkom i Đanijem Stipaničevom, učinio ovu koncertnu proslavu svog dugogodišnjeg umjetničkog rada povezanu s proslavom svjetskog Dana žena – jednostavno nezaboravnim. Publika je bila na nogama, a melodija i tekst pjesme koja je na neki način postala univerzalna himna miru, „Neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu…“, još se dugo zatim pjevušila, u predvorju dvorane i na putu kući.

Foto: Josip Regović/ZGF