Urban&4 u Areni Zagreb: 26 pjesama za 30 godina

Sinoć su Urban i njegova četvorka u Areni Zagreb, s gudačkim kvartetom i gostima, proslavili 30 godina “zajedničkog rada, prijateljstva i ljubavi prema glazbi”.

Koncert imena “Nitko osim nas”, aludirajući na publiku i bend, bio je rasprodan pet dana ranije, a Arena je bila dupkom puna. Bila je ovo proslava jubilarnog rođendana kakvu ovaj bend stvarno i zaslužuje.

Treba naglasiti da ovo nije prvi koncert Urbana i četvorke u Areni. Prije dvije godine je na istom mjestu imao koncert sa simfonijskih orkestrom HRT-a, koncert koji nije dobio pažnju koju je zaslužio. S druge strane, s istom postavom gudačkog kvarteta je već nastupao i u Tvornici Kulture početkom ove godine, ali i na drugim koncertima u sklopu turneje benda.

Koncert je kasnio pola sata, što je zapravo bilo taman da ljudi zauzmu svoja mjesta. Nakon puna tri sata slavlja, dva vraćanja na bis, gostiju kao što su Gibboni, Nikša Bratoš, Ana Širić i Vlado Simcich Vava i pjesama ne samo Čertvorke, nego i Laufera, sumnjam da je netko otišao s koncerta ravnodušan.

Dolazak zvijezda

Sve je krenulo lijepo i polako snimkom iz backstagea. Bend je sjedio i pjevao prvu stvar, a to je bila polagana “Samo…” s albuma iz 1998. godine Žena dijete, albuma koji je dobio četiri nagrade Porina, od koju je onu za najbolji album alternativne glazbe Urban odbio primiti. Baš kao što gledamo prave zvijezde kako dolaze na pozornicu, tako smo gledali i njih, na velikom ekranu. Prva pjesma otpjevana na pozornici je bila pjesma “Div”, a onda su se ponovno vratili u prošlost i otpjevali veliki hit “Odlučio sam da te volim” koji je, očekivano, izazvao oduševljenje među publikom.

Urban&4 u zagrebačkoj Areni / Filip Bušić

Već je nakon treće pjesme uslijedilo predstavljanje benda uz Urbanove riječi da su neki odlazili, a neki se vraćali, ali da su sada već prijatelji i obitelj i da se jedva čekaju vidjeti. Samog sebe nije predstavio, pa ćemo mi to napraviti kratko. Na sceni se prvi puta pojavio kao šesnaestogodišnjak kao basist i tekstopisac u bendu La bellona. Nakon toga je uslijedio njegov drugi bend Laufer koji je djelovao do 1996., a onda je na red došao Urban & 4 i ostalo je povijest.

Gudački kvartet je predstavio malo kasnije, pa smo saznali da su iza violina, viole i violončela bili Matej, Jelena, Sara, odnosno Dora i Josip. Upravo su oni pojedinim pjesmama dali drugačiji zvuk i napravili savršeni završetak. Lijepo ih je bilo gledati kako uživaju u sviranju i kako se dobro slažu s povremenim dirigentom Urbanom. Osim benda i kvarteta, Urban je predstavio i ljude koji rade s njima iza pozornice, što je još jedna lijepa gesta davanja počasti svima koji sudjeluju u radu.

Zajedničko druženje za 30 godina

Osim dobre pjesme, nije nedostajalo ni razgovora s publikom, razgovora s bendom, ozbiljnih tema i poruka koje su Urbanu jednostavno bile na duši pa ih je podijelio s nama i hvala mu na tome. Nakon nekoliko pjesama je objasnio da koncert neće biti spektakl, da će svirati kao i inače pa bilo to dobro ili loše i da će se pokazati onakvi kakvi jesu. Prije svega je najavio jedno zajedničko druženje na kojem smo se svi našli. Kasnije smo shvatili da Urban nije bio u pravu jer je koncert bio pravi spektakl i velika proslava presjeka karijere.

Urban&4 u zagrebačkoj Areni / Filip Bušić

Posebnu euforiju su izazivale stare stvari, poput “Ruke”, “Nebo” ili pak “Black tattoo” iz 1998. godine, kao i standardne “Mala truba” i “Mjesto za mene”, pjesme koje je Urban otpjevao u publici, s publikom. I to ne u prvim redovima publike, već se zavukao u dubinu, vjerojatno duboko koliko mu je mikrofon dopuštao. Stvarno je dobar osjećaj čuti kako publika kao jedno pjeva najveće hitove ovog benda, benda koji svakom novom pjesmom i koncertom nadmašuje sam sebe.

Povratak u prošlost

Urban i njegova četvorka, Sandi Bratonja na basu, Luka Toman na gitari, Marco Bradaschia na bubnjevima i Saša Markovsi na klavijaturama su nas vodili kroz miks starih pjesama, hitova, ali i onih novijih na koje je publika također prihvatila. Svi članovi banda su svojim kvalitetnim sviranjem doprinijeli da svaka pjesmu dovedu do savršenstva.

Došlo je vrijeme za prvog gosta. To je bio Vlado Simcich Vava, gitarist Laufera od 1993. do 1996. godine. Kasnije je bio član drugih bendova, poput Blagdan benda, nakon čega je razvio i solo karijeru. Svi su znali što znači kada je Vava došao na pozornicu. Otpjevali su pjesme Laufera, “Svijet za nas” i “Lopov Jack” koje je publika jedva dočekala. Bio je ovo pravi povratak u neka druga vremena, za bend, ali i za sve prisutne.

Dva bisa kasnije

Uslijedile su novije pjesme “Kuća sjećanja”, “Nitko osim nas” i “Glas jeka”, a onda je na redu bio idući gost kojeg nije bilo potrebno posebno predstavljati. Već 40 godina na sceni, Zlatan Stipišić Gibboni je došao kao presjek koncerta, a svi smo nekako znali koja pjesma je na redu. Ono što nismo znali je da će Gibonni svirati bas kojeg mu je predao Sandi na pjesmi “Budi moja voda” i pjevati povremeno s Urbanom, a dodatno je atmosferu začinio i Vavin solo na gitari. Naravno, da je onda na red došla “Posoljeni zrak i razlivena tinta” koja je zvučala odlično.

Bend je za zadnju pjesmu predvidio “Priđi mi bliže” koju su pjevali svi zajedno, uključujući i mlade snage gudačkog kvarteta, na rubu pozornice. Nakon što se bend povukao, publika je zvala na bis na kojem su otpjevali još “Sutra ćemo pričati”, “Kažu svi da izmišljam”, pjesmu koju je s Urbanom otpjevala Ana Širić, finalistkinja prošlogodišnje sezone showa The Voice. Ana ima toliko prekrasan glas da je sve bacila u trans, a u tome je pomogla i pratnja na gitari Nikše Bratoša. Uslijedile su pjesme “Potpuno je nevažno” i “Iskra”, nakon koje se bend ponovno oprostio s nama.

Urban&4 u zagrebačkoj Areni / Filip Bušić

Idući bis nas je oduševio s pjesmom “Moja” i odličnim angažmanom Markovskog na klavijaturi. Ova pjesma je stvarno nešto posebno i s razlogom traje koliko traje, a ako je niste poslušali, topla preporuka. Na kraju je, sada već tradicionalno za zadnju pjesmu odsviran “Astronaut” i besprijekorno fućkanje.

Urban i njegova četvorka su pokazali kako da mogu napuniti velike prostore, ali moj dojam je da ih je ipak ljepše čuti u manjim klubovima, poput Tvornice Kulture. Ipak, kroz 26 pjesama, pokazali su kako se slavi 30 godina jednog posebnog benda. Teško se može opisati koliko truda leži iza izvedbe svake pjesme, koliko je komunikacija između benda prirodna, koliko je zahvalnosti Urbana prema članovima benda i ljudima koji su u pozadini, ali i kako publika reagira na pjesme i šaljive Urbanove doskočice. Njihovi su koncerti nešto što bi svatko trebao doživjeti.