Vanna u Tvornici: Odvažna, koncizna i energijom zasljepljujuća

Nakon što je zabljesnula na sceni kao dio ET-a, nije prošlo puno vremena da stigne do točke u kojoj nije morala svaki put dokazivati svoju vrijednost i kao samostalna glazbenica; Vanna se toliko ukorijenila u našu pop kulturu da je dvosatni koncert u ispunjenoj Tvornici kulture u subotu, 5. listopada, prošao za čas

Vanni više odgovara klupski prostor od velike dvorane / Foto: Filip Kovačević

Prvi Vannin veliki samostalni koncert u Zagrebu nakon onog u Areni bio je prožet hitovima iz njene samostalne, ali i bendovske karijere, pa ga je tako u zagrebačkoj Tvornici kulture 5. listopada otvorila medleyjem “Ti se varaš” – “Ja imam snage za to”, i potukla ono što je naslovima možda dala naslutiti – to je bio sasvim energičan početak koji niti u jednom trenu nije popustio, a snaga je ostala prisutna sve do posljednje pjesme na setlisti.

““24 sata” uvela sam nedavno u koncertni program, i to na nagovor benda i još ponekog od bliskih ljudi. Imam tu namjeru da malo bacam pjesme, kao više to nitko ne sluša jer su bile popularne prije 15 godina. Ako vi to pjevate večeras onako kako bih ja voljela, onako grleno i svečano, kako se sve moje pjesme pjevaju, pjesma ostaje u repertoaru. Ako je otpjevate onako da je jedva znate, pjesma leti van ne zvala se ja Vanna s dva n!” Unatoč šišmiš frekvencijama, kako je sama nazvala svoje vrišteće tonove, publika je refren otpjevala besprijekorno, a Vanna zaključila da pjesma ipak ostaje u programu. Barem do nekog sljedećeg viđenja.

Novim medleyjem “Ispod istog neba” – “Napokon”, s pojačanim vibeom devedesetih, podsjetila je na snagu radija tog vremena i koliko su neke pjesme ostale utisnute u naše pamćenje unatoč tome što se danas možda ne mogu toliko često čuti u eteru.

S publikom je podijelila kako je nedavno bila na koncertu Adele i da ju je začudilo što je ispod svih tih velikih haljina bila bosonoga, ali u hulahopkama zalijepljenim samoljepljivom trakom kako bi bila stabilnija, dok Vanna, gotovo dva desetljeća starija, i dalje odlučno i odvažno upravlja pozornicom. Bio je to uvod u jednu od njenih novijih pjesama, “Naviku”, ali i u plesnu “U tebi” s nagrađenog albuma Izmiješane boje.

Možda s ovim novim pjesmama ne traži toliko od svoje publike kao što je to činila ranijim radovima iz devedesetih, one su sasvim ugodne i svrhovito podržavaju identitet glazbenice koja stvara privlačnu dance pop glazbu, ali za starije. To nisu pjesme koje bismo mogli nazvati novim klasicima, iako zvuče pomalo nostalgično, ali vrlo su melodične – upravo onakve kakve se očekuje da radi netko tko se upušta u treće desetljeće svoje karijere. Za razliku od njih, “Loš trenutak” je jedna od posljednjih Vanninih snažnih pjesama s vrlo osobnog albuma Izmiješane boje. Doista, ako ovdje postoji jedno područje opipljivog rasta, to su Vannini tekstovi. Ona se zadržava u području gorko-slatkog reflektivnog osjećaja, u prostoru u kojem se ogleda ranjivost (ili ranjenost).

Uigran bend vrsno je pratio Vannu / Foto: Filip Kovačević

Već je sljedeća “Kao rijeka” bila jedan od prvih vrhunaca ovog koncerta. Pjesma s Dore 2000. postala je jedan od Vanninih nezaboravnih klasika, baš kao i “Jedina” s kojom ju je spojila. Ovdje su posebno briljirale prateće vokalistice Kornelija i Djordjija Palić koje su cijelo vrijeme stvarale bogatu vokalnu i podržavajuću tapiseriju.

Bio je to prijelaz na apsolutno fantastičan dio koncerta koji su obilježili najveći hitovi Electro Teama. Nalet fokusirane energije pjesama “Probudi me”, “Ja ti priznajem”, “Sve bih dala da znam”, “Ne traži ljubav”, “Totalno sam lud” i “Da ti nisam bila dovoljna”, u kojoj je Gorky preuzeo rap dionice, publiku je doveo u stanje ekstaze. Ovo je bio podsjetnik na vrijeme kada su svirke bile platforme za proširivanje i ponovno osmišljavanje pjesama za pozornicu, kada im se dopustilo da dišu, da oslobode drugačije, divlje strane benda, ali i publike koja je sada bila posve neobuzdana i u potrazi za dahom. To su pjesme koje traže da ih posve osjetite u tijelu.

Nakon ovako posloženog seta morale su uslijediti nešto laganije, “Za ljubav hvala ti” i “Drugo ime ljubavi”, dojmljivo izvedene u ogoljenim verzijama s Kovačićem na klavijaturama, da bi se na samom kraju priključio kompletan bend koji je s nepretencioznim aranžmanima odražavao i energiju i spretnost.

Iako je vjerojatno trebao biti objavljen uoči ovog koncerta, Vanna je najavila novi album Dan po dan u izdanju Croatie Records, a koji bi trebao biti dostupan ovih dana. Naziv nosi po duetu sa svojim The Voice miljenikom Sergejem Božićem koji je na ovom koncertu u Tvornici bio jedini gost. Nježno i suptilno destilirajući duh prevladavanja neostvarene ljubavi te pristupajući toj temi iz različitih kutova, ovaj je duet držao pozornost. Sergej pjeva neočekivano lijepo neke neočekivane pjesme – u “Ja ću budna sanjati”, s odmjerenijom vokalnom izvedbom, zauzeo je Gibonnijevo mjesto. Vrlo samouvjeren i očigledno izrazito vokalno nadaren, njegov prvi nastup u Tvornici bio je uspješan, a treba naglasiti i da je prije samo dva dana objavio samostalni singl “Neke duše”.

Očito je kako Vanna sofisticirano sazrijeva / Foto: Filip Kovačević

Otpornost možda nije prva riječ koja vam padne na pamet kada pomislite na Vannu, ali nakon ovakvih koncerata doista postaje jasno zašto je smatrana jednim od naših najboljih vokala. Dok u pjesmama bržeg tempa gotovo cvrkutava i izvodi vokalnu gimnastiku (“Daj mi jedan dobar razlog”, “Kao da me nema”), u baladama strpljivo dolazi do svojih snažnih pop refrena odišući samopouzdanjem uz povremeno neočekivanu ranjivost.

“Ima jedna pjesma koju znam da volite i čujem puno puta kako cure pjevaju na nekim natjecanjima, mlađe, koje žele biti pjevačice. I sve pjevaju dobro, stvarno, ali sve pjevaju slično meni. Ta pjesma bila bi bomba da ju je pjevao bilo tko u tom trenutku. Imala sam sreće da smo se prijatelj Ante Pecotić i ja tada često družili”, podijelila je Vanna najavljujući “Ako je vrijedilo išta” koja je označila kraj regularnog dijela koncerta.

Bilo bi posve bezobzirno ne spomenuti Vannin bend i ogromnu ulogu koju ima u iznošenju ovakvog koncertnog programa; čine ga Tomislav Modrić na klavijaturama, Tomislav Presečki na gitari, Kristijan Zorjan na bubnjevima, Robert Vrbančić na bas gitari i već spomenuti producent i klavijaturist Goran Kovačić Gorky koji uvelike nosi zasluge za zvuk koji Vanna ima danas, uz gore spomenute sestre Palić na mikrofonima.

Za kraj, Vanna je očekivano ostavila “Tek je 12 sati”, ali koncert je ipak završila s “Punom memorijom”, za čiju je vokalnu izvedbu 2021. nagrađena Porinom. Pjesma s ogromnim i himničnim refrenom zasigurno je obilježila posljednje godine njenog autorskog djelovanja, a stavljajući je uz bok svom najvećem hitu iz razdoblja E.T.-ja, još jednom potvrđuje privrženost ovoj skladbi i svom novijem autorskom radu.

Tijekom svoje karijere, Vanna je zadržala energiju i duh, iako se njen smjer promijenio od dancea do nešto romantičnijih izvedbi. Sofisticirano sazrijevajući, ona se nastavlja umjetnički razvijati, iako možda ne tako da prati globalne trendove, već više da zadrži svoju postojeću publiku (“Pjesma o tebi”). Na pozornici je i dalje jednako odvažna, koncizna i energijom zasljepljujuća. Trebalo mi je vremena da se opustim, ali kad me jednom dobila, njen mi je koncert postao jedan od boljih plesnjaka ove godine i, uspoređujući dojmove onog koncerta u Areni i ovog u Tvornici, Vanni svakako više odgovaraju klupski prostori u kojima je atmosfera prisnija i opipljivija.

Samopouzdanje i povremena ranjivost – Vanna / Foto: Filip Kovačević