Snažan osobni pečat

Pijanist Aljoša Jurinić redovni je gost ljetnih pozornica zagrebačkoga Gornjeg grada. Kako je sam rekao, nastupio je na njima petnaestak puta, od čega je na polovici nastupa padala kiša.

Kiša je prijetila i u utorak navečer, kada je Jurinić održao recital u potpuno ispunjenom atriju Klovićevih dvora, no srećom – osim nekoliko kapi koje su nas orosile tijekom izvedbe Chopinove Druge sonate – ta se prijetnja nije ostvarila.

Foto © Večeri na Griču

Aljošu Jurinića ne treba posebno predstavljati: jedan od najboljih naših pijanista svoje generacije dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, a iza njega su nastupi na najuglednijim svjetskim pozornicama uz vodeće glazbenike, orkestre i dirigente. Trenutačno živi u Bostonu (SAD) kao gostujući umjetnik na MIT-u, gdje istražuje biomehaniku sviranja klavira.

Jedan od najboljih naših pijanista svoje generacije dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, a iza njega su nastupi na najuglednijim svjetskim pozornicama

Od prošle godine Jurinić ima prestižni status Steinway Artist, zbog čega mu je hrvatski zastupnik Steinwaya za ovaj koncert dao na uporabu uistinu fantastičan instrument, čiji je prekrasan zvuk bio podjednako zaslužan za uspjeh večeri kao i umijeće pijanista.

Foto © Večeri na Griču

Prema vlastitim riječima, Jurinić u svoje rasporede redovito uvrštava djela žena i manjina te im nastoji dati veću vidljivost, pritom izbjegavajući koncepte poput „večeri skladateljica”. Program je bio ispunjen romantičarskim djelima pa su se u njemu isprepleli Petar Iljič Čajkovski, Fanny Hensel, Frédéric Chopin i Clara Schumann, čije su skladbe bile složene u tematske parove.

Na početku smo čuli Čajkovskijev Lipanj iz ciklusa Godišnja doba, op. 37a, a odmah nakon toga Lipanj iz ciklusa Das Jahr Fanny Hensel. Dok Čajkovski kompoziciju gradi polagano i pažljivo, Henselin je Lipanj vrtložan i strastven od samoga početka. Tu je razliku interpretacijom naglasio Aljoša Jurinić, koji je rekao kako ga Čajkovski asocira na jedan dan u lipnju, a Fanny Hensel na cijeli mjesec.

Foto © Večeri na Griču

Središnji dio večeri ispunila je izvedba Chopinove Druge sonate u b-molu, op. 35. Chopin je jedan od najizvođenijih klavirskih skladatelja i svatko ga svira na svoj način, no moglo bi se reći da postoje dva osnovna pijanistička pristupa njegovoj glazbi: jedan je suzdržaniji, a drugi emocionalan i vrlo dramatičan.

Jurinić se ubraja u prvu skupinu: pijanist je to koji zazire od dramatičnosti i sladunjavosti, a ogromnu izražajnost iskazuje unutar srednjih i tiših dinamičkih registara, s tek povremenim izletima u fortissimo, koji, međutim, nikad ne zvuče sirovo. Upravo uz pomoć suptilnosti i vrhunski kontrolirane muzikalnosti Juriniću je uspjelo da skladbi koja je prošla kroz prste stotina tisuća pijanista dâ snažan osobni pečat.

Uz pomoć suptilnosti i vrhunski kontrolirane muzikalnosti Juriniću je uspjelo da skladbi koja je prošla kroz prste stotina tisuća pijanista dâ snažan osobni pečat

Uslijedio je podjednako rafinirano izveden Chopinov Nokturno u e-molu, op. posth. 72, br. 1, s kojim se u lijepu, snenu cjelinu povezao majstorski napisan i odsviran Nokturno u F-duru, op. 6, br. 2 Clare Schumann.

Večer su zaključili Chopinovi Andante spianato i Velika briljantna poloneza, op. 22, efektno djelo sastavljeno od dvaju formalno i ugođajno potpuno različitih stavaka (Chopin je Andante spianato kao uvod dodao nekoliko godina nakon što je napisao polonezu), koji tvore neobičnu, ali logičnu cjelinu. Kontrast između oniričnog uvoda i virtuoznog, plesnog nastavka kompozicije sjajno je naglasio Aljoša Jurinić, potpomognut klavirom koji je zvučao kao da je stvoren za njegov dodir.

Foto © Večeri na Griču