Kvintetska retrospektiva Zagrebačkog puhačkog ansambla

Popodnevnim koncertom Zagrebačkoga puhačkog ansambla zatvorena je ovogodišnja 60. glazbena tribina, koja se u Osijeku održavala od 3. do 5. studenoga. Cjelokupna je tribina imala retrospektivni predznak, pa je koncert sastavljen od puhačkih kvinteta hrvatskih autora – koji su nastajali u vremenskom razdoblju od posljednjih pedesetak godina – prigodno tematski zaokružio cijeli događaj, donijevši i jedinu praizvedbu ovogodišnjeg izdanja: Toccatinu za puhački kvintet Davorina Kempfa, napisanu 1987. godine.

Foto: Kristijan Cimer

Koncert je otvoren peterostavačnom Aubade Mile Cipre. Ova je skladba praizvedena još 1965. godine na Muzičkom bijenalu Zagreb, no i danas zvuči svježe i poletno. Nepretenciozno i slobodno korištenje dodekafonije u kombinaciji s klasičnim sastavom puhačkog kvinteta zvučalo je gotovo kao glazba pisana za nijemi film koji se odvija u pet slika, povezanih istim tonskim nizom.

Foto: Kristijan Cimer

Izrazito zahtjevna skladba Mladena Tarbuka, Transfigurazioni, u programskoj je knjižici opisana kao povijesni artefakt Tribine, jer ju je Zagrebački duhački kvintet praizveo povodom njenog izdanja 1990. godine u Opatiji. Iako nastalo kao studentski projekt, ovo djelo je u svojih više od trideset godina postojanja više puta izvođeno i trajno zabilježeno na CD-u In-Out Zagrebačkog puhačkog ansambla. Istraživanje volumena zvuka i izvođačkih mogućnosti puhačkog kvinteta, ali i različitih kompozicijsko-tehničkih postupaka, u ovom slučaju zvuči kao zaokruženo djelo. Minuciozno razrađena ritmika i motivski rad djelu daju pokretljivost, pa se veliki blokovi zvuka ne ponašaju kao monoliti, već se pretaču jedni u druge.

Foto: Kristijan Cimer

Kao kontrast Transfigurazioni izvedena je još jedna skladba nastala kao studentski projekt: Capriccio za puhački orkestar (2007.) Danijela Legina. Ova skladba počiva na klasičnom principu trostavačnosti. Furiozna Tarantella (Presto giocoso) na momente odaje dojam poigravanja s idiomom orijentalizma, ali bez upadanja u zamku ilustrativnosti. Nocturno zvuči smireno i mistično, potpuno u skladu s naslovom, dok bi se karakter Scherza također, u nedostatku bolje riječi, mogao opisati kao veseo. Ta „veselost“ postignuta je ritamskim poigravanjem koje na svom vrhuncu gotovo podsjeća na slobodnu interpretaciju konačnice, a nakon akordičkog vrhunca, cijela se skladba smiruje u solo flauti koja kao da smiruje ostale instrumente.

Foto: Kristijan Cimer

Toccatinu Davorina Kempfa Zagrebački puhački ansambl praizveo je koristeći note koje je rukom pisao sâm skladatelj, što je vjerojatno bio dodatni izazov za izvođenje ovoga zahtjevnog djela, koje je dugo čekalo da „ugleda svjetlo dana“ u dobro zamračenom prostoru Male dvorane Kulturnog centra u Osijeku. Vrlo agresivni početak skladbe postepeno se rastače u prozračnu, gotovo renesansnu melodičnost, u kojoj se svakom instrumentu pojedinačno posvećuje izvedba duge i vrlo melizmatične kadence. Skladana kao trodijelna forma, Toccatina završava jednako furiozno kako je i započela, maksimalno koristeći visoke registre instrumenata.

Foto: Kristijan Cimer

Studenti kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na drugoj se godini studija tradicionalno posvećuju pisanju skladbe za klasični puhački kvintet, a tako je nastao i Puhački kvintet Dubravka Palanovića. Palanović u svojem kvintetu motivski rad bazira na melodiji iznad ostinata, a ukupni se zvuk u valovima zgušnjava i potom smiruje. Motivski se rad postupno zamjenjuje građenjem velikih zvučnih blokova koji kulminiraju na mjestu zlatnog reza, u velikom alla breve odjeljku koji donosi takoreći patetični fortissimo trenutak, a koji se potom smiruje u melodiji koja se gotovo školskim kontrapunktskim radom razrađuje koristeći cijeli izvođački sastav.

Foto: Kristijan Cimer

Posljednja izvedena skladba bio je Puhački kvintet (2014.) Srđana Dedića. Skladba se sastoji od dva stavka koji donose kontrastni pristup orkestraciji. Prvi je stavak sastavljen izrazito akordički s puno držanih tonova koji su zgusnuti u kompaktan zvuk, a kretanje se postiže povremenim isključivanjem pojedinih instrumenata, dok je drugi stavak građen kao kontinuirano uključivanje instrumenata u tok skladbe, poigravajući se jedinstvenom bojom svakog instrumenta u sastavu puhačkog kvinteta.

Foto: Kristijan Cimer

Članovi Zagrebačkoga puhačkog ansambla iskusni su glazbenici s dugogodišnjim iskustvom sviranja suvremene glazbe, stoga ne čudi da je cijeli koncert bio na visokome izvođačkom nivou. Iako je riječ o pet potpuno različitih puhačkih instrumenata, puhački je kvintet kao sastav vrlo kompaktnog volumena i boje, pa skladateljima pruža izvrsne mogućnosti za orkestralno i solističko tretiranje svakog od instrumenata, pa je ovaj koncert – iako je jedini od koncerata održanih na ovogodišnjoj Tribini bio sastavljen od djela napisanih za potpuno jednaki sastav – ipak pokazao pluralizam stilova koje je moguće čuti na hrvatskoj glazbenoj sceni u posljednjih pedesetak godina.