Završni koncert majstorske radionice Francesca Filideija
Sinoć je u dvorani Hrvatskog društva skladatelja Ansambl Synchronos uz finskog gosta, klarinetista Mikku Raasakku, izveo skladbe polaznika majstorske radionice Francesca Filideija, talijanskog skladatelja i orguljaša. Radionica je održana u studenome prošle godine, u sklopu 59. Glazbene tribine u Osijeku i već je tad za krunu trebala imati i koncert, no zbog nepredviđenih komplikacija koncert je morao biti odgođen dok se nisu pojavili uvjeti za realizaciju i završetak projekta.
Foto: Matej Grgić
Komorni sastav za komorni sastav
Koncert nije bio oglašavan široj publici jer je, uz praizvedbe, cilj koncerta bio i videozapis skladbi polaznika. Bogatom instrumentariju Synchronosa: Marko Zupan na flauti, Jelena Očić na violončelu, Vlatka Peljhan na violini, Ivana Kuljerić Bilić na udaraljkama i Mia Elezović na klaviru, pridružio se i bas-klarinetist Mikko Raasakka.
Ansambl Synchronos / Foto: Matej Grgić
U već skučenom prostoru dvorane HDS-a, oko komornog ansambla okupio se komorni sastav publike, no ti neobični omjeri i jako žuto svjetlo koje dodatno ublažava fokus na izvođače rezultirali su koncertom intimnog karaktera svojstvenog nedjeljnom druženju. U opuštenoj i domaćoj atmosferi ansambl je suvereno vladao repertoarom stvorivši tako u publici osjećaj povjerenja u sadržaj koji prezentiraju.
Foto: Matej Grgić
„Shut up and play!“
Agent Cooper u Crvenoj sobi ili robotski glas dirigenta Davorina Brozića? Šaptanje, zviždanje, coktanje i vriskanje isprekidano imperativnim rečenicama dirigenta nalik manipuliranim dijalozima likova Twin Peaksa glavni su elementi djela Mirrors, skladateljice i muzikologinje Helene Skljarov.
Foto: Matej Grgić
Skljarov skladbu otvara oštrim udarcem mase zvuka koji zahtjeva pažnju od prvog takta. Dramaturški luk dalje grade glasovi izvođača onomatopejski zrcaleći zvukove instrumenata. Ovisno o materijalu, odnosno prigušenom ili neprigušenom govoru i zvukovima, skladba oscilira između dinamički intenzivnijih i primirenijih blokova. Mjestimični „fijuu i bong“ uz međusobna pogledavanja izvođača koji ne skrivaju da se zabavljaju u izvedbi unose element humora i održavaju skladbu svježom od prvog do posljednjeg takta.
Foto: Matej Grgić
Uredni nered
Manipulirajući žicama unutar instrumenta, Elezović nijemo pritišće tipke klavira tako diktirajući puls nalik techno beatu. Međutim, početni taktovi djela Cosmic Light, južnokorejskog skladatelja Sungtae Paeka, postaju svojevrsna varka jer u svojoj jednostavnosti i usklađenosti ne daju naslutiti gomilu materijala i volumen zvuka koji će uslijediti.
Foto: Matej Grgić
Tijek skladbe nalikuje zaletu k Velikom Prasku. U kaosu i šarenilu sviračkih tehnika izmjenjuju se odjeljci prepuni naboja kroz koje glavnu riječ vodi niz udaraljki.
Foto: Matej Grgić
Poput predmeta tik pred pucanje zvuk kulminira rupturama gotovo pa neizdržljivo visokih frekvencija nakon kojih uslijedi tupi zvuk white noisea. Putovanje na koje Paek vodi slušatelje zanimljivo je i uzbudljivo, a potencijalno bi i kraća verzija bila jednako efektna.
Foto: Matej Grgić
Početak i kraj: rastapanje i pretapanje
Kao svojevrsni kontrast središnjim skladbama, koncert zaokružuju Dissolve kineskog skladatelja Ziyija Taa i Liquidity čileanskog skladatelja Anibala Vidala. Domišljato istražujući spektar timbra ansambla, Tao delikatno i pažljivo fragmentira materijal, grubo ga konstrastirajući u tutti dijelovima.
Foto: Matej Grgić
Skladbu u cijelosti prožima osjećaj raspadanja i bespomoćnosti koji joj daje postapokaliptični prizvuk. Liquidity unosi sličan karakter, no na „vedriji“ način. Udaraljke su ponovno dominantne: odjeci gonga, nedovršene pasaže marimbe popraćene crescendom bubnjeva slušatelju daju nadu da će se tenzija i razriješiti. Međutim, to se ne dogodi. Materijal se jednostavno nastavlja pretapati do zadnje rečenice violončela na čiji kraj Vidal jednako tako odbija staviti točku.
Foto: Matej Grgić
Svi sudionici radili su pod istim mentorom i s istim ansamblom. Finalni koncert odraz je kvalitete radionice koja je prezentirala širinu izražaja i različitosti stilova mladih skladatelja.
Poticajno okruženje, predanost i motiviranost sudionika te rad s vrhunskim mentorom i umjetnicima potvrdili su se kao formula za uspješan projekt, stoga se može zaključiti da je riječ o praksi koju Tribina, kao i druge manifestacije, odnosno institucije trebaju nastaviti njegovati i u budućnosti.
Ansambl Synchronos / Foto: Matej Grgić
