Zvonko Bogdan na drukčiji način

Dva ciklusa koncertnog projekta AJMO u Kući tambure u Slavonskom Brodu, provedena u organizaciji Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda tijekom dviju koncertnih sezona (2024./2025. i 2025./2026.), donijela su presjek žanrovske raznolikosti kojom obiluje glazbena scena u Hrvatskoj.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Onaj dio scene koji dobiva epitet alternativnosti, ako ga se uspoređuje s mainstreamom, odnosno glazbenim tokovima koji svoju validaciju dobivaju na temelju učestalosti emitiranja u javnim medijskim servisima, broja klikova u virtualnim prostorima, količine prodanih ulaznica ili vještine ikonografskog i promidžbenog pakiranja. Koju glazbu ćemo doživjeti kao alternativnu ili kao mainstream, ovisi i o rakursu samoga promatrača.

Pa ako kažemo da je AJMO u Kuću tambure doveo osam glazbeničkih kolektiva koji pristupaju glazbenoj umjetnosti iz osam više ili manje različitih perspektiva, kao i da je ustanova nastavila slijediti inicijativu organizirajući vlastite glazbene projekte, moglo bi se zaključiti da je na ovome malom i specifičnom lokalitetu došlo do zamjene uloga i da je ono drugačije postalo glavna struja.

Moglo bi se zaključiti da je na ovome malom i specifičnom lokalitetu došlo do zamjene uloga i da je ono drukčije postalo glavna struja

Posebnost odabira na koje se Kuća tambure odlučila otkriva se u tome da su glazbena gostovanja uvijek bila vezana uz programsku usmjerenost ustanove. A ta nit odnosi se na suvremenu reinterpretaciju elemenata poteklih iz glazbene baštine, odnosno tradicijskoga kulturnog konteksta.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Živa voda

Završni koncert aktualne sezone projekta AJMO doveo je 27. veljače 2026. godine u Kuću tambure glazbenički kolektiv Živa voda. Pod vodstvom saksofonista Maka Murtića ansambl su činili pjevačica Maja Rivić, Erol Zejnilović na gitari, Ivan Levačić na bubnjevima, Konrad Lovrenčić na bas gitari i Jurica Rukljić na tubi, uz Vedrana Peternela zaduženoga za oblikovanje zvuka. Većinu članova ansambla publika je već mogla čuti u Kući tambure, u nekim drugim instrumentalnim kombinacijama i drugačijim glazbenim izričajima.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Već pri prvim najavama programski je koncept Žive vode privukao pažnju i, na prvu, obećavao mnogo. Program koji su predstavili slavonskobrodskoj publici tematski je bio sasvim poseban, i na više razina simboličan. Predmet njihova interesa bio je Zvonko Bogdan, prepoznatljiv pjevač, autor i interpret glazbe ukorijenjene u vojvođanskom i panonskom podneblju i kulturi, a s njima i u tamburaškoj tradiciji. Iz njegova bogatog repertoara odabrali su pjesme koje su obukli u novo ruho i ponudili ih publici u novim aranžmanima.

S obzirom na to da su mnoge među njima već jako dobro znane, sagledati upečatljivu interpretaciju Zvonka Bogdana iz nekih drugih cipela velik je i ambiciozan zadatak. U tome treba pohvaliti inicijativu kolektiva Živa voda, čiji su članovi vrsni glazbenici, koji su tome zadatku pristupili na jednako ambicioznoj razini.

Sagledati upečatljivu interpretaciju Zvonka Bogdana iz nekih drugih cipela velik je i ambiciozan zadatak – u tome treba pohvaliti inicijativu kolektiva Živa voda

Svaku skladbu odjenuli su u ponešto drukčiji izričaj, igrajući se s glazbenim žanrovima, katkada ostajući bliži izvorniku, katkada se značajnije udaljujući od njega. Konstanta je bila u melodijskoj prepoznatljivosti pjesama, a s ostalim komponentama eksperimentirali su vodeći ih u različitim smjerovima, iskušavajući uplive u izražajniji rock zvuk, disco izričaj, baladnu atmosferu ili primjese jazz improvizacije.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

Transformacija kroz reinterpretaciju

Čini se da je ideja bila pokazati stilsku heterogenost – što s jedne strane ima smisla – pristupiti pjesmama Zvonka Bogdana iz različitih kutova te ispitati njihove granice prepoznatljivosti i opstojnosti. S druge strane, može se postaviti pitanje ujednačenosti pristupa i pretvara li se raznolikost u lutanje.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

U odnosu na izvornik, transformacija koju su reinterpretacijom članova Žive vode doživjele pjesme Zvonka Bogdana fascinantna je.

U onim skladbama u kojima je ta transformacija zagrabila dublje, ogolila strukturu i izvukla u prvi plan neku novu zvukovnu teksturu, konačni rezultat bio je uspješniji. Primjerice, u vrlo zanimljivim ritamskim i instrumentacijskim konstelacijama ”Fijakera starog”. Improvizacijski momenti ponajviše su dolazili do izražaja u saksofonskoj dionici Maka Murtića, nekoliko upečatljivih došlo je iz tube Jurice Rukljića, no šteta je da nije bilo više izražajnijih vokalnih improvizacija Maje Rivić, poput jedne u izvedbi  ”Jesen stiže dunjo moja”, u kojoj je elektronički kreirana jeka dodala vrlo efektnu zvukovnu dimenziju izvedbi.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

S obzirom na to da Živu vodu čine vrsni glazbenici, mogli su biti hrabriji, zaigraniji, više zarinuti prste u dekonstrukciju glazbenih predložaka, na čijim bi temeljima gradili nova konstrukcijska rješenja koja bi iskazala njihove vještine improvizacijskog eksperimentiranja. Ipak, uspjeli su u osnovnoj namjeri, a to je otkriti naličje Bogdanovih pjesama i pokazati da mogu suvereno funkcionirati u drugačijim glazbenim promišljanjima.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB

U izvedbama dvaju pjesama, ”Kad sam bio mlađan lovac ja” i ”Život teče u laganom ritmu”, Živoj vodi pridružio se Vedran Živković na tamburi, zaštitno ime Nemečeka, inače kustos Galerije umjetnina, koji je uvelike zaslužan za kreiranje glazbenog programa u Kući tambure. Time je na simboličan način okrunjena druga sezona projekta AJMO i potvrđena prijateljska suradnja među glazbenicima i organizatorima koji dijele slične ideje i zajednički cilj.

Foto: Vladimir Jevicki/GUGSB