Zvjezdan Ružić, pijanist za neklasičare
Da biste postavili klavir na vrh otočke tvrđave, sredinu košarkaškog igrališta ili u plićak dalmatinske plaže, sigurno morate biti prilično zaneseni, a u određenoj dozi čak i luckasti.
Vidjeti takvo robusno, glomazno i moćno glazbalo na takvim ekstremnim lokacijama je začudno, no kad za njim vidite i melodijom opijenog Zvjezdana Ružića, nekako sve ima savršenog smisla.
Upravo su neobične lokacije i produkcijska promišljenost visoke razine jedna od prvih asocijacija na Ružića i njegov projekt Pianotron.
Tvornica kulture je pak jedna prilično logična lokacija za koncert, no Ružić se u srijedu navečer na predstavljanju albuma Inspiration potrudio da večer svejedno ima određenu dozu njegovog egzibicionizma.
Zvjezdan Ružić u Tvornici kulture / Matej Grgić
Nastupio je svirajući klavir i mellotron te nogama upravljajući sa šest pedala koje proizvode razne zvučne efekte. Već samo promatranje glazbenika koji istovremeno spretno barata s nekolicinom izvora zvuka doživljaj je za sebe, a dodatnu dramatičnost Ružić je postigao novim aranžmanima svojih starijih skladbi, koje je pripremio baš za ovu prigodu.
Treba pohvaliti i light, koji je bio prilično jednostavan, no vrlo efektan i važan za doprinos atmosferi koncerta.
Zvjezdan Ružić u Tvornici kulture / Matej Grgić
Jedna od najjačih vrlina Inspirationa, pa i Zvjezdanovog rada općenito, je raznolikost. Raznolikost u tempu, žanru, tematici, izražaju. On se ne libi koncert započeti sasvim polaganim fićukanjem od nekoliko minuta, nastaviti funky skladbom o svojoj omiljenoj plaži, ali ni završiti ga pjesmom koju biste bez problema mogli podvaliti kao nešto u čemu svoje prste ima, primjerice, ABOP.
To je i razlog zašto bi se netko poput mene usudio pisati presjek njegovog koncerta. Zvjezdan je klasičar za neklasičare. Jedan od onih koji svoj klasični instrument odlučuju prezentirati kroz prizmu suvremenosti.
View this post on Instagram
On to ne čini samo već spomenutom vizualnom pričom, koja je u korak sa svjetskim trendovima prezentacije glazbe, nego i sadržajem.
Njegove su skladbe dinamične i ne libi ih se povezati s nečime što seže van papira s notama, dati im dodatnu vrijednost.
Pri tome mislim, primjerice, na skladbu „Tvoj život“, koju prati recitacija Luke Paljetka, čiji glas vraća u razdoblje neopterećenog djetinjstva, razbuktalih bajki i neograničenih mogućnosti.
Ova skladba je eksplicitna priča, no na koncertu doznajemo da Zvjezdan svakoj svojoj pjesmi daje značenje, dubinsku dimenziju. Jednu je posvetio svojoj majki, u njoj se čuje i zvuk metle; snimio ga je nakon što mu se mama požalila da joj još nije poklonio neki svoj komad. Drugu je stvorio kao odu snu svoje bivše djevojke, treću kao hommage Sakarunu.
Na pisanje jedne skladbe potaknulo ga je okrutno ubojstvo Georgea Floyda, druga je nastala nakon zagrebačkog potresa i vijesti da je u njemu umrla djevojčica.
Zvjezdan je, jasno je, arhetip zanesenog umjetnika, onaj koji osjeća Weltschmerz i kanalizira ga u svoju glazbu. Da je predmet u kupaonici, Zvjezdan bi bio omekšivač. Da moram pogađati što je u horoskopu, rekla bih da je vječno zaljubljena Riba. Na skali melodramatičnosti od nula do Gibonni, po narativu je prilično blizu senzibiliteta kolege glazbenika.
No njegova emocija nije otrcana niti forsirana. Iskrena je, što se u njegovom nastupu i u negovoj glazbi itekako osjeti.
