Reanimacija pulsa žile kucavice zagrebačkog jazza

U ponedjeljak navečer, 24. studenoga, Zagreb se vratio u srce vlastite jazz povijesti. U organizaciji JazzHR-a i Francuskog instituta, u Zagrebačkom kazalištu mladih održan je koncert svjetske zvijezde Richarda Bone, nakon kojeg je uslijedio koncert sastava Jazz Continuo u obližnjem BP Clubu.

Prvi put nakon petnaest godina te je večeri proradila stara žila kucavica zagrebačkog jazza, a puls je kao nekada potekao od pozornice ZKM-a do obnovljenog BP Cluba, povezujući ih onom istom energijom legendarnog Zagreb Jazz Faira Boška Petrovića koja je desetljećima stvarala identitet naše jazz scene.

Suvremeni dio večeri

Da se u Zagrebu povremeno održavaju izvrsni jazz koncerti, to nije sporno, no rijetko je koji događaj u novijoj domaćoj jazz povijesti istodobno bio toliko svečan, simboličan i nostalgičan, ali i toliko obavijen pitanjima o tome što baštinimo, kako to baštinimo i tko će tu baštinu nositi dalje. Jedna je svečana zagrebačka večer ponovo otvorila važnu raspravu o kontinuitetu, jazz klubu i budućnosti jazza u gradu.

Foto: Matej Grgić

Uz koncert koji prelazi granice žanra, Richard Bona je energijom, humorom i besprijekornom muzikalnošću relaksirao publiku i ostavio je u osjećaju čiste radosti.

Prepuna dvorana ZKM-a već je dala naslutiti kako će koncert Richarda Bone i njegovog kvinteta biti trenutak za pamćenje. Petnaest je godina prošlo i od njegovog prvog zagrebačkog nastupa, upravo na tadašnjim Međunarodnim danima jazza (danas JazzHR).

Foto: Matej Grgić

Pjevač i multiinstrumentalist, no prije svega vrhunski improvizator, posljednji put je nastupio u Tvornici kulture 2019. godine i jednakom energijom vrhunskog zabavljača poveo publiku na glazbeno putovanje kroz afro-jazz, karipske i latino utjecaje, pa i nezaobilazne vokalne akrobacije. Bilo je tu i indijskih i japanskih melodija, ali i Miles Davis So What citata, no vrhunac večeri bila je posveta Jacu Pastoriousu u izvedbi njegove skladbe Teen Town. Uz koncert koji prelazi granice žanra, Richard Bona je energijom, humorom i besprijekornom muzikalnošću relaksirao publiku i ostavio je u osjećaju čiste radosti.

Foto: Matej Grgić

Shut up, thank you!

Ako je ZKM predstavljao suvremeni, međunarodni dio priče, BP Club je ove večeri bio simbol povijesti i tradicije – prostor koji je oblikovao generacije glazbenika, studenata, diplomata, zaljubljenika u jazz. I, ne manje važno, mjesto koje je oblikovalo identitet grada.

Foto: Matej Grgić

Sastav Jazz Continuo, okupljen kao živa posveta glazbi i nasljeđu Boška Petrovića, nastupio je pod pogledom Johna Lewisa sa zidnog portreta i pred publikom koja je željela ponovno osjetiti duh prostora koji je Boško desetljećima stvarao.

Uz stalne članove Boškovog trija, basista Marija Mavrina i gitarista Primoža Grašiča, bio je tu i Boškov učenik vibrafonist Vid Jamnik, kao i pijanist David Gazarov te mladi bubnjar Tijan Grašič. Za one koji su nekoć zalazili u BP Club atmosfera je bila gotovo opsesivno poznata: solo izvedba skladbe Django Johna Lewisa, koju je Boško najviše volio svirati, njegov zaštitni znak, pa u triju Boškove With Pain I Was Born i Zagreb By Night, u kvintetu There Will Never Be Another You i nezaobilazna Bags’ Groove Milta Jacksona. Sve to samo u prvom setu, a svirka se nastavila do kasno u noć, kako i priliči ovom prostoru, gotovo kao nepisano pravilo.

Foto: Matej Grgić

Jednako kao i pravilo koje je Boško njegovao u klubu i sumirao u jednostavnu, ali snažnu izreku: „Shut up, thank you!“. To nije samo opomena, nego ritualna gesta koja naglašava poštovanje prema umjetnosti i njenim izvođačima, a Mario Mavrin je parafrazirao vlastitim riječima: „I još jednom, zahvalan sam za tišinu!“ suptilno podsjećajući publiku da poštuje prostor i ne prekida tijek izvedbe.

Što znači čuvati tradiciju bez njezina nositelja?

I tu se otvaraju ozbiljna pitanja… Što znači čuvati tradiciju bez njezina nositelja? BP Club više nema Boška Petrovića – čovjeka čija je energija, karizma, upornost i mreža prijateljstava stvorila atmosferu koju je bilo nemoguće falsificirati. Bio je to klub koji je funkcionirao zato što se u njemu okupljala zajednica i zato što je Boško bio njezina stožerna figura. Pitanje je može li se taj duh vratiti.

Kao glazbeni prostor BP Club je mali, ali simbolički ogroman. I možda je baš zato najveći izazov

Foto: Matej Grgić

Kako je rekao Mavrin: „ovo je velika improvizacija – baš kao jazz”.

Klub ima prostor, ima memoriju koju između ostalog čuva i Boškov poslovni partner Anđelko Vučić, ali nema Boškov lik koji je sve povezao. Što će ga nositi sada? Nova generacija? Ili je nostalgija prevelika da bi se sustavno pretvorila u budućnost?

Kao glazbeni prostor BP Club je mali, ali simbolički ogroman. I možda je baš zato najveći izazov – kako ga ne pretvoriti u spomen-sobu, nego u živi, relevantni jazz klub koji generira novu publiku, nova imena koja će buduće generacije jednom nazvati „zlatnima“.

Zagreb ima glazbenike koji mogu parirati svjetskim, ali ono što i dalje nedostaje jest ono što je nekoć bilo normalno: jedan snažan, centralni jazz klub koji pulsira svaki tjedan, i jedan festival koji donosi onaj pravi, koncentrirani „šut“ kako je rekao Borna Šercar, umjetnički direktor festivala JazzHR, idejni pokretač i pravi krivac za ovu večer za koju je zaista trebalo mnogo truda i organizacijske akrobacije.

Svečana večer koju dugo nismo doživjeli ostaje kao početak razgovora koji Zagreb mora voditi

Foto: Matej Grgić

Dobili smo pogled u prošlost i moguću budućnost – i istodobno, svijest da se više ne možemo oslanjati samo na povijest, nego je moramo aktivno graditi. Svečana večer koju dugo nismo doživjeli ostaje kao početak razgovora koji Zagreb mora voditi. Ozbiljna pitanja o kontinuitetu, odgovornosti i tome tko ju treba nositi, a tko će tek naučiti nositi zagrebačku jazz tradiciju otvorena su.

Ne manje važno, Hrvatsko društvo skladatelja učinilo je značajan prvi korak, pokazujući razumijevanje i dobru volju. A kao što je jazz u svojoj srži improvizacija i inspiracija – u kojem nije važna prva nota, nego niz tonova koji slijede – pitanje je isto: hoće li Zagreb znati razviti taj ton u novu temu – ili će on ostati tek lijepa, nostalgična i poznata melodija?

__________________________

Naručio i uredio Odjel za komunikacije HDS-a