Kajana Pačko: Entuzijazam kao pokretačka sila festivala koji spaja 'staro i novo pismo'

U povodu prvog izdanja Međunarodnog festivala klasične glazbe ZAGREBPlus koji se održao u Hrvatskom glazbenom zavodu od 22. do 24. rujna, razgovarali smo s Kajanom Pačko, violončelisticom i umjetničkom ravnateljicom ovog novog i obećavajućeg festivala.

Trodnevna forma donijela je zagrebačkoj publici tri vrhunska koncerta komorne glazbe tematski posvećena Clari Schumann. Ta heroina glazbe 19. stoljeća svoj je doprinos glazbenom stvaralaštvu dala prvenstveno kao pijanistica, a potom i kao skladateljica, kritičarka i pedagoginja, a njezin se opus u okviru Festivala ZAGREBPlus na dirljiv način istaknuo u dijalogu s glazbom istaknutijih suvremenika: Mendelssohna, Brahmsa, Schumanna, kao i Beethovena, Fanny Mendelssohn Hensel, ali i s djelima mladog hrvatskog skladatelja Tomislava Olivera.

Kajana Pačko hrvatska je glazbenica iz Splita koja živi i radi u Leipzigu. Na početku našeg razgovora, na pitanje o angažmanima u vrijeme pandemije te o važnosti sviranja pred publikom odgovorila je:
U Njemačkoj se na ljeto 2021. napokon malo sve pokrenulo, svima nam je jako nedostajalo nastupati pred publikom, a ne u obliku online koncerata i putem laptopa, stoga mi je jako drago da je sve ponovno oživjelo. Na trenutne angažmane se ne mogu žaliti, jer imam jako puno posla. U pripremi je snimanje CD-a s mojim klavirskim triom, nakon čega slijede tri recitala u Hrvatskoj s Danijelom Detonijem, izvedba Rokoko varijacija Čajkovskog pred kraj godine i Brahmsovog Dvostrukog koncerta krajem prvog mjeseca, uz stalne angažmane u Njemačkoj, kao što je primjerice sviranje u Mahler Chamber Orchestra.

Dio tog entuzijazma ste uspješno prenijeli i na zagrebačku publiku osmišljavanjem novog festivala. Kako je ostvarena veza s Hrvatskim glazbenim zavodom i koji je bio povod organizaciji festivala ZAGREBPlus?
Prvi kontakt s Hrvatskim glazbenim zavodom uspostavili smo netom nakon potresa 2020. godine, kada sam dobila ideju o dobrotvornom online koncertu za obnovu HGZ-a u suradnji s dragim kolegama glazbenicima Martinom Filjak i Petritom Çekuem, kada smo ostvarili veliki odaziv publike. Nekoliko mjeseci kasnije, osmislila sam donatorski festival s devet koncerata u čast Ludwigu van Beethovenu, a u povodu 250. obljetnice skladateljeva rođenja. Na festivalu Beethoven Plus htjela sam povezati Beethovenovu glazbu sa suvremenim skladateljima, prvenstveno hrvatskim. Za vrijeme tog festivala, rodila se ideja da krajem 2021. organiziramo novi festival, koji ovog puta ne bi bio donatorski. Festival se nastavljao na sličnu programsku ideju s novim imenom, pri čemu bismo imali jednog skladatelja u fokusu, a kao “Plus” djela hrvatskih skladatelja.  Za prvo izdanje festivala ZAGREBPlus odabrala sam skladateljicu Claru Schumann, a kao veliki plus, hrvatskog skladatelja Tomislava Olivera.

Koliko Vam je važan dijalog starog i novog pisma, koliko je to zanimljivo suvremenoj publici i je li vam takav pristup bio izazovom pri osmišljavanju programa?

Kako sama volim svirati klasičnu i suvremenu glazbu, ideja mi je bila osmisliti program koji bih i sama voljela izvoditi, s obzirom da je nama izvođačima jako bitno biti u stanju iščitati to novo pismo, a ne samo živjeti u prošlosti i svirati klasične partiture. Čini mi se da publika koja bi došla na koncert klasičnog repertoara ne bi došla na koncert suvremene glazbe i obrnuto, dok mi je na ZAGREBPlusu bilo lijepo iskustvo vidjeti ljude koji se inače boje doći na koncert suvremene glazbe te su prvenstveno došli zbog, primjerice, Brahmsovog trija, da bi otkrili djela Tomislava Olivera. To se odnosi i na obrnuti slučaj, gdje publika strahuje od susreta sa zastarjelim programom. Na taj smo način programski nastojali povezati staro i novo, kao i oprečnu publiku.

Kako je tekla suradnja s Tomislavom Oliverom čiju ste solističku skladbu Frammento praizveli 2018. godine te ponovno izveli ove jeseni u HGZ-u?
Suradnja s Tomislavom Oliverom započela je 2018. godine kada sam na narudžbu BaRoMus festivala u Rovinju naručila njegovu skladbu unutar projekta Bach Plus. Tom prigodom sam suvremene skladbe izvodila uz Bachove suite za solo violončelo. Frammento je izuzetno zahtjevno i majstorski napisano djelo. Rijetko se nađe skladatelj koji tako dobro i slojevito poznaje jedan instrument, tako da smo na ovom, tehnički iznimno složenom djelu zajednički radili mjesecima prije praizvedbe, a potom dodatno i nakon svake sljedeće izvedbe u Zagrebu,  Salzburgu i Leipzigu kada smo otkrivali nešto novo.

“Iznimno mi je zanimljivo surađivati sa skladateljima koji mogu odgovoriti na sva naša pitanja, ali i dati nam mogućnost da određene dijelove skladbe promijenimo ukoliko smatramo da imamo bolje ili drugačije rješenje. Oduvijek mi se sviđao taj tip suradnje u kojoj se djelo zajedno stvara sa skladateljem koji surađuje u interpretaciji i poboljšanju izvedbe.”

Kao skladateljicu u fokusu izabrali ste Claru Schumann. Koja ste njezina djela odabrali i kako su se vaši suradnici snašli u izvedbama njezinih skladbi i novih obrada?
Ideja zašto sam stavila Claru Schumann u fokus ovog prvog festivala bila je želja da uključim jednu skladateljicu, s tim da se Clari ove godine obilježava i 125. obljetnica smrti. S druge sam strane strane htjela povezati i Leipzig kao grad u kojem živim, a u kojem je Clara Schumann rođena te je tu izvela svoje prve koncerte, upoznala se i vjenčala za Roberta Schumanna. U programu sam nastojala povezati Claru i njoj bliske ljude poput Roberta Schumanna i Johannesa Brahmsa, što sam imala potrebu podijeliti s publikom prvog ZAGREBPlusfestivala. Clara je, osim što je bila izvrsna skladateljica, bila fenomenalna pijanistica, što je bilo dosta čudno za to doba. Ona je imala velike turneje po Europi, uz to je imala poznatog supruga Roberta te osmero djece, što ju je činilo iznimno modernom ženom. Inspiracija likom i djelom Clare Schumann svakako je višeslojna.

“Program festivala ZAGREBPlus nastajao je u suradnji i razgovoru s glazbenicima koje sam odabrala za festival, posebno u kontaktu s Aljošom Jurinićem.”

On je do sad na svom repertoaru izvodio njena brojna djela te je imao različite ideje kako povezati djela Clare Schumann s djelima Roberta Schumanna, Brahmsa i Felixa Mendelssohna. Aljoša Jurinić i Krešimir Stražanac za uvodni su koncert festivala napravili fenomenalan odabir pjesama i solo skladbi Clare i Roberta Schumanna te Felixa i Fanny Mendelssohn.  Na drugom koncertu u izvedbi Trija Clara Haskil izvedene su Tri romance za violinu i klavir, op. 22 koja spadaju među najizvođenija Clarina djela, dok je za treći koncert odabran 2. stavak klavirskog koncerta Clare Schumann koji je praizveden u Leipzigu te predstavlja stavak koji je izvorno skladan za solo klavir i solo violončelo, stoga pijanist Aljoša Jurinić i violončelist Kian Soltani nisu imali većih problema pri obradi ove skladbe. Uz njih su u okviru trećeg koncerta nastupili još i Diana Tishchenko na violini i Wen Xiao Zheng na violi, gdje su izveli lijepi aranžman jedne od Clarinih solo pjesama.

Koliko se gostujućim glazbenicima svidjela suradnja na ovom programu i festivalu i možemo li očekivati naredne godine novo izdanje festivala?
Svi su glazbenici, od kojih su neki već bili u Zagrebu, bili oduševljeni zgradom i dvoranom HGZ-a, koja unatoč oštećenjima ima svoju čaroliju i neosporno je stvorena za komorno muziciranje. Svima je želja da se festival nastavi, no drugo će izdanje pričekati, s obzirom na to da HGZ upravo zatvara svoja vrata te slijedi renovacija cijele zgrade.

Imate li vizije novog formata festivala u budućnosti?
Za sad mi se sviđa koncept trodnevnog, eventualnog četverodnevnog festivala, ali imam ideja kako program učiniti zanimljivijim, kao npr. s audiovizualnim efektima, što je vrlo često u Njemačkoj. Voljela bih u nekom malom obliku svoje doživljaje izvana prenijeti zagrebačkoj publici, kao i izvidjeti  neke druge mogućnosti u održavanju koncerata. Velika mi je želja raditi programe za djecu i najmlađu publiku u koju je vrlo bitno ulagati. Ono što mi se jako sviđa u Njemačkoj je to što se u programima za djecu ne izvode samo Mozart, Beethoven ili Schubert, već i djela Sofie Gubaiduline i njenih kolega, što je djeci silno zanimljivo. Djeca su najbolja i najotvorenija publika za suvremenu glazbu, što otvara prostor za nove ideje unutar budućih izdanja festivala.