Kawasaki 3P ususret Šalati: „Nadam se da smo napokon naučili svirati"

Kawasaki 3P uskoro stiže na Šalatu, a ako je suditi prema Tomfinim riječima, čeka nas „jak udar decibela“ i „ogromna količina nabrijane energije“

Bend koji već više od tri desetljeća uspijeva povezati generacije publike i dalje tvrdi da se nije puno promijenio. Uoči velikog koncerta razgovarali smo o punku, generacijama, apsurdu, nastanku pjesama, njihovim novim singlovima, ali i novom albumu koji će, čini se, donijeti povratak u „distorzirane vode“.

Kawasaki 3P postoji više od 30 godina, a zanimljivo je da vam se publika pritom stalno pomlađuje. Što vam je danas najčudnije ili najzabavnije vidjeti u publici što prije 20 ili 30 godina ne biste očekivali? Koliko ste se promijenili kao bend, postoji li za vas nešto što je danas drugačije?
Tomfa: Meni je zabavno pratiti kako se vremenom publika, kako odrasta, lagano pomiče iz prvih redova prema zadnjim, a naprijed ih zamjenjuju mlađi. I tako u krug svih ovih godina. Mi smo u principu isti, jedino što smo stariji za koju godinu i nadam se da smo napokon naučili svirati.

Danas na vašim koncertima možete vidjeti ljude koji vas slušaju od početka, ali i one koji su se rodili nakon što su nastale neke od vaših najpoznatijih pjesama. Što 18-godišnjaka danas privuče K3P-u?
Tomfa: Imamo veliku sreću da nas ljudi sve ovo vrijeme prate i podržavaju. Bez toga ne može niti jedan bend. K3p publika je jedna velika vesela mješavina energije. Hvala im na tome. Ne znam što mladog čovjeka privuče k nama, ali kad je već tu voljeli bi da ostane i uživa kao i mi.

Kad ste počinjali, supkulture su bile puno vidljivije; znalo se tko je panker, metalac, roker… Danas je sve puno izmiješanije. Je li vam današnja scena zbog toga zanimljivija ili vam ipak nedostaje ta neka granica?
Tomfa: Meni je to prošlo doba bilo vrlo uzbudljivo. Raznolikost supkultura bila je vrlo bitna stvar, a i ljudi su bili kreativniji u predstavljanju svog identiteta i time se isticali od ostalih čak i u istim skupinama ljudi. Danas je to drugačije. Meni dosta nezanimljivo izgleda, ali tko sam ja da sudim?

Što po vama danas znači biti pravi panker? Imaju li današnje generacije isti poriv za buntom kao vaša, kako je to izgledalo u vaše doba?
Tomfa: Panker moraš biti iznutra, a ne po odjeći. Svaka generacija se buni protiv nečega na svoj način, a većini starijih je to možda slabije vidljivo. Nekad je to bilo možda samo malo više izraženije.

Vaši tekstovi često zvuče kao da su nastali iz neke interne fore, a onda se kroz to iščita komentar društva. Dogodi li vam se da prvo nastane zezancija, a tek onda shvatite da ste zapravo rekli nešto ozbiljno?
Tomfa: U pravu si. Većina je nastala iz interne zafrkancije na određena događanja i aktualne teme. Bilo je slučajeva da smo i sami bili iznenađeni kako su se neke ideje razvile. “Uvijek spontano-nikad na silu” je moto kojim se vodimo.

Koji koncert vam je ostao baš urezan u sjećanje i zašto?
Tomfa: Previše je toga bitnog bilo u ovih trideset i kusur godina. Ali Porinom nagrađen prvi album i odmah nakon toga prvi rasprodani koncert u PAUK-u se svakako pamte. INmusic kad smo zamijenili Skunk Anansie… Nama je tu bitno stotinu stvari pa bi to nabrajanje potrajalo, a neke stvari ne smijem ni spominjati.

Je li se išta promijenilo za vas od tog vremena do danas što se tiče stvaranja pjesama ili je sve isto?
Tomfa: Sve je isto kao i prvog dana. Još uvijek smo najsporiji bend po pitanju stvaranja. Možda je razlog tome kako sam ranije spomenuo da ništa ne radimo na silu i jer moramo. Samo opušteno.

Da vam danas netko kaže da morate snimiti pjesmu koja će postati viralna na TikToku, što biste napravili?
Tomfa: Odglumio bih neizlječivu bolest i bio nedostupan danima, a možda i mjesecima. Sva sreća pa nemamo takvih zahtjeva. Nije to za nas. Zamisli da ta prva uspije pa moraš snimiti još jednu… Horor.

Je li vam se ikad dogodilo da vam mlađa publika objasni neku vašu pjesmu na način na koji je vi nikad niste doživljavali?
Tomfa: Nije se još dogodilo, nažalost. Treba neko vrijeme da se to shvati. U pripremi je mala knjižica sa svim tekstovima i detaljnim objašnjenjem. Na tome intenzivno radimo neko vrijeme. Problem je što pojedine tekstove ne razumiju ni neki članovi benda pa dok se njima objasni… Dakle, to će potrajati.

Postoji li pjesma koju publika uvijek traži, a vi biste je najradije pospremili u ladicu?
Tomfa: Naravno. Postoji više njih. Već spomenute interne fore koje postanu pjesme kad se često izvode prestanu biti zabavne i izgube smisao bar što se mene tiče. Onda se bend neko vrijeme odmori od takvih pjesama dok ih se ponovno ne zaželimo.

Ove ste godine objavili dvije nove pjesme, “Di je tata?“ i “3 crte“, koje najavljuju vaš četvrti studijski album. Kako biste opisali smjer u kojem ide novi materijal i što nam možete otkriti o albumu; odnosno, kako izgleda to vaše novo „nužno zlo“?
Tomfa: Vraćamo se malo u distorzirane vode. Napokon. žestok ritam i brutalan napad naše trubačke konjice obilježit će većinu budućeg materijala. Nadam se da će to biti ubrzo gotovo. Nakon Šalate uzimamo koncertnu pauzu da prionemo na posao.

Što nam spremate na ovom velikom koncertu na Šalati?
Tomfa: Spremamo jak udar decibela i ogromnu količinu nabrijane energije koju jedva držimo pod kontrolom ovih dana prije nastupa. Dakle krv znoj i veselje!

Što želite da publika ponese doma sa Šalate?
Tomfa: Širok osmijeh puno srce…i poneku “K3P” majicu sa štanda. Dođite i preživite, a tko preživi – pričat će!