gallerija
Croatia Records kao odskočna daska za svijet?
Vijest o potpisu ugovora o suradnji između Croatije Records i tvrtke The Orchard – globalne tvrtke za distribuciju i usluge za izvođače i izdavačke kuće Sony Music Entertainment – podsjetila je na (online) potencijal bogate domaće diskografske riznice.
Naime, suradnja najvećeg domaćeg (i regionalnog) diskografa otvara mogućnost doskoka do globalnog tržišta i njegove publike. Hoće li to dovesti do ulaska domaćih glazbenih snaga na vrhove svjetskih rang lista? Teško, no s druge strane omogućiti će bolji pristup globalnom „švedskom stolu“ glazbene ponude domaćih i regionalnih izvođača koji djeluju pod kišobranom Croatia Recordsa. Pa tko voli, nek’ izvoli.
Tko bi imao priliku profitirati? Znajući da CR ima golem katalog različitih žanrova, čini mi se da je ovo dobra prilika podsjetiti na izdanja klasične glazbe, jazza, etno glazbe i „povijesna“ reizdanja pop-rock produkcije koja mogu biti zanimljiva glazbenim žanrovskim connoisseurima. Evo nekoliko mogućih primjera…
Kad je riječ o jazzu, prvo mi pada na pamet box Boška Petrovića, BP Convention, albumi Matije Dedića, ali i mlađih jazz snaga poput Filipa Pavića kojih je sve više i sve su zanimljiviji! Za kolekcionare punka i novog vala (posebno one iz zemalja iza negdašnje „željezne zavjese“), tu su reizdanja Prljavog kazališta (primjerice njihov nastupni singl!), Idola, Električnog orgazma, Haustora, Vještica, ali također i albumi „povijesnog“ pop/rock mainstreama. U rasponu od Popa Asanovića, Josipe Lisac, Bijelog dugmeta, YU grupe pa do Pop mašine, Timea, Parnog valjka, prvog albuma Teške industrije… Najkraće rečeno, izvođača i bendova koji svjedoče o prihvaćanju tadašnjih angloameričkih pop-rock trendova (hard i prog rocka) na domaćoj (ex-Yu) sceni, posebice punka koji je zapljusnuo ove krajeve u realnom vremenu.
Jedan od limitirajućih faktora za izlaz domaće glazbe je „sudba huda“ scene „malog jezika“, no kad je riječ o žanrovskim kolekcionarima, a ne o velikim brojkama za plasman na Top 10 i to može biti jedan od „egzotičnih“ aduta. Baš kao – možda nije najbolji primjer? – i singl ploča Beatlesa s pjesmom otpjevanom na njemačkom jeziku ili pak hitovi mađarskih prog-rockera Omega „Gyöngyhajú lány“ ili „Fekete Pillangó“ u njihovoj izvornoj jezičnoj verziji. Možda se čak pojavi i neki cover band – kao nekoć poljski Yugotons koji su snimili obrade domaćih perjanika novog vala – sa svojim obradama skladbi iz arhive Croatia recordsa.
Živi bili pa vidjeli!