Koji tjedan kasnije dobio sam pismo zahvale i singl ploču s posvetom…

Vijest o smrti Jimmyja Cliffa – legendarnog reggae autora i izvođača – podsjetila me na naš susret na MIDEM-u u Cannesu 1997. kada je zajedno sa Shaggyjem nastupao u okviru programa Reggae Rocks Cannes. Naš susret i kratki razgovor ugodni, u društvu Dražena Vrdoljaka i Siniše Škarice, bio je okidač za komunikaciju koja je trajala par godina. Razlog tome je jedna crno-bijela fotografija.

Naime na razgovor s Jimmyjem Cliffom – uz fotografiranje i potpisivanje memorabilija – stigao sam „naoružan“ jednom fotografijom snimljena u vrijeme Jimmyjevog nastupa na tada internacionalnom Splitskom festivalu 1970. Na festivalu je zajedno s Đorđijem Peruzovićem osvojio Grand Prix za pjesmu koja se u Peruzovićevoj izvedbi zvala „Gdje je taj svijet“, a u Cliffovoj „Where Did It Go“. Uzgred rečeno, ova potonja bila je objavljena i kao hit singl u izdanju PGP RTB-a te obilato zastupljena u domaćim radijskim programima.

Zbog jedne divne crne žene

Naime, na fotografiji koju sam donio u Cannes uz Jimmyja Cliffa bila je prekrasna žena; tada poznata manekenka čije sam ime, nažalost, zaboravio. Kada sam mu pokazao fotografiju, Jimmy se iznenadio i oduševio. Bila je to – kazao  mi je – jedina fotografija na kojoj je u Splitu bio sa svojom tadašnjom velikom ljubavi. Na njegovu žalost, ljepotica ga je ubrzo nakon splitskog gostovanja napustila slomivši mu srce. Molio me da mu ustupim fotografiju koju je već bio rutinirano potpisao ne gledajući tko je na njoj. Obećao sam mu da ću mu čim dođem doma kopiju fotke poslati poštom.

Naravno, pristao je i na kratki razgovor da bi potkrijepio naš dogovor. Ne o svojoj velikoj ljubavi već o glazbi što  mi je – dakako – i odgovaralo. Nismo dugo razgovarali jer imao je još dogovorenih intervjua i obveza no bio je veoma srdačan. Pitao sam ga kako tumači tada novu veliku globalnu popularnost reggaea napominjući da sam i sam fan „novog vala“ koji je išao ruku pod ruku s uzletom punka te moje oduševljenje bandovima poput Black Uhuru, Steel Pulse, Aswad… S osmijehom na licu kazao je da reggae zapravo nikad nije izgubio ni svoju izvornu ni onu bjelačku pop-rock publiku naglasivši posebno i Shaggyja s kojim je nastupao u Cannesu, ali i nezaobilazne UB4o koji su reggae ponovo uveli u pop mainstream. Spomenuo je i ulogu „2 Tone“ izdanja te bandova poput The Specials, Selecter, Beat… koji su u žarište zanimanja nove publike uveli ska. Bilo mu je to posebno drago jer je i sam započeo karijeru nadahnut rocksteadyjem i ska koje je uklopio u svoju hitoidnu inačicu pop-reggae soula. Uostalom, ona je bila i odgovorna za status reggae mega-zvijezde i za globalne hitove poput „Wonderful World Beautiful People“ te „Many Rivers To Cross“ (koja je doživjela brojne covere), ali i za inačicu skladbe Cata Stevensa „Wild World“. Na Jamajci je još uvijek bio velika zvijezda, no bio je veoma zadovoljan svojim novim uspjesima na svjetskoj sceni u devedesetima zahvaljujući nadahnutoj verziji standarda Johnnyja Nasha „I Can See Clearly Now“.

Božićne čestitke

Kao Splićanin koji ga je gledao na Prokurativama dok je izvodio „Where Did It Go“ pitao sam ga i ono uvijek banalno i otrcano pitanje – kako mu se svidio boravak u Splitu. S osmjehom je kazao da mu je bilo lijepo dodavši ponajviše zbog pratilje s kojom je stigao.

Nakon povratka doma, Cliffu sam na tadašnju njujoršku adresu koju mi je dao (pojma nemam je li bila stalna ili privremena) poslao tako mu milu fotografiju. Koji tjedan kasnije dobio sam pismo zahvale i singl ploču s posvetom. Nažalost izgubili su se tokom mojih selidbi i premještanja dobrog dijela arhive kod mame.

Još nekoliko slijedećih godina Jimmyju sam slao božićne čestitke i na njih redovno dobivao odgovor. Uz pokoju dodatnu riječ ali i odgovor na neko moje usputno pitanje. A onda je komunikacija prestala. Nisam saznao je li mu dosadilo da ga stalno podsjećam na mlađahnu crnu ljepoticu ili je naprosto smatrao da je pošteno odradio svoj dug.