Mnogobrojna međunarodna natjecanja u pisanju pjesama vješto su zapakirane lutrije, a većini autora je jedini dobitak na njima – sama činjenica da su se prijavili i eventualno prošli u viši rang. Na International Songwriting Contestu se u finalu nalazi i pjesma na hrvatskom jeziku – “Ona” Thane Alexe, ali taj ‘uspjeh’ ona nije registrirala ni na svojoj web stranici

Ako ste nadobudni skladatelj i(li) tekstopisac, možda se nadate da se prilika koja će doista promovirati vaš rad skriva na nekome međunarodnom natjecanju u pisanju pjesama. Možda ste u pravu, no, jesu li natjecanja u pisanju pjesama uistinu vrijedna vašeg vremena?

Svake se godine organiziraju brojni natječaji u pisanju glazbe i stihova diljem svijeta. Bez obzira odakle ste, na webu ćete pronaći neko natjecanje talenata na kojemu imate pravo sudjelovati. Za sudjelovanje je najčešće potrebno poslati potpuno dovršene i snimljene pjesme. Uglavnom se traži mala startnina, a natjecanja nude novčane nagrade, umrežavanje s profesionalcima, mogućnost snimanja i slično.

Za razliku od mainstream reality plesnih showova i glazbenih emisija, natjecanja u pisanju pjesama uglavnom prati skepticizam kad je posrijedi realna mogućnost uspjeha. Naime, jedini uspjeh koje takvo natjecanje može polučiti jest sama činjenica da je autor sudionik na tom natjecanju, da je došao u neku završnu fazu ili je čak i pobijedio. Rijetka su natjecanja s realnim pedigreom, kao kad pobjednika amenuje Ringo Starr na John Lennon Songwriting Contestu. Onda to uistinu može biti odskočna daska za autora i njihovu karijeru.

Startnina od 25 dolara

Dakako, bilo koja pobjeda na natjecanju u pisanju pjesama može pomoći u karijernom zamahu. Takvo priznanje može se koristiti u vašem životopisu i omogućiti vam da se istaknete. Štoviše, može vas staviti pred radar vodećih u industriji te dovesti u sobe za konzultacije, osigurati vam studijsko vrijeme i sastanke s vrhunskim producentima, diskografskim kućama i publisherima.

S druge strane, sudjelovanje u natjecanju za pisanje pjesama neće nužno promovirati vašu pjesmu kao što ste zamislili, čak i ako ste među pobjednicima. Odete li na stranice, na primjer, International Songwriting Competitiona, vaša pjesma će biti samo navedena ako ste u polufinalu, finalu ili ako ste pobjednik. Nema linka na nju ili njezin videozapis.

Upravo to natjecanje poslužilo je i nekim hrvatskim izvođačima da kao uspjeh prikažu činjenicu da su nakon startnine od 25 dolara ušli u širi krug polufinalista, dodatno naglašavajući da su u svijetu prepoznati, a s druge strane, njihova pjesma nije prošla selekciju hrvatskog festivala. Ovo može biti neki argument samo u slučaju da pjesma postane evergreen, a to smo dosad samo jedanput doživjeli – kad pjesma Ive Robića “Stranci u noći” nije prošla na Splitskom festivalu, pa ju je on prodao Bertu Kaempfertu koji je od nje napravio megahit za Franka Sinatru – “Strangers In The Night“. Nekako nisam uvjeren da se ova situacija može ponoviti.

No, u Hrvatskoj upravo za festivale i nije potrebna startnina, ni minimalna. Pjesme će pregledati profesionalci, uvrstiti ih ili odbiti zbog transparentnih razloga. Ulazak na festival novom autoru već je korak prema glazbenom networkingukoji može biti zamašnjak karijere. Isto tako, tu su smotre mladih bandova, gitarijade i slična natjecanja gdje pjesma može doći pred publiku u svom live izdanju. Spot na YouTubeu danas nije dovoljna garancija za proboj.

Senzacionalni naslovi

O tome mi priča i Branimir Mihaljević, umjetnički direktor Zagrebačkog festivala:

„Nekada, da biste snimili pjesmu, skaut diskografske kuće morao vas je prepoznati i dati vam priliku da uopće uđete u studio i snimite svoju prvu snimku. Danas, kada je tehnologija snimanja toliko napredovala da svatko ima barem dojam da može u kućnom studiju napraviti kvalitetnu snimku došli smo do toga da se svaki dan na streamingservise uploada u prosjeku sedamdeset tisuća novih snimaka te je u toj količini nove glazbe nemoguće velikom diskografu razlučiti tko je buduća velika zvijezda bez da gledaju brojke.

Zato se danas talenti pronalaze gledajući njihov lokalni regionalni uspjeh, brojeve streaminga te pratitelja na društvenim mrežama. No, postoji i način da najbolji neovisni izvođači dobiju priliku da ih čuju neka od zvučnih imena samog vrha glazbene industrije a koja se nalaze u žirijima raznih online natječaja. Takvih natječaja ima dosta, čini mi se da pokrivaju i sva polja glazbe.

Sami natječaji su u principu jednostavni. Svatko tko uplati dvadesetak ili više dolara koliko košta prijava po kategoriji može se prijaviti online i to ga čini polufinalistom, zajedno s dvadesetak tisuća prijavljenih, a nerijetko su te brojke i znatno više. Ipak, svega nekoliko bude izabrano u finaliste gdje onda uistinu to sluša netko referentan iz glazbene industrije, a onda najbolji od najboljih dobije nagradu koja ovisi od organizatora.

Negdje su to novčane nagrade, a negdje, primjerice, slušalice za vaš kućni studio. Sâm sam imao iskustva s time 2015. godine kada je “Eat Suite” izvođača Mateja Meštrovića i Sudar Percussion, kojem sam bio producent bio nominiran u čak šest kategorija, na Independent Music Awards, a u konačnici je i pobijedio u dvije. To je bio neobičan instrumentalni album koji ne pripada mainstream tokovima, pa je to bio dobar put za taj projekt, volio bih da što više naših domaćih autora pronađe svoj put za plasiranje autorske glazbe što većem broju svjetskog slušateljstva, ali istodobno očekujem i da naši novinari razlikuju samu inicijativu i prijavu od stvarno dobivene nagrade među desetinama tisuća prijavljenih prije nego što objave članke sa senzacionalnim naslovima.“

Uistinu, International Songwriting Contest hvali se da je ove godine na natječaj pristigla dvadeset i jedna tisuća prijava (pjesama i albuma). Svakako, može nam biti drago je da je u finale stigla skladba na hrvatskom jeziku ”Ona” koju izvodi Thana Alexa, no – indikativno – na njezinu websiteu nećemo naći tu informaciju.

Činjenica je da legitimna natjecanja u pisanju pjesama nemaju dovoljno osoblja ili vremena za pružanje realne prosudbe pojedinačnih pjesama. Je li devedeset članova žirija International Songwriting Contesta u kratkom roku preslušalo tih dvadeset i jednu tisuću pjesama?

Naravno da nije. Oni nisu ti koji su odabrali pjesme za finale. Uostalom, to piše i na siteu organizatora:

„Prijave će pregledati ISC-ov odbor za preslušavanje koji će odabrati finaliste, a finalisti će biti predočeni sucima koji će odabrati pobjednike. Prosudbeno povjerenstvo sastoji se od profesionalaca iz glazbene industrije visokog profila, uključujući direktore diskografskih kuća i umjetnike.“

Psihološki moment

O tome koliko djeluje ljudi u odboru za preslušavanje ni riječi. Je li onda takvo natjecanje zapravo lutrija u kojoj možda većina članova žirija nudi usluge svoje prosudbe da među finalistima odabere najbolje? Jer, organiziranjem natjecanja u pisanju pjesama ne krše se međudržavni zakoni o lutriji.

Stoga je vrlo lako pokrenuti prilično subjektivno ‘natjecanje’ koje mnoge ljude čini pobjednicima i koje ih potiče da sudjeluju iznova. Baš kao i na lutriji ili kao na negdašnjim lancima sreće.

Tu je i psihološki moment: ideja da vas mogu ‘otkriti’ i učinkovito promovirati na lutriji za pisanje pjesama prilično je moćan magnet. Puno je lakše pretpostaviti da bi Coldplay ili možda Laura Pausini mogli otkupiti vašu pjesmu, negoli usavršavati svoj zanat i neprestano stvarati, pod udarom inspiracije ili bez nje.

Još jedan problem tih natjecanja jest što autor ne dobiva povratnu informaciju. On ne zna zbog čega je njegova pjesma prošla u sljedeću fazu natjecanja ili je zaustavljena. Većina natjecanja u pisanju pjesama samo će objaviti pobjednike na svojoj web stranici. Dakako, postoje iznimke, ali nema ih mnogo.

Stoga, da se vratimo na početak: ako ste nadobudni skladatelj i(li) tekstopisac, upotrijebite zdrav razum kada pregledavate natjecanja u pisanju pjesama i odlučite gdje da pošaljete vaš rad. Pravi uspjeh bit će kad vaša pjesma zaživi u online trendingu, na radiju i televiziji i na koncertima, a ne u PR objavama.