„Konstatacija jedne mačke“ – bolja, jača, snažnija Zdenka Kovačiček
Zdenka Kovačiček stvarno jest big deal – osnovni je zaključak koji sam izvukla nakon preslušavanja njezinog novog albuma „Konstatacija jedne mačke“. Posljednji je studijski album, „To be Zdenka“ objavila 2004. godine, a čini se kako je otad prošlo suludo mnogo vremena. Barem iz moje perspektive, budući da sam tada imala samo četiri godine.
Na sreću, njezin je opus prepun uvijek aktualnih pjesama, zbog čega joj se možemo konstantno vraćati, kao što su se, na primjer, pjesmi „Frka“ vratili i Nipplepeople te ponovno „oživjeli“ Zdenkinu pjesmu iz 1984., koja nikada nije ni trebala biti zaboravljena. Ne postoji mnogo takvih istinskih diva koje uspijevaju sve što Zdenki s lakoćom polazi za rukom.
Ona je jedna snažna i zanimljiva žena, prepuna iskustva i brojnih postignuća koja njezinu karijeru čine uistinu fascinantnom. Titula hrvatske kraljice jazza i bluesa te brojne usporedbe s Janis Joplin govore mnogo, a činjenica da je još uvijek sposobna snimiti ovakav album otkriva da su njezine umjetnost i glazba nepresušne. „Konstatacija jedne mačke“ dokazuje da je ona još uvijek beskompromisna, svoja i otkačena, a sve to u najboljem mogućem smislu i na najbolji mogući način.
Kombinacija Zdenkinog moćnog vokala nevjerojatnih mogućnosti i iznimno zanimljive boje, provokativnih tekstova od kojih su neki preuzeti iz istoimene zbirke „Konstatacija jedne mačke“ pjesnikinje Slavice Maras te ludih instrumentalnih rješenja koja je sjajno izveo Greenhouse Blues Band učinili su ovaj album zanimljivim, provokativnim, raznolikim i prepunim iznenađenja. Zdenka je pred nas iznijela nešto zaista posebno, a svakom je tekstu dodala novu dimenziju koju može stvoriti jedino glazba.
Album nas vodi u svijet odvažne, snažne i hrabre žene koja uvijek ustaje jača no što je bila prije i na taj način donosi pravu dozu femme powera. Žena (ili mačka) koja ne pada na „stare fore“ i „otrcane fraze“, sazrela i poučena iskustvom, ali i vrlo chic uz veselu instrumentalnu pratnju središnja je točka prvih dviju pjesama. Nakon vrckavih „Stare Fore“ i „Konstatacija Jedne Mačke“, tempo se usporava na trećoj pjesmi po redu. „Nova Ja“ donosi reinkarnaciju žene koja je spremna zaboraviti svoju prošlost, ona je „bolja, jača, snažnija“ i samosvjesna, a Zdenkin je glas vjerno oslikava i daje joj poseban pečat.
Mušku podršku i razumijevanje samouvjerenoj te moćnoj ženi na „Jaka“ daje Davor Gobac, čija pojava Zdenkinom albumu daje poseban i karakterističan začin. Sjajna kombinacija Zdenkinog i Gopčevog vokala daju pjesmi dozu senzualnosti te ravnopravnosti, ali i slatkoće. Osim Gopca, na albumu se pojavljuju još dvije suradnje, ona s Matijom Cvekom te Mirelom Priselac Remi. „Tvoje Usne“ radiofoničan je singl s prizvukom estrade na kojemu gostuje Matija Cvek, a iako ima dozu nekakvog R&B-a, čini se kako je malo senzualnija tematika ipak povukla na drugu stranu. Situaciju spretno spašava „Hoćeš Li Se Sa Mnom“ koja potpuno otkriva Zdenkinu rockersku stranu, a gitarske dionice i stalna bubnjarska pozadina unose dozu žestine te odlično ocrtavaju opaku ženu kojoj je dosta lažne finoće.
Šaljiv i lascivan tekst pokazuju drugu stranu te snažne žene koja pak u pjesmi „Kost“ dobiva prostor za žaljenje. A capella pjevanje svojevrstan je očajnički krik koji joj dopušta da kaže što joj leži na duši, ali na dostojanstven i ženstven način. Suradnja s Remi definitivno je jedan od najsjajnijih trenutaka na albumu. Doza hip-hopa upravo je ono što je ovom albumu bilo potrebno da bi bio potpun. Iskren tekst čiji je kazivač žena koja ne pristaje na polovičnu ljubav, u određenim trenutcima kaže ,,ne, hvala” i ,,ja mogu sama” pravi je prikaz girl powera te saznanja da ljubav mora biti nesebična i beskompromisna.
Takve neuspjele ljubavi i romanse ponekad je potrebno napustiti, čak i ako niste osoba „od rastanaka“. Zdenka je takvu situaciju nježno opjevala u baladi „Nisam Dobra Sa Zbogom“. Ako su vam jutra prije kave slaba točka, „Jutarnja frka“ može vam pomoći da pobijedite i izliječite jutarnji blues, a „Adut“ će vas nakon toga rasplesati svojim egzotičnim ritmom. Album zatvara „Love Love Love“, jedina na engleskom jeziku kojom se lakše i vjernije dočarava univerzalnost i snaga njezine poruke: jedino što nam je oduvijek trebalo i uvijek će nam trebati jest – ljubav.
Izvor: www.sound-report.com
