Mark Mrakovčić: „J. R. Augustu zahvaljujem na gesti, ali vraćam mu nagradu”
J. R. August, Nina Romić, Alejuandro Buendija, Lovely Quinces, Irena Žilić – samo su neka imena s kojima je surađivao Mark Mrakovčić, iznimno talentiran, ali samozatajan producent, koji je u lipnju prošle godine objavio prvi samostalni album Breeding Black Sheep. To pravo malo remek-djelo, koje uspješno spaja indie-rock, pop, folk, blues, noise i garage, osiguralo mu je nagradu Spektar za najbolji album u kategoriji indie i nominaciju za Rock&Off izvođača godine. Priznanje za ovo potonje otišlo je u ruke J. R. Augusta, a on je svoju nagradu proslijedio upravo – Marku!
„Nisam imao pojma što se događa, bio sam u backstageu, taman smo završili s nastupom i netko mi je samo rekao: ‘Odi gore! Samo odi!’ Tek kad sam došao na pozornicu, shvatio sam o čemu se radi. Primio sam nagradu jer nisam htio narušavati protokol i stvarati neku čudnu vibru, ali sljedećega jutra poslao sam mail J. R. Augustu. Zahvalio sam mu na lijepoj gesti, ali vraćam mu nagradu. Mislim da je fer prema žiriju i ljudima da ona bude kod čovjeka koji ju je i dobio“, govori nam Mrakovčić.
Rijetko za druge
Za svoj od kritike i publike hvaljen prvijenac sam je radio glazbu, tekstove, snimanje, produkciju, miks i mastering, čime je, vjeruje, dobio na intimnosti materijala. „Ne odgovaraš nikome i možeš isprobati svaki hir. Naravno da je i atmosfera drugačija, jer nema socijalnog elementa, ali neću uvijek raditi na taj način. Volim snimati i s bendom, jedino vokale radije isprobavam sam“, objašnjava Mark. Pjesme za druge glazbenike ne radi često, ali ponekad, kaže, napiše glazbu u kojoj jednostavno „više čuje tuđi vokal“.
„Najčešće toj osobi pokažem glazbu, pa ako bude interesa, onda idemo dalje s pjesmom. Dok se snima, najbolje je ne razmišljati o tome tko će to čuti, kako će reagirati, to može samo kvariti proces. Mislim da se pjesme snimaju zbog njih samih. Ma mogu ostati i u ladici, ali neka budu snimljene iskreno. Poslije se može razmišljati o reakciji publike“, iskren je Mrakovčić. A skroman kakav jest, inozemnom karijerom ne zamara se previše – njemu bi, otkriva nam, bila dovoljna i neka turnejica.
Dobar horor
„Muzika koju radim ionako nije namijenjena prevelikim koncertima, a svima koji kažu da zvuči svjetski – velika hvala!“ poručuje glazbenik i producent koji je u vrijeme pandemije i lockdowna okupio bend odličnih glazbenika s kojima jedva čeka zasvirati čim se sve vrati u barem donekle normalno stanje. Mark inače radi i glazbu za filmove. Kinematografiju obožava i u tom se mediju, kaže, osjeća slobodno. „Čekam da netko napravi dobar, novi, hrvatski horor, pa da me pozove da radim glazbu za njega. Vjerujem da bih se u tome snašao. Ako netko ovo čita i ima ideju, neka mi se javi!“ poručuje Mrakovčić, koji je svojedobno studirao filozofiju i fonetiku, ali je na kraju ipak prevagnula ljubav prema glazbi. „U osnovnoj školi išao sam na klavir, a čim sam naučio prve akorde na gitari, počeo sam pisati pjesme. Otad sam fasciniran time i polako okupljam svoj prvi bend Scroll. Nakon što smo si uredili garažu za probe, počeli smo malo i snimati… I dalje učim. Ma svaki dan može se i treba upijati novo znanje“, zaključuje glazbenik čiji je prvijenac Breeding Black Sheep osvojio i nominaciju za ovogodišnju nagradu Porin u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe.
Izvor: Cantus 226
Autor fotografije: Matej Grgić/Rock&Off
