Mary May i M.O.R.T. zbilju ruše u dvorištu Močvare
Dolaskom ljeta dvorište je Močvare postalo jednom od središnjih zagrebačkih koncertnih lokacija, a pozornicu su sinoć dijelila čak dva sjajna benda, žanrovski toliko različita, ali energetski toliko privlačna – Mary May i njezin bend te M.O.R.T.
S obzirom na to da su M.O.R.T. i Mary još u veljači ove godine objavili svoju prvu suradnju, predivnu rock baladu „Igračke (Potraži me ponekad)“, ni najava ovakve koncertne kombinacije nije previše iznenadila, a dala je naslutiti da će zagrebačka publika svjedočiti premijernoj live izvedbi ove pjesme zbog čega je uzbuđenje bilo još veće. Tako su se na jednom mjestu okupili rockeri, metalci, punkeri, jazzeri, kao i svi ljubitelji kvalitetne glazbe te su unatoč naizgled nespojivim svjetovima pokazali da je glazba ta koja rastavlja i sastavlja, spaja i zbližava, briše različitosti i granice te ruši sve predrasude i iznova pokazuje da je sve moguće te da je (napokon) sve dopušteno.
„Birdie“ – to je prava moć!
U ljetni se suton na pozornicu popela Mary May sa svojim bendom i još su jednom bez daha ostavili sve prisutne. Počeli su snažno s „Black Porsche“, hrabro uzimajući svu našu pažnju i uvlačeći nas u drugi, poetski svijet koji je puno više classy, a puno manje običan. Zapravo, toliko je neobičan da u njemu čak i metalci plešu na nježnu te razigranu „Birdie“ – to je prava moć! I Luka Čapeta i Jakša Perković zgrabili su ovu sjajnu priliku te izveli svoju novu pjesmu na kojoj je Mary back vokal, što je iznenadilo, ali i dodatno rasplesalo te razveselilo publiku. Pišući o Mary, nemoguće je ne postati patetična i romantična jer imam osjećaj da je na superposebnom tajnom zadatku u kojem svojim glasom te glazbom liječi i one najsitnije rane na našim dušama. To je prava umjetnost. Savršeno odmjerena kombinacija nježnosti i badassa koji postižu s tolikom jednostavnošću, jer su takvi, to je Mary.
Iako mi se čini da sam više-manje sve što sam imala potrebu podijeliti napisala u izvještaju s njihova svibanjskoga koncerta u Samoboru, smatram da je to glazba koju se mora čuti, emocija koju se mora osjetiti na vlastitoj koži jer, iznad svega, vrijedi i ispunjava, a kad takvo što kao njihova glazba postoji, jednostavno je nedopustivo da nam promakne i da se samo izgubi u masi. Zaista sam im zahvalna na glazbi, na koncertima i na energiji koju dijele s nama svaki put kad se popnu na stage i dodirnu instrumente, svakoj naježenosti koju su izazvali i suzi koja je zasjala u oku. Sigurna sam da ih i u budućnosti čekaju samo najljepše stvari koje će, nadam se, nastaviti nesebično dijeliti s nama.
Samo su jednom pjesmom sposobni istodobno izazvati bijes, tugu, pobunu i ljubav.
Nakon što su Mary i bend „zbilju rušili“, M.O.R.T. je na svoj jedinstveni način na trenutak zaustavio svijet koji se sužava. Sa saksofona i milozvuka smo se tako transportirali na žestoke rifove i masne basove, a nježni je suton zamijenjen svjetlima reflektora i znojem iz mosh pita. Uz sve to, mislim da buđenje s bolovima u mišićima prilično dobro opisuje sinoćnju atmosferu – Mary May za dušu, a M.O.R.T. za tijelo. Koncert je otvorila „Nikotinska kriza“, a čitav bi se mogao opisati kao savršeni kaos. Skidale su se majice, penjalo se na stage, deralo u glas i skakalo bez prestanka. Iako John pjeva „…moj je zanat uglazbit misli/gibat osjećaje što su se stisli/prsti sipaju zrna sreće u šake onog što nikad razumjeti neće…“, mislim da smo sinoć ipak svi razumjeli, grabili šakama sve što su nam oni davali, a srca su uistinu vrištala tisućama boja. Način na koji ovi dečki prenose emociju iskren je i sirov, a scenskim nastupom ogoljuju se do kosti, što zaista fascinira i dira srca. Samo su jednom pjesmom sposobni istodobno izazvati bijes, tugu, pobunu i ljubav. Bolesno dobro! Od ludih basova preko žestokih rifova, od „Draga majko“ do „Plamen što kriješ“, „Austrije“, „Na cesti“ i „Samo se ti smij“ – svojom su nas glazbom grlili iz pluća. Sviranje basa bubnjarskom palicom, maničan smijeh i sveopći nered učinili su ovaj koncert upravo onakvim kakav treba biti – mortovski sirovo, žestoko i znojno.
Tužno je samo što je uistinu kratko trajalo, a nije bilo ni bisa pa smo čuli samo maleni dio njihova sjajna opusa. Ali – apsolutni je šlag na torti bila izvedba već spomenute pjesme „Igračke“ koja će se, kako je John rekao, događati samo jednom godišnje. Mary se vratila na pozornicu, a mi smo bili dovoljno sretni da prisustvujemo prvoj izvedbi pjesme koja uživo zvuči još magičnije. Bio je to savršen završetak dvaju predivnih koncerata.
Izvor: www.sound-report.com
