Mističnost i napetost emocije zvuka za kraj drugog bloka MBZ-a - SO HRT-a priredio dinamičnu večer suvremenog stvaralaštva

Posebne su čari suvremene klasične glazbe. Ove godine u sklopu tradicionalnog Muzičkog biennala Zagreb u njoj imamo priliku uživati dulje nego inače, točnije, od travnja do rujna, u četiri festivalska bloka.

Drugi blok uspješno je zaokružio Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem dirigentice Yalde Zamani i gostovanjem Papandopulo kvarteta. Skladateljice, baš kao i dirigentice, još uvijek su u manjini na svjetskoj sceni, stoga je ovaj koncert bio od posebne važnosti, baš kao i ostatak programa tog dana u kojem se raspravljalo o ovoj „problematici“ na posebnim tribinama, a u sklopu glazbenog programa izvodila su se njihova djela.

Program je otvorio Papandopulo kvartet, koji je dvoranu ispunio zvukom glazbe Johna Cagea, skladbom „Four5“ koja je bila izvrsna uvertira za ono što je uslijedilo.

Inovativna skladateljska rješenja te su večeri izvrsno oživljena i realizirana od strane SO HRT-a, jednog od ponajboljih orkestara u Hrvatskoj.

Nepredvidljivost i trenutak iznenađenja, ponekad i šoka, ali uvijek praćeni snažnim i upečatljivim emocijama, neke su od ključnih značajki suvremene klasične glazbe koja ju čini dinamičnom i itekako zanimljivom. Inovativna skladateljska rješenja te su večeri izvrsno oživljena i realizirana od strane SO HRT-a, jednog od ponajboljih orkestara u Hrvatskoj koji se pokazao kao savršen odabir u ovom izazovu realizacije vizija zanimljivih umjetnika skladatelja čije priče i glazbene perspektive oduševljavaju. Na programu su bila djela Michelle Agnes Magalhaes, Sande Majurec, Matka Brekala, Mirele Ivičević, Ive Maleca i Raphaela Cenda, koja nikoga nisu ostavili ravnodušnima.

Matko Brekalo „Gaul“ za orkestar skladao je po narudžbi za ovogodišnji MBZ. U praizvedbi je bilo jasno koliki je talent ovog mladog osječkog skladatelja koji nije „štedio“ na kompleksnosti, zahtjevnosti i slojevitosti zvuka. Djelo je na trenutke zbog toga djelovalo moćno, a u pozadini se krije priča o mističnoj civilizaciji iz davnih antičkih vremena, ali i utjecaj TV serije „Barbarians“ na skladatelja. Elementi „barbarstva, rituala i sveopćeg plemenskog ratnog sukoba“ glasno su odjeknuli dvoranom te ostavili uistinu jak dojam na publiku, zbog upečatljivosti zvuka vjerojatno i najsnažniji te večeri.

Jer, nitko zapravo ne zna (osim skladateljice te glazbenika) što zapravo stoji u partituri, stoga na kraju dana, krajnjoj je publici bitna samo emocija koju donosi u trenutku i način na koji je prenosi.

Inovativnost i virtuoznost u udaraljkaškom smislu, ispitivanje granica te raznolikosti ovih instrumenata bio je veliki izazov za soliste udaraljkaše SO HRT-a, Krunoslava Benka, Francesca Mazzolenia, Luisa Camacha Monteallegra i Andreu Perdona, koji su u izvedbi djela poznate brazilske skladateljice Michelle Agnes Magalhaes „After Spring“ potvrdili svoje vještine, dok su istovremeno u melankoličnosti i mističnosti cjelokupnog doživljaja na neki način dočarali ovogodišnje nepredvidljivo i pomalo tmurno proljetno vrijeme, svojevrsnu „postapokalipsu“, premda je djelo u namjeri relativno optimistično. Naime, nadahnjuje ga biljni svijet, prvenstveno onaj unutarnji život u sjemenki prije nicanja i rasta. No, svi ovih dana mnogo toga iščekuju pa možda se u ovome krije poveznica. Slična se emocija nastavila i u djelu skladateljice Sande Majurec „Spring“, nastalom za potrebe 29. MBZ-a. Zanimljiva je anegdota s praizvedbe, naime, na samom završetku otkačio se gong koji je pao na pod, a publika je mislila da je sve to dio skladbe i performansa. Što i jest, na neki način, zanimljivost svake praizvedbe pa i ovakvih djela koja nisu širokodostupna i popularna, jer, nitko zapravo ne zna (osim skladateljice te glazbenika) što zapravo stoji u partituri, stoga na kraju dana, krajnjoj je publici bitna samo emocija koju donosi u trenutku i način na koji je prenosi. Uz naglasak na udaraljkama, djelo kao da onomatopejski dočarava zvukove prirode, dok su uspješni i kompaktni dijalozi unutar orkestra omogućili dodatan doživljaj dinamičnosti i zaintrigirali slušatelja.

Aritmičnost u naglašenoj ritmičnosti uz eksperimentiranje mogućnostima instrumenta, bili su izuzetno zanimljivi i izvedeni na uistinu visokoj razini kvalitete.

Horor, strah, užas i kraj publici je glazbeno dočarao fantastičan Papandopulo kvartet, kojemu je djelo „Godspell“ skladateljice Mirele Ivičević predstavljao veliki izazov, ali vidno i veliki užitak. Aritmičnost u naglašenoj ritmičnosti uz eksperimentiranje mogućnostima instrumenta, bili su izuzetno zanimljivi i izvedeni na uistinu visokoj razini kvalitete, zbog čega je Papandopulo kvartet zaradio veliki aplauz publike.

Djelo Ive Maleca „Sigma“ zvučalo je dinamično i odrješito, na trenutke monumentalno. U samoj srži jasna je klasična struktura, koja kao da na trenutke ne postoji, a istovremeno je sveprisutna i temelj za nadogradnju eksperimentalnog zvuka. Nekoliko dimenzija koje zajedno funkcioniraju odlično, bile su odlična uvertira za finale večeri uz djelo koje je bilo fizički poprilično zahtjevno i za pijanisticu i za udaraljke – „Dankklänge“ Raphaëla Cenda. Nevjerojatno je koliko je SO HRT-a uspio zadržati kompaktnost i preciznost u atmosferi kaosa koju ovo djelo nalaže. Uistinu su do posljednjeg trenutka bili u punom fokusu zbog zahtjevnosti svakog zvučnog detalja. U potpunosti izvan svoje zone komfora, još su jednom dokazali svoj status skupine vrhunskih glazbenika čiji zvuk je kompaktan i visokokvalitetan uz vjerodostojnost emocija.

Muzički biennale Zagreb nastavlja se u srpnju, točnije 15. srpnja kada se otvara treći festivalski blok u kojem publiku također očekuje pregršt zanimljivog sadržaja.

Izvor: www.sound-report.com
Foto: Marija Štilinović/HRT