Umirujući zen koji poziva na sanjarenje o budućim pričama

Nakon ljetne turneje, nemanja je uhvatio zadnje trzaje ljeta u već jesenskom Zagrebu.

Prostor Petog kupea sinoć je ugostio promociju novog albuma Voodoo Beat, posljednjeg iz ezoterične trilogije započete Tarot Funkom (2019.) i Cosmic Discom (2020.).

Foto: Matej Grgić

Sȃm Luka je pri najavi sinoćnjeg nastupa naglasio da bend fiksirane okvire snimljenog koristi tek kao informaciju za razvoj novog materijala za live, pa je tako sinoćnji koncert, uz promociju novog albuma, predstavio i svojevrsnu zvukovnu sintezu konceptualnog narativa trilogije: smrt – zagrobni život – uskrsnuće.

Foto: Matej Grgić

Uobičajenoj petorki, koju uz Luku čine Matej Perić, Karlo Lugarić, Laura Matijašević i Ana Kovačević, sinoć se pridružio i Leo Beslać. Svi članovi benda vrsni su glazbenici, angažirani u brojnim drugim projektima i bendovima, stoga je logično da nisu ponudili produciranu i predvidljivu izvedbu. Uostalom uz takvu postavu, što drugo možeš i poželjeti osim sat i pol dobre svirke bogate improvizacijom i muziciranjem, u kojoj se hitovi nemanjine diskografije stapaju bez vidljivih šavova.

Foto: Matej Grgić

Cijela nemanjina diskografija je poput pomalo opskurnog DJ seta koji uho slušatelja šeće kroz razne stilove world musica te psihodeličnog funka i rocka usidrenih u istarskom nasljeđu vodiča. Na to auditivno obilje dodaj genijalne solaže svakog od članova (koje su bez iznimke zasluženo bile nagrađene pljeskom), pun Peti kupe i trunku ljetne nostalgije u najavi i imaš izuzetno uspješnu večer koja je okrunila i opravdala očekivanja transcendentalnog putovanja započetog prije četiri godine.

Voodoo Beat smo već ranije secirali, pa za detaljniji uvid u ovu „soničnu epopeju“ skreni ovdje, prije nego nastavimo sa sinoćnjim programom. Uglađeno i sa stilom, večer započinje sanjivim pozivom na ples uz „Zen Sin Fin“, popraćeno Lukinim obraćanjem publici, a zatim prelazi u mističnu simboliku Tarot Funka uz „The Fool“.

Foto: Matej Grgić

Sinoćnji koncert bio je gotovo pa rasprodan, ali iako je vrućina gužve bila instantna, publici je trebao koji takt više da se ozbiljnije zagrije i raspleše. Slijedeća karta “The Lovers“ zahuktava stvari, uz blago spuštanje zahvaljujući toncu i skoro instrumentalnoj izvedbi “Noćnih Leptira“ (i to nažalost dovoljno dugo da ga je Luka uspio opomenuti prije nego što je miks sređen).

Zvuk je i tijekom ostatka večeri mogao biti bolji. Posebice kad tome pridodaš pomalo plošan i suh, klupski zvuk Petog Kupea koji, iako bi u teoriji trebao imati iste predispozicije kao recimo Vintage, ne uspijeva osigurati topliju akustiku koja bi obgrlila publiku. Nije se ponovilo da uopće ne čuješ vokal ili saksofon, ali opet, apsolutna šteta, pogotovo uz bend čiji je glazbeni jezik slojevit i isprepleten, a opet kohezivan i tečan.

Foto: Matej Grgić

U nastavku se nižu hitovi kao što su “Korzika“, “Terra Magica“, „Zle Oči“, a publika đjuska nasmijanih lica, ljuljajući se u ritmu motoričnog groovea. Stihovi „Terre Magice“ dobivaju svoju tradicionalnu zborsku izvedbu, a iznimka nisu ni išta manje catchy tekstovi najnovijeg izdanja.

Foto: Matej Grgić

Improvizirani mostovi glatko voze kroz postaje uz jedinu zamjerku „padobrancima“ u publici koji bi provjeravali mobitel kad im slobodniji dijelovi programa ne bi bili dovoljno animirajući. Možda opća domaća publika nije naviknuta na takvu formu nastupa, a možda su svi već malo zasićeni i premoreni morem ljetnog sadržaja.

Večer se nastavlja u plesnom tonu, uz vibe tople ljetne večeri nabijene energijom opijajućih ritmova i guštanja bez ikakve brige na svijetu. Set se približava svome kraju s još pokojom kartom u rukavu. “The Wheel of Fortune” zakotrljalo se u mrvicu nervoznom i prebrzom tempu, ali u ovoj manje tromoj varijatni od originala, pripremilo uskrsnuće vudu voda s „Cumbijom Cosmicom“.

Za kraj, natrag na početak s „Zen Sin Fin“, umirujući zen sanjarenja o budućim pričama s nemanjinih putovanja.