Nenad Borgudan: „Više nemamo luksuz biti neutralni, osjećam odgovornost progovoriti o društvenim problemima“

Za sebe kaže da je oduvijek htio biti pop autor, ali nikad nije naučio „recept“ za pop hit. Nenad Borgudan ispričao nam je sve o procesu stvaranja, ali i novom albumu i koncertnoj promociji Detoura koja nas čeka u petak, 2. listopada u Zagrebu.

Nenad Borgudan/foto: Matej Grgić

Teško je bilo uloviti Nenada Borgudana ovih dana; osim što je nedavno izašao novi, sedmi studijski album Detoura, slavi i 20 godina benda i to velikim koncertom u zagrebačkom Boogaloou. Još nekoliko projekata uvijek je aktualno, probe su svakodnevne i vidi se da je sezona krenula. Novi album grupe Detour, čiji je osnivač i glavni autor, nosi naziv Sve je OK!

„Insistiram na tome da kažem da je sve ok, bez obzira na to što često nije. I privatno se svašta događa, život zna biti zaista gorak, ali s druge strane i sladak. Poruka „sve je ok” jest parola koja pomaže da ideš dalje, ali se može shvatiti i kao čista ironija. Naš novi album kroz spoj lijepih i manje lijepih iskustava donosi upravo to gorko-slatko iskustvo života. Naslovnica sugerira taj paradoks – prikazuje ljude u dokolici dok se iza njih svijet ruši, što je slika vremena u kojem danas živimo“, kaže Borgudan.

Detour je na domaćoj, pa i regionalnoj sceni pojam pop benda koji taj žanr ne shvaća olako. Gorko-slatka perspektiva života baš je ono što volimo u njihovom izričaju, ili izričaju svakog kvalitetnog benda koji nam može reći nešto o sebi i svijetu u kojem živimo. “Plešem sama“, “Mjesec“, “Zaljubila sam se“, a onda i hitovi grupe Yammat – čiji je autor također Nenad Borgudan – poput “Tvoje lice se promijenilo“, ključne su postaje suvremene domaće pop pjesmarice.

U 20 godina postojanja Detoura promijenilo se puno toga – i sam bend je promijenio pjevačice, od Maje Posavec, Ines Tričković i Gine Victorije Damjanović, Karle Krmpotić i Dore Mijat do aktualnih Laure John i Ivane Radan. No, inzistiranje Nenada Borgudana na stalnom stvaranju i pisanju novih pjesama ostala je konstanta. Pri tome priznaje da su mu stihovi često bitniji od glazbe.

Detour/foto: Matej Grgić

„Ne mogu zamisliti dobru pjesmu koja ima loš tekst. Odrastao sam uz šansonijere i autore poput Dedića, Rundeka, Cohena i Balaševića, kod kojih je tekst ravnopravan glazbi. Dobar tekst ne mora biti filozofski esej – može biti sjajna dosjetka, haiku ili onomatopeja, ali mora imati smisao i razlog. Izuzetno sam osjetljiv na riječi i ne puštam van pjesmu s čijim tekstom nisam zadovoljan“, kaže, a dobar dio ili čak sve pjesme na neki su način autobiografske. Zato mu ne uspijeva pisati za druge, a njegova djela imaju već prepoznatljivu poetiku.

„Oduvijek sam želio pisati pop, ali to je, naravno, jako širok pojam. Postoji banalan, neinspirirani pop koji nastaje automatizmom, ali kako sam dijete osamdesetih – kada je pop bio vrhunski i imao težinu kakvu danas ima alternativa – vjerujem da pop može i mora biti kvalitetna glazba. Zanimljivo je da mnogi autori žele za sebe reći da su art, a mi smo godinama inzistirali na tome da stvaramo pop, dok od publike i kritike često čujemo da naša glazba ipak ima misaonu težinu tog, recimo, arta. U našem okruženju nismo postali masovni pop koji puni stadione, jer je pop na ovim prostorima ipak nešto drugo. No, izuzetno sam ponosan na naših sedam albuma i više od osamdeset pjesama“, rekao nam je Borgudan, a dodaje da ga i veseli što je na koncertima primijetio mlađu publiku koja voli pop i emocije u glazbi, „kao nekakvi neoromantici“.

„Osobno mi je to jako drago, a mislim da je dobro i za našu glazbu“, dodaje.

Sedmi studijski album izašao je i na vinilu, i to je za Detour drugo vinil izdanje, nakon Master Blastera 2023. I autor je obožavatelj i sviđa mu se trend kojim su se ploče i gramofoni vratili u velikom stilu.

Detour/foto: Matej Grgić

„Ploče imaju poseban šarm i daju ozbiljan, pun zvuk. U planu nam je uskoro i posebna kompilacija od tri ploče koja će obuhvatiti najbitnije i najuzbudljivije trenutke s naših prvih pet studijskih izdanja. Skupljanje i slušanje ploča za mene je ritual – obred stavljanja igle i čišćenja stvara emotivnu vezu s glazbom i traži od slušatelja da se potpuno angažira i presluša album od početka do kraja, bez preskakanja“, kaže.

Ni na ovom albumu Borgudan se nije prepustio laganim pjesmama koje će vas odvesti u bajkovitu zemlju bez problema. Jedna od tema, koja je najavljena dijelom i na naslovnici albuma, jest umjetna inteligencija, kojom se bavi pjesma „Umjetne glave“.

„Pjesma progovara upravo o vremenu brzih promjena u kojem živimo. Umjetna inteligencija fascinira svojim mogućnostima u medicini ili znanosti, ali u umjetnosti otvara i dozu straha. Iako AI može kopirati stilove, pa čak i glasove, vjerujem da ne može zamijeniti ljudsku emociju. Glazba proizlazi iz pogreške, iz toga što si ljut, sretan ili ranjiv. Umjetna inteligencija nema emociju ni stav. Može poslužiti kao koristan alat za testiranje aranžmana i ubrzati taj proces nastajanja pjesme, ali osnova pjesme – stih, osjećaj i nukleus autorstva – mora doći od čovjeka“, uvjeren je Borgudan.

Iako nikad njie bio aktivistički nastrojen, nije bježao od angažiranosti u pjesmama, prilagođenoj, naravno, žanru u kojem stvara.

Detour/foto: Matej Grgić

„U današnjem polariziranom svijetu nemamo luksuz biti neutralni – pogledajte samo što se dogodilo Edu Sheeranu. Ne osuđujem ga, naravno, ali jasno je da neke stvari koje su prije 20, 30 godina prolazile, danas jednostavno to više nije tako. Smatram dužnošću progovoriti o društvenim pitanjima kada imam mikrofon u rukama. Pjesme poput „Biram“ ili „Preko prepreka“ nose jasan stav, iako su često „umaskirane“ u kontekst. Ne ulazim u konfrontacije radi reda, ali osjećam potrebu braniti temeljne ljudske vrijednosti i građanski mentalitet neopterećen najnižim identitetima“, a kaže i kako ga izražavanje stava nimalo ne zastrašuje ni opterećuje.

Na velikom slavljeničkom koncertu u Boogaloou 2. listopada izvest će dio pjesama s novog albuma, ali i presjek karijere, uključujući i hitove grupe Yammat, svojevrsne prethodnice Detoura.

„Bit će svečaniji koncert jer spajamo promociju novog albuma i jubilej benda. Pripremamo bogatiji scenski sastav: uz standardnu postavu imat ćemo brass sekciju, dodatne instrumentaliste, virtuoza na violini Mateja Mihaljevića, a u planu su još neka iznenađenja. Proći ćemo kroz cijeli naš opus, uključujući i rane radove te pjesme s grupom Yammat, uz izvedbu tri sasvim nove pjesme s aktualnog albuma koje nisu objavljene kao singlovi“, kaže Borgudan.
A dok se priprema za veliki koncert, zanimalo nas je što se nađe na njegovom gramofonu ili playlisti.

„Glazbu promatram kao primijenjenu umjetnost, pa tako postoji glazba za nedjeljno jutro, glazba za vožnju ili subotnji izlazak. U zadnje vrijeme vraćam se nekim starim stvarima koje možda nisam dovoljno proučio u svoje doba, poput Primusa ili Beastie Boysa, a tu su uvijek i Red Hot Chili Peppers. Kad se opuštam doma, pustim Milesa Davisa, Coltranea ili Bueno Vista Social Club. Najvažnije mi je da u glazbi osjetim strast, rad i iskrenu emociju“, rekao nam je ovaj, inače, arhitekt po struci. Godinama je i radio kao projektant, a vjerojatno najpoznatiji projekt u kojem je sudjelovao bila je Arena Zagreb. Iako naizgled nisu tako srodne, Nenad Borgudan kaže da je arhitektura snažno utjecala na njegov pristup stvaranja glazbe.

Detour/foto: Matej Grgić

„Arhitektura mi je dala sistematizaciju i dublje razumijevanje estetike. Projektirati kuću i komponirati pjesmu u osnovi je isti proces. Imate zadanih 12 nota ili nosivu konstrukciju, a na vama je da stvorite skladnu formu. Kao što su nam profesori govorili da se kuća može projektirati unedogled, ali treba znati kad stati i reći kad je gotovo, tako je i s glazbom – pjesme se zapravo ne završavaju, one se u jednom trenutku moraju napustiti, kao što je rekao Arsen Dedić. Arhitektura mi je dala ideju sklada, traženje idealnog oblika koji jednako tako tražim i u glazbi i koji je jako istaknut upravo u popu, dakle jednoj gotovo banalnoj formi koja mora funkcionirati“, ispričao nam je.

Recepta, dakle, nema – iako bi se po broju hitova koje poznaju gotovo sve generacije to ne bi reklo. A recept za uspijevanje u glazbenoj industriji? Jedan je odgovor.

„Ne vjerujem u inspiraciju, vjerujem u rad. Ako se želiš baviti ovim poslom, a vjerojatno i bilo kojim drugim poslom, ključan je rad. Može se, naravno, dogoditi da ti dođe trenutak inspiracije, ali u tom slučaju moraš za njega biti spreman i napraviti nešto od te ideje. To se događa jako rijetko, meni se, moram priznati, nije dogodilo. Nekad te nešto impresionira, ali na toj ideji isto tako moraš raditi, inspiracija je samo inicijator“, uvjeren je, te dodaje:

„Stvaranje je za mene osobna potreba, način rješavanja unutarnjih nemira i čista strast prema sviranju i komponiranju. Nema univerzalnog recepta za hit – barem ga ja nemam – svaki put ponovno istražujem i stvaram iz osjećaja“, zaključuje.