Moćna završnica Crvenog ciklusa

Početak lipnja tradicionalno je u znaku završnice koncertnih ciklusa i sezone, koji polako ustupaju prostor ljetnim koncertima i festivalima. Tako je i proteklog petka, 6. lipnja, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog veličanstveno privedena kraju još jedna sezona Crvenog ciklusa Zagrebačke filharmonije. Uz skladno i angažirano muziciranje članova orkestra, zasluge za izniman glazbeni doživljaj pripadaju uglednom austrijskom dirigentu bogate međunarodne karijere, Hansu Grafu, kao i jednom od najtraženijih umjetnika današnjice, svestranom njemačko-francuskom violončelistu Nicolasu Altstaedtu. Pridodamo li tome i program s dva stožerna ostvarenja, čiji su raskošni zvuci ispunili te večeri umjereno posjećen Lisinski, ovacije su bile unaprijed predodređene.

Foto: Pavao Bobinac/ZGF

Prvi koncert za violončelo i orkestar u Es-duru, op. 107 Dmitrija Šostakoviča mogao se čuti u Velikoj dvorani Lisinski dvije večeri zaredom. Naime, dan ranije, u Majstorskom ciklusu Hrvatske radiotelevizije, to su monumentalno djelo violončelističke literature maestralno izveli violončelist Edgar Moreau i Simfonijski orkestar HRT-a, pod vodstvom šefa dirigenta Pascala Rophéa. Nastao 1959. godine za violončelističkog velikana Mstislava Rostropoviča, ujedno i skladateljeva prijatelja, Koncert za violončelo i orkestar u Es-duru izazovno je djelo, koje uz tehničku spremu i inventivnost, zahtijeva iznimnu usredotočenost i razumijevanje zamršenog glazbenog sadržaja – kako izvođača, tako i publike.

Foto: Pavao Bobinac/ZGF

Od iznošenja opčinjavajućeg početnog motiva, zasnovanog na samo četiri tona, preko dijaloga introspektivnog solista i usredotočenog orkestra te izmjenjivanja lirskih melodijskih linija s dramatičnim dijelovima, do energičnih, briljantnih trenutaka, glazbenici su dojmljivo iznijeli sadržaj pomno orkestrirane partiture. Gudači, drveni puhači, timpani i čelesta, vođeni iskusnom rukom Hansa Grafa, pružili su uvjerljivu, no suptilnu podršku istinskom violončelističkom virtuozu Nicolasu Altstaedtu, koji je zahtjevnu solističku dionicu iznio uvjerljivo, jasnim i dominantnim, pomno oblikovanim tonom, prikazavši pritom iznimno umijeće vladanja instrumentom.

Foto: Pavao Bobinac/ZGF

Skladu izvedbe u cjelini doprinos je dao i izvrstan dinamički odnos između solista i orkestra, pod znalačkim vodstvom maestra Grafa. Predanu izvedbu publika je nagradila dugotrajnim pljeskom, a Nicolas Altstaedt profinjenu je i nepretencioznu crtu svoje umjetničke osobnosti potvrdio delikatnom, eteričnom izvedbom dodatka, Sarabande iz Prve suite za violončelo solo u G-duru, BWV 1007 Johanna Sebastiana Bacha.

Foto: Pavao Bobinac/ZGF

Drugi dio večeri ispunili su zvuci planetarno popularne Pete simfonije u c-molu, op. 67 Ludwiga van Beethovena, jednog od najizvođenijih temelja klasične glazbe u povijesti, nastalog i praizvedenog 1808. godine. Od početnog „sudbinskog“ motiva, također sazdanog od četiri tona, koji se potom provlači kroz djelo u cijelosti te prvog stavka (Allegro con brio) u sonatnom obliku, preko lirskog drugog stavka, Andante con moto i scherzoidnog Allegra, do trijumfalnog finala (Allegro), Peta simfonija zadržava pozornost slušatelja na najvišoj razini. Zoran primjer majstorske orkestracije, privlačnih melodijskih linija, domišljatih glazbenih rješenja i raskošne teksture, između ostalog i zato pred izvođače stavlja brojne izazove, podjednako interpretativne i stilske, kojima su uspješno ovladali članovi Zagrebačke filharmonije i maestro Hans Graf.

Foto: Pavao Bobinac/ZGF

Plijenivši umijećem, lakoćom i preciznošću dirigentske geste, nadahnuo je i iznimno usredotočene filharmoničare koji su pružili stilski osviještenu, homogenu, elegantnu i moćnu izvedbu toga monumentalnog djela, prelivši istinsku radost stvaranja glazbe na zahvalnu publiku.