26
lip
Čitaj

Ozren K. Glaser - skladateljski put iskonskog filmofila

Ozren K Glazer

22.1_Ozren K Glazer Ozren K Glazer

share

Još je 2008. (kao 24-godišnjak) radio kao skladatelj na njemačko-američkom filmu The Reader (u Hrvatskoj preveden kao Žena kojoj sam čitao), za koji je Kate Winslet dobila Oscara za glavnu ulogu

Ozren K. Glaser, rođen 1984. godine, skladatelj je glazbe za film i kazalište, ali i druge medije. Dosad je izdao tri albuma filmske glazbe: Ecce Spiritum Meum (2007.), The Reader (2008.) i Opus (2010.) te jedan s glazbom za mjuzikl Crna kraljica (2009.). U povodu nedavnog učlanjenja mladoga skladatelja u Hrvatsko društvo skladatelja, razgovarali smo s njim o njegovu životnom i glazbenom putu.

Titanic kao poticaj

Iako glazbeno samouk, Ozren se od malih nogu zanimao za glazbu. Iskradao se u Glazbenu školu Ferdo Livadić u Samoboru, u kojemu živi, kako bi svirao klavir.
„Nisam išao u glazbenu školu kao polaznik. Ali nikad nisam osjećao da mi je to potrebno da bih se glazbeno izrazio. Ne kažem da je to dobro općenito, nego za mene“, objašnjava Ozren.  „O glazbi sam učio preko knjiga i prijatelja glazbenika, ali nikad me nije zanimalo da budem dio glazbenog kurikula. Moje intenzivno proučavanje filmske glazbe nastavilo se nakon filma Titanic, dok sam bio dijete. […] Najprije sam na klaviru reproducirao glazbu koju sam znao, po sluhu. A onda sam počeo s glazbenim idejama, budući da sam ih uvijek imao. To je bio početak mojega skladanja. […] Zanimala me orkestralna glazba, filmska glazba, nju sam htio raditi. A to je zahtijevalo poznavanje instrumenata u orkestru, njihovih karakteristika. O tome sam najviše naučio aktivno slušajući filmsku glazbu i analizirajući je.“

Usporedno sa studijem komparativne književnosti koji je završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ozren je proučavao film, zaljubljujući se u filmsku glazbu velikana poput Jerryja Goldsmitha, Johna Williamsa i Jamesa Hornera.
„Glazba mi se tek nekoliko godina nakon srednje škole iskristalizirala kao moj pravi profesionalni put. Prije sam htio biti filmski redatelj, što me i dalje zanima i privlači.“

Osjećaj ekstaze

Taj veliki filmofil u slobodno se vrijeme bavi i snimanjem, pisanjem i fotografijom, ali i organizacijom. Naime, 2013. osnovao je Međunarodni festival filmske glazbe i zvuka (International Sound & Film Music Festival / ISFMF) u Puli, čiji je umjetnički ravnatelj i producent. Ipak, filmska glazba ima posebno mjesto na njegovu profesionalnom putu.
„Filmska glazba postala je primarni interes mojega djelovanja. Još kad sam imao četiri-pet godina, pridavao sam glazbi iznimno značenje. Sjećam se da je prvi film koji sam u kinu gledao bio Disneyjeva Fantasia. […] Taj spoj glazbe, klasične, i animacije… I dandanas se sjećam ekstaze dok sam ga gledao. Nisam tada znao što je glazba, ali osjetio sam. Sad kad razmišljam o tome, uvijek je okidač bio film. […] Tako sam spoznavao koliko mi je glazba bitna, ne kao pozadina, nego kao sastavni element nekog filmskog djela.“

Ključne prekretnice

Takvu, ključnu ulogu glazbe za film i kazalište, kaže Glaser, ne vide mnogi hrvatski umjetnici.
„U Hrvatskoj je općenito vrlo niska svijest o glazbi u filmskoj i kazališnoj produkciji. […] Ovdje ne postoje skladatelji filmske i kazališne glazbe, nego su to skladatelji koji se i time bave. Ili postoje ljudi koji rade videoprojekcije, pa slučajno znaju odsvirati nekoliko tonova i onda ih angažiraju. […] Ono što mene žalosti kao autora i što se prakticira gotovo uvijek, to je da glazba služi kao amalgam za ispunjavanje rupa. Ili pozadina koja mora biti potpuno neprimjetna. […] Ali ako si jako dobar u onome što radiš, ljudi će, gledajući film ili predstavu, prepoznati glazbu. Zašto se glazba ne bi čula? […] Ja sam čuo Titanic, čuo sam Fantaziju, Gladijatora, Gospodara prstenova… i to me potaknulo da i ja skladam“, kaže Ozren Glaser, izdvajajući spomenute filmove kao ključne za njegov glazbeni put.

Susret u Motovunu

Prvi angažman ponuđen mu je u vrijeme studija.
„Napravio sam prvi album svoje instrumentalne glazbe 2007. godine. Naziv je Ecce Spiritum Meum. To je bio moj pokazni materijal, a i ljudi su tada čuli za mene. I onda se dogodilo da sam sljedeće godine angažiran na filmu The Reader (kod nas je preveden kao Žena kojoj sam čitao) za koji sam pisao glazbu. […] Inače sam si privatno dobar s redateljem kojega sam upoznao na Motovun Film Festivalu, on me zvao da dođem na snimanje i neplanirano je ispalo da skladam glazbu za njega. Taj nevjerojatni slijed događaja trajao je gotovo godinu dana. Meni su onda bile tek 24 godine. Mjesecima sam bio tamo. Ali… To je priča za neki drugi intervju!“

Na pitanje kako nastaje glazba za takav film, Ozren kaže: „Glazba za The Reader nastala je iz razgovora s redateljem i glavnom glumicom Kate Winslet, iz čitanja knjige, jer film je nastao prema knjizi; čitanja filmskih skripti, ali i moje prisutnosti na setu. U trenucima kad sam skladao i snimao glazbu, nisam film uopće vidio, ni dijelove. Tek poslije sam shvatio koliko malo glazbe odgovara filmu. […] Zanimljivo je to što se tvoj doživljaj nečega neviđenog gotovo nikad ne poklapa s onime što naposljetku vidiš.“

Novi početak

„Kad sam se vratio u Hrvatsku, to se pročulo, pa je nastupilo razdoblje zainteresiranih medija. Ja sam mislio, vau, sad ću raditi non-stop, sad će mi to biti golem uzlet u karijeri. Ali dogodilo se sve, samo ne to.“ Nastavio je: „Nakon The Readera završio sam studij, koji mi je, iako se nije bavio glazbom, ipak dao potrebnu širinu, koju sam apsolutno uključivao u svoj rad. […] Onda su pomalo dolazili i angažmani. U godinama koje su uslijedile radio sam na nekoliko dokumentarnih, kratkometražnih filmova i posebice u kazalištu. Najveći projekti bili su u HNK-u u Zagrebu i na Dubrovačkim ljetnim igrama.“

Uz film i kazalište, Glaser se aktivno bavi pisanjem autorskih pjesama. „U posljednje vrijeme, pogotovo zbog situacije s koronom (i dramatičnoga pada angažmana), imao sam dosta vremena za introspekciju. I shvatio sam da uz filmsku i kazališnu glazbu jako želim pisati i pjesme. […] One su kompleksnije jer zahtijevaju i vokale. Tu mi je bitna energija ljudi s kojima radim. […] Da se jedno u drugo zaljubimo pa da nastane fantazija. A to je rijetko.“ Tu rijetkost mladi skladatelj ipak je uspio naći, naročito u suradnji s Ninom Kraljić i Renatom Sabljak.

Najaktualnije, rekao je, ipak je kantautorstvo. Ozren K. Glaser, naime, upravo je na Sunčanoj strani Prisavlja 29. lipnja premijerno predstavio spot svoje prve autorske pjesme koju sam i pjeva – Back in June. Napisao ju je prije čak dvadeset godina, pa tek sada hrabro s njom izlazi –  na čujno i vidljivo. Sretno mu bilo!

Izvor: Cantus 228

Moglo bi Vas zanimati