Uz 50. obljetnicu legendarne Klape Šibenik - „Majstorima pivačima” poklonio se i Jakov Gotovac

Kad su Šibenčani snimili njegove kultne obrade narodnih pjesama Dobra večer, uzorita, Omili mi u selu divojka i Jedan mali brodić, zaslužili su posvetu dobrog, starog Gotovca: „Izvedbe spomenutih pjesama zamišljao sam upravo onako kako ih je snimila Klapa Šibenik.“

Pedeset ljeta je minulo od utemeljenja legendarne Klape Šibenik, moćnog i privlačnog vokalnog sastava, koji su najčešće nazivali „šibenskim majstorima pivačima“. Ne bez razloga. Riječ je o klapi koja je potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih godina minuloga stoljeća triput bila dvostruki pobjednik (prema ocjenama žirija i glasovima publike) Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, a još dvaput zaslužila je zlatni štit ili prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda. Za razliku od većeg dijela klapa, Šibenčani su jednako sjajno muzicirali  a cappella kao i uz instrumentalnu pratnju. U suradnji sa svojim šibenskim skladateljima (Arsen Dedić, Dušan Šarac) i sjajnim tekstopiscima (Krste Juras, Drago Britvić) stvorili su poseban stil urbane dalmatinske pjesme, pa su neke, poput Šarčeve Šibenske balade ili Arsenove Zaludu me svitovala mati, s vremenom prihvaćene kao narodne.

Prvi u Lisinskom

„Šibenski majstori pivači“ su kao prvi od dalmatinskih klapa 22. travnja daleke 1979. godine samostalnim koncertom otvorili vrata Lisinskog, zagrebačkog i hrvatskog hrama glazbe, za koji se dotad vjerovalo da je rezerviran samo za ozbiljnu glazbu i vrhunske soliste lakih nota. Da nemaju smisla radikalne podjele u glazbi, na neki način svjedoči i prva postava Klape Šibenik, u kojoj su zapjevali (poslije operni solist) Neven Belamarić i Slobodan Matijević Dina, koji je samo desetak mjeseci prije prvog nastupa na Omišu svirao bubnjeve u popularnim Oliverovim, splitskim Batalima.
Iako su u svoja prva četiri nastupa na Omiškom festivalu Šibenčani osvojili samo jedno priznanje (treću nagradu žirija, op. a.), njihov je talent i poseban izričaj bio prepoznat praktički otprve. Pokojni urednik dalmatinske glazbe na Radio Zagrebu, Ivo Belamarić, brzo im je osigurao radijska i televizijska snimanja, dok je Slovenac Tomaž Tozon, poznatiji kao član Slovenskog okteta, u ljeto 1973. godine izjavio: „Mene kao producenta RTV Ljubljana i ne zanima previše tko je osvojio prvu ili drugu nagradu u Omišu. U diskografskom smislu najzanimljivijom mi se čini Klapa Šibenik, zbog izuzetne fuzije koja se ne može postići bilo kakvim radom, nego je taj smisao za muzikalnost i interpretaciju zapravo dar od Boga.”

Vjerni izvorima

Šibenski „majstori pivači“ nisu razočarali sjajnoga slovenskog glazbenika. Iako su to bila vremena kad su klape snimale u jednom danu više od deset pjesama, Klapa Šibenik jednostavno je oduševila prvom longplejkom Kad bi ti, dušo, znala, glazbenim uratkom u kojemu su se sjetne i serenadne izvorne pjesme zgodno ‘miksale’ s dalmatinskim rugalicama i skladbama već spomenutih Dedića i Šarca.
„Za razliku od ostalih klapa, Šibenčani ne robuju prevelikim dinamičkim kontrastima, no ne bježe od dinamičkog nijansiranja u skladu s tekstom. Prvi nosač zvuka Klape Šibenik je ploča koja bi trebala naći mjesto u svakoj dalmatinskoj veltrini“, napisao je, među inim, u recenziji legendarni Ljubo Stipišić Delmata.
Dobre kritike i zov zabavne glazbe nisu udaljili šibenske „majstore pivače“ od klapskih izvora. Naprotiv, temelj za zlatna odličja na Omišu bio je plodan melografski rad voditelja Ante Barbače. S magnetofonom u ruci zalazio je u šibenske konobe i molio starije Šibenčane da mu otpjevaju neke zaboravljene napjeve. Ne pitaj me razlog mojoj tuzi, Rumen đule, Tri šibenske gospojice, Kraj mora se šetala curica… To je samo dio izvornih pjesama koje su otrgnuli zaboravu te njima trasirali put do odličja na omiškoj pjaceti.

Preko Atlantika

„Za razliku od većine klapa, mi smo ostali vjerni ‘pravoj’ dalmatinskoj pjesmi, koju krasi jednostavna melodijska linija. U našim su obradama ostali glasovi samo podloga prvom tenoru, osnovnoj melodijskoj liniji. Kod drugih klapa, zbog zgusnute harmonizacije i ‘zahvata’, melodiju je teže prepoznati“, ‘docirao’ je Barbača na šibenski način poslije prve pobjede na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu 1975. godine.
Dvojba je čemu su se članovi Klape Šibenik više radovali 1979. godine: spomenutom koncertu u Lisinskom, prvom letu preko Atlantika u posjet hrvatskim iseljenicima ili rađanju kultne Šibenske balade (D. Šarac / K. Juras), koja će više od tri desetljeća poslije postati i službenom himnom Šibenika.
„Šibenska balada rođena je u vrijeme kad pjesme brzo nastaju i nestaju. Možda će upravo zbog toga ostati kao najljepši biser, kao himna grada i onih koji će ga ostaviti, ali ga nikad neće zaboraviti“, napisao je glazbeni kroničar Tome Mileta. Niz pikanterija potencira glazbenu moć i privlačnost Klape Šibenik u prvih dvadeset godina trajanja, koje su obilježile brojne turneje, četiri snimljene samostalne longplejke i spomenute nagrade.
Šibenčani su snimili kultne Gotovčeve obrade narodnih pjesama: Dobra večer, uzorita, Omili mi u selu divojka i Jedan mali brodić. I zaslužili posvetu dobrog, starog Jakova Gotovca: „Izvedbe spomenutih pjesama zamišljao sam upravo onako kako ih je snimila Klapa Šibenik.“
Kad je poznati francuski producent Jacques Chantel slagao program s priznatim jugoslavenskim izvođačima u Dubrovniku, dogodila se mala pobuna, jer su šibenski „majstori pivači“ trebali otpjevati više pjesama nego popularna beogradska grupa Sedmorica mladih.
„Nimalo ne osporavam kvalitetu Sedmorice mladih, ali takvih sastava ima na stotine na Zapadu. Klapa Šibenik je pak jedinstvena, vjerojatno najbolji mali vokalni sastav u Europi“, reagirao je Chantel.
Šibenčani su bili i prva klapa koja je osvojila (treću) nagradu na Splitskom festivalu izvedbom nezaboravne Maslina je neobrana (D. Šarac / D. Britvić).

Bez slavlja

Kraj više nego uspješnog djelovanja Klape Šibenik naslutio se početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Sjajni prvi tenor Radoslav Koštan odlučio je tisne šibenske kale zamijeniti širokim njujorškim avenijama. Vratio se, doduše, nakratko nekoliko godina poslije, kad je pjesmom Šibenske uspomene klapa slavila pobjedu na šibenskim Večerima dalmatinske šansone. Njegov kasniji definitivni povratak iz Amerike rezultirao je tek jalovim pokušajima da se snimanjem još jednoga nosača zvuka obnovi rad šibenskih „majstora pivača”.
Klapa Šibenik je najčešće nastupala u sastavu: Radoslav Koštan, Branko Bubica, Zvonko Najev, Ante Barbača, Anton Bataljaku i Dinko Gojanović Rakić. Nerijetko uz instrumentaliste, koje su nazivali OUR Žica.
Pandemijska kriza spriječila je da spomenuti klapski veterani obilježe 50. rođendan Klape Šibenik u starom šibenskom kazalištu. S vrlo originalnom idejom; da im gosti na koncertu budu klape koje su nastale kasnijim voditeljskim marom članova Klape Šibenik, a koje su danas etablirani sastavi u klapskom svijetu: Maslina, Bonaca, Sebenico, Skradinke, Bunari, Oršulice…

Izvor: Cantus 228