26
lis
Čitaj

Petar Grašo: „Kada bih mogao zamisliti savršenu pjesmu, onda bih se trudio i napisati je“

Petar Grašo

Petar Grašo

share

Otkako je debitirao sredinom devedesetih, Petar Grašo nalazi se na uzlaznoj putanji, da bi danas bio pridružen redu glazbenika čiji najbolji radovi dolaze nakon dugih kreativnih razdoblja. Koliko god njegov kreativni proces bio metodičan, u osnovi se oslanja na nešto što se ne može lako dočarati kognitivno, a to je upravo način prenošenja emocija. U velikom intervjuu dotakli smo se i glazbenih početaka, glazbenog poslovanja i stvaralaštva.

Vrlo ste rano počeli svirati klavir, ali kada ste počeli skladati autorsku glazbu i uopće pisati pjesme? Jesu li to bila dva različita procesa ili spojena?
Kod mene je sviranje klavira i pisanje pjesama povezan proces jer gotovo sve moje pjesme nastaju za klavirom. Počeo sam ga učiti svirati s pet godina, a glazbu pisati s petnaest. To su bile godine kada sam otkrio Beatlese i ostale velike pop bendove te poželio i sam stvarati svoju glazbu.

Kakvu je ulogu za Vas u to rano vrijeme imalo pisanje pjesama?
Početak mog autorskog rada izravno je utjecao na daljnji tijek moje budućnosti, a samim time i karijere. Prvu pjesmu prepoznao mi je Oliver Dragojević i od tog trenutka sve je krenulo svojim smjerom.

Koja se glazba slušala u Vašem domu kada ste bili dijete?
Moj otac veliki je ljubitelj glazbe, kao i njegov brat, profesionalni bubnjar. Uz njih dvojicu, moji počeci bili su Beatlesi, Toto, Bee Gees, Queen i Ray Charles.

“Sve je počelo s Oliverom koji me prepoznao kao mladog autora i preporučio Tončiju Huljiću.”

Što smatrate svojim probojem na glazbenu scenu?
Moj proboj na glazbenu scenu bio je višeslojan, ali je trajao kratko. Sve je počelo s Oliverom koji me prepoznao kao mladog autora i preporučio Tončiju Huljiću. S dvadeset sam počeo svirati klavijature u grupi Magazin, gdje je Tonči prepoznao moj pjevački potencijal i praktički me bez pitanja gurnuo u pjevačke vode. U Magazinu sam svirao samo godinu dana jer nakon toga pjesma „Trebam nekoga“ 1996. pobjeđuje na Zadarfestu i naznačuje početak moje solističke karijere.

Sjećate li se prvog albuma koji ste kupili vlastitim novcem? Moj je bio „Mjesec iznad oblaka“.
Sjećam se da je jedan od prvih albuma koje sam kupio bio „Lipe cvatu“ Bijelog dugmeta.

Tko su bili neki od Vaših glazbenih utjecaja?
Početak mog glazbenog utjecaja bili su Beatlesi. Oni su do dan danas najveća ljubav. U međuvremenu, otkrivao sam puno dobre muzike iz sfere popa, ali jednako tako rocka, jazza i ostalih žanrova.

Petar Grašo

Petar Grašo

„Moje zlato“ je pjesma koja je definitivno pokazala jedan novi pristup. Čija je ideja bila falsetto? Tončijeva ili Vaša? Koliko ste spremni eksperimentirati kada publika navikne na određeni zvuk?
Falset je bio moj spontani izričaj u jednoj od interpretacija pjesme. Sjećam se da sam, nakon što sam otpjevao, rekao Tončiju: „Ovo sam se samo šalio i to mičemo.“ Tonči je na to odgovorio: „Jedino što ti garantiram je da ovo ne mičemo.“ Njegova je ideja bila da to u pjesmi ostane, što je postao svojevrsni zaštitni znak pjesme. Ne volim hodati utabanim stazama, volim eksperimentirati u studiju, kao i Tonči. Jedino izlaskom iz komforne zone možeš ići naprijed i stvoriti novi zvuk.

Postoje li neki autori pjesama, umjetnici i/ili glazbenici koji Vas inspiriraju u ovom trenutku?
Rad s Tončijem uvijek mi je inspirativan jer kroz procese kreativnosti, eksperimentiranja i žustrih prepirki uvijek dođemo do željenog rezultata. Bitno je naglasiti da su naše prepirke uvijek za dobrobit pjesme, a ne vlastiti ego. Inspiraciju više pronalazim kroz pjesme, nego praćenjem određenih autora.

Tko su vam najdraži glazbenici/kantautori svih vremena?
Lennon i McCartney definitivno su obilježili moj život, ali i cjelokupnu povijest.

Ljubav jedne žene nastala je od početka do kraja u jedno poslijepodne.”

Koliko vremena prođe otkad se pojavi neka fraza ili ideja pa dok ne završite pjesmu? Koliko Vam obično treba vremena da napišete pjesmu?
Ne postoji očekivano vrijeme u kojem pjesma nastaje. Neke pjesme nastale su u jedno popodne, a neke se bruse mjesecima.

Koju ste pjesmu najbrže, najlakše, napisali?
„Ljubav jedne žene“ nastala je od početka do kraja u jedno poslijepodne.

Kako zamišljate savršenu pjesmu?
Kada bih mogao zamisliti savršenu pjesmu, onda bih se trudio i napisati je. Glazba se s vremenom mijenja i svako novo vrijeme nosi njenu novu boju. Nešto što je savršeno danas, sutra je već staromodno. No, ako moram donekle definirati savršenstvo, onda je to pjesma za koju pamtim tren kad sam je čuo, od koje se naježim i vraća me u određeno vrijeme.

Koji su Vas trenuci u karijeri ili razvoju glazbenog biznisa najviše iznenadili?
Što se razvoja glazbenog biznisa tiče, svjedoci smo prijelaznog perioda iz analognog u digitalno, što je rezultiralo ogromnim promjenama u kojima glazba postaje instant, dostupna svakom čovjeku. Loša strana toga je hiperprodukcija u kojoj krajnji slušatelj često nema vremena za fokus, no dobra i kvalitetna glazba uvijek pronađe način da nadiđe instant proizvod i ostane dugotrajna. Volim kad me iznenade mladi, talentirani i potpuno neopterećeni umjetnici koji niotkuda isplivaju na nekoj platformi. Jedan od tih primjera su i 2Cellos, koji su direktan spoj talenta, mogućnosti koje nudi Internet i sreće da ih opaze pravi ljudi u pravom trenutku.

Petar Grašo

Petar Grašo

Toliko je toga u glazbenom biznisu izgrađeno na susretima s ljudima, često i u onim slučajnim susretima. Vjerujete li u sudbinu ili sami stvaramo sreću jednostavno jureći za svojom strašću?
Nikad nećemo znati pronalazi li sreća talent ili talent pronalazi sreću. Svakako su bitni faktor za nečiji uspjeh, a put od jednog prema drugom jest u tome da slijediš svoje snove.

Je li tehnološki napredak promijenio Vaš kreativni proces na neki značajan način?
Tehnološki napredak samo je ubrzao proces kroz koji prolazi pjesma od ideje do realizacije. Sve svoje pjesme i dandanas pišem uz klavir.

Što biste danas savjetovali nadolazećim tekstopiscima i producentima?
Strpljenje, upornost i osobnost.

“Moja druga velika ljubav oduvijek su bili gastronomija i vina.”

Da danas niste glazbenik, što biste radili? Koja je Vaša nepoznata strast?
Teško da bih se u ičemu toliko dobro snašao kao u glazbi, baš zato što sam sebi najviše vjerujem dok sjedim za klavirom i pjevam. Moja druga velika ljubav oduvijek su bili gastronomija i vina. Vjerujem da bih se u tom segmentu pronašao. Ambasador sam Podravke već nekoliko godina, zajedno razvijamo novu seriju začina i uživam u tome kao što uživam radeći vina koja će tijekom sljedeće godine izaći na tržište. Trudim se uživati u svemu što radim i raditi ono u čemu uživam.

Kakvo je Vaše iskustvo u prošloj godini tijekom pandemije, osobno i profesionalno?
Imali smo sreće uhvatiti određena slobodnija razdoblja što se tiče restrikcija i odraditi neke koncerte prošlo ljeto. Osobno, dobro mi je došlo nekoliko mjeseci odmora jer sam protekli period imao doista ubitačan tempo.

Čini se da živimo u vremenu kada je prikladno razmisliti o svojim najdražim trenutcima posljednjih nekoliko godina. Koji su Vaši?
Živim jako brzo i imam doista pregršt divnih uspomena, na čemu sam zahvalan svim sudionicima svog života. Protekli period nas je sve na neki način zamrznuo, ali i dao priliku da shvatimo koliko trebamo uživati u svakom trenutku ljepote i svakoj sitnici koju pruža svakodnevica.

Kako za Vas izgleda budućnost?
Volio bih da ljudi i dalje uživaju na mojim koncertima i da zajedno kroz pjesme starimo. Što se bliske budućnosti tiče, izuzetno se radujem koncertima u splitskog i zagrebačkoj Areni u veljači, za koje ćemo se potruditi da doista budu na svjetskoj produkcijskoj razini.

Moglo bi Vas zanimati