Insajderi o najpoznatijem klubu studenata
Amaterizam kao najveća vrlina: 50 godina KSET-a
Ispred mene nalazi se Dva na petu KSET-a. Monografija je to s preko pet stotina stranica kojom se obilježilo 32 godina Kluba studenata elektrotehnike. S obzirom na to da je KSET svoja vrata otvorio davne 1976. godine, jednostavnom računicom primjećujete da KSET ove godine slavi velikih 50 godina. Pola stoljeća. Najstariji studentski klub u Hrvatskoj. Zaista gordo zvuči.
Kako pristupiti uopće pisanju teksta o Klubu koji je oblikovao tisuće i tisuće studenata, generacije kroz pet desetljeća, uz koji se vežu uspomene koje su vam zacementirane u glavu, svako malo vraćaju se kao fotografije iz omiljenog foto-albuma koji otvarate svakih par mjeseci prisjećajući se „dobrih, starih vremena“. Kada se priča o prošlosti, pogotovo onoj kada se događa coming of age priča, priča o odrastanju, izazovima, iskustvima, prijateljstvima, sjetim se citata jednog bedastog lika iz serije U uredu.
I wish there was a way to know you’re in the good old days before you’ve actually left them, ili na hrvatskom jeziku: Želio bih da postoji način da znaš da si u tim dobrim starim danima prije nego što ih stvarno napustiš.
Da se razumijemo, KSET je još uvijek tu i on postoji za nove generacije, ali razgovarajući s ljudima koji su sada odrasli, imaju svoje poslove, a razvijali su se uz spomenuti klub, teško je oteti se dojmu kako ne bi dali barem nešto da se mogu na jedan dan vratiti u „dobre, stare dane“. Monografija s početka priče, a koja mi je došla u ruke, sveobuhvatno je djelo s desecima sugovornika, stotinama fotografijama, izvještajima, svjedočanstvima. Toliko detalja koje nema smisla prenositi ovdje, ali postat će nam referentna točka za ono što slijedi.
Nina Maštruko i Luka Zadro naši su insajderi koji su nam otkrili djelić povijesti, dočarali nam neke priče koje nisu dospjele u javnost te nas upoznali s razdobljem KSET-a u posljednjih petnaestak godina. Povod je bio, možete pretpostaviti, 50 godina Kluba studenata elektrotehnike.
Kako smo se upoznali sa KSET-om
„To je međugeneracijska priča. Najbolji prijatelj počeo je studirati na FER-u i učlanio se u KSET. Razlog zašto se učlanio taj je što je njegov tata tijekom studiranja također bio član Kluba. Kako mi je prijatelj bio u foto sekciji, nagovarao me je da moram i ja doći. Zato sam pri upisu na prvu godinu fakulteta (koji nije FER) polako krenula u KSET na prve tulume, a zatim i gledala u koju sekciju bih ušla. Najdraža mi je bila disco sekcija, pošto je bila najbliža mojim interesima pa sam tako ušla u pravi dodir sa KSET svijetom“, govori nam Nina Maštruko te dodaje da nikad nije dobila dojam da su tada tamo većinski bili studenti s FER-a, već su se u sasvim solidnom broju skupljali i studenti s drugih fakulteta, ponajviše humanističko-društvenih opredjeljenja.
Nina Maštruko / Marcel Obal
Nina je crveni, odnosno počasni član kluba, a tako je i s Lukom Zadrom, bivšim voditeljem kluba i programa KSET-a. Da razjasnimo, postoje tri razine članstva – prva/početnička je plava, druga je narančasta (istaknuti član), a konačna je crvena razina.
„Prvi put sam za KSET čuo u srednjoj školi. Tadašnja ekipa rekla mi je za taj klub, ali tijekom srednje nikad nisam otišao u Klub. Tek kada sam došao studirati na FER otišao sam u KSET popiti sok. Prvi koncert u KSET-u bio mi je Retro Stefson, jedan odličan islandski bend. Njih sam taman vidio na INmusicu godinu ranije, a onda su 2013. došli u Klub. Doveo ih je tko drugi nego Mate Škugor“, prepričava nam Luka Zadro svoje početke u KSET-u.
O Mati Škugoru mogao bi se napisati zasebni tekst o tome što je značio za KSET, s time da su kolege s portala već nekoliko puta razgovarali s njim o toj i srodnim temama. Nedavno sam ga slušao na Da, ziher je programu u Bunt baru. Njegovo objašnjenje što je KSET i što znači bivšim i sadašnjim studentima poslužit će nam za daljnju razradu teme KSET 50.
„Kada me ljudi pitaju za KSET, barem oni koji ne znaju puno o tom klubu, najčešće im ga opišem kao prostor koji je više od glazbenog kluba. Mladim ljudima KSET je endemska vrsta. Kluba takvog formata više nema – on omogućuje studentima da se bave nečime što ih zanima kroz svoje sekcije, a to je nadogradnja na ono što uče na fakultetu. Tamo mladi ispunjavaju svoje strasti, a istovremeno uče kako funkcionirati s različitim ljudima. Mene je svakako naučio“, kazao je u Buntu Škugor te nastavio s prisjećanjima:
„Učlanio sam se u Klub nakon što sam došao na fakultet, i to ravno iz vojske. Kada dođeš u rad neke zajednice gdje nisu svi isti, naučiš kako funkcionirati s ljudima koji imaju različite prioritete, želje i motive suprotne od svojih. Ali to učenje, funkcioniranje u zajedničkom okruženju s vremenom te čini kvalitetnijom osobom, a uz to te priprema za budućnost. To je najveća vrijednost KSET-a“, naveo je Škugor te potvrdio jednu crticu za prvi koncert The Nationala u Hrvatskoj, koji se dogodio upravo u KSET-u: prodano je točno 68 karata. Tako da molim sve te stotine ljudi koji tvrde da su bili na ondašnjem koncertu neka izvade svoje ulaznice iz sefa.
Mate Škugor / Foto: Matej Grgić
Vratimo se na priče Nine Maštruko i Luke Zadre.
Odaberi sekciju, sigurno nećeš pogriješiti
U KSET-u trenutačno postoji deset sekcija: biciklistička, disco, dramska, fotografska, glazbena, media, planinarska, računarska, tehnička i video sekcija. Ninu smo priupitali za razliku između disco i glazbene sekcije.
„To je još jedan povijesni moment, barem što se tiče naziva, pa se jedna sekcija nazvala disco, s obzirom na to da se u osamdesetima puštala disco glazba. Glazbena je sekcija usredotočena na live izvedbe i koncerte, dok disco cilja na DJ setove, odnosno na sakupljanje i selekciju muzike. Naravno da ima preklapanja između sekcija pa netko iz jedne sekcije pomaže drugoj i obratno. Svaka sekcija ima neki svoj okus“, ističe Nina.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Naglašava da je KSET jedinstveno mjesto gdje je mogla postati ono tko je danas, a danas je, između ostalog, DJ-ica inspirirana različitim glazbenim stilovima, poznata pod nazivom Babilonska.
„U KSET već dolaziš s pretpostavkom da si osoba koja je znatiželjna oko muzike. Stalno si okružen vršnjacima koji imaju slične afinitete, ali svatko dolazi iz neke svoje priče. S druge strane, sve što trebaš imati jesu žeđ i znatiželja da možeš učiti te zatim kreće praksa. Kasnije kreće dio s obavezama prema klubu, npr. kada sam krenula puštati glazbu prije i nakon koncerata kojih je tada bilo po četiri-pet tjedno. I ako je određeni dan bio hardcore punk koncert, trebala sam se pripremati za taj žanr iako sam o njemu tada znala vrlo malo. Otišla sam na Last.fm i preslušala top 10 bendova u to vrijeme. Ta platforma je pružala više organski način za razgrananje znanja o nekim bendovima ili žanrovima“, objašnjava Nina te dodaje:
„Naravno, mogla sam gledati samo u smjerovima žanrova u kojima se osjećam dobro i poznajem ih bolje, ali koji je smisao u tome? Zaista sam preko svega toga upoznala čitav spektar bendova i žanrova za koje inače možda ne bih nikad čula. Užasno sam puno naučila uz cijeli taj proces. Tu je bio i program KSET Caffe unutar KSET-a gdje smo morali naučiti kako spojiti najrazličitije žanrove da možeš iznenaditi publiku. To su dvije ideologije koje nosim sa sobom u eksperimentalnim DJ setovima. Sve to dalo mi je slobodu, ali i poticaj da istražujem neka nova glazbena područja“, navodi Nina Maštruko.
Čuvarkuća u KSET-u / Marina Uzelac
Priča o odabiru sekcije za Luku počinje od jednog kolegija na fakultetu. Uzeo si je projekt organizacije nekog događanja, a kako je imao nekih mladenačkih iskustava organizacije još od srednje škole, sastavio je troškovnik, događanja, logistiku pa napravio tablicu. Sa smiješkom se prisjeća kako je godinama kasnije naišao na taj papir s „projektom organizacije događanja“ pa vidio koliko je toga u međuvremenu naučio.
„Prvotno sam se učlanio u glazbenu sekciju. Tamo sam odradio mjesec-dva te sam shvatio da postoji disco sekcija s masom sjajnih ploča. Zatim sam se učlanio u nju i posve se prebacio jer je nepisano pravilo da se za početak koncentriraš na posao u samo jednoj sekciji. Od tamo sam napredovao pa postao voditelj te sekcije, kluba i krenuo DJ-at“, priča nam Luka.
Ističe kako je koncertni program KSET-a bio strašno jak te je u druge zagrebačke klubove vrlo malo zalazio.
„Nagrada mi je bila ta što mogu uletjeti na koncerte, makar bio na garderobi. Bilo mi je bitno da sam tamo, zezaš se, čuješ aktualnu glazbu, družiš s ljudima pa možda odeš i na druga događanja u Klubu“, napominje te navodi da se radilo o Goriboru što se tiče njegova prvog puštanja večernjeg termina u KSET-u.
„Postupno sam sve više živio u KSET-u. Čak i više nego na faksu. Ubrzo sam se doselio u zgradu pored, tako da sam bio tamo… pa cijelo vrijeme“, kaže Luka Zadro.
Zavod za eksperimentalni zvuk
Programa u KSET-u nikad nije nedostajalo. Jedan od njih je i ZEZ – Zavod za eksperimentalni zvuk, koji je 2013. godine pokrenuo Ante Zvonimir Stamać.
„Već tada mu je bilo jasno da neće još dugo ostati u KSET-u i želio je da ZEZ ostane program Kluba. Cijeli je taj program pravo naslijeđe KSET-a što se tiče eksperimentalne, marginalne glazbe i nešto što ne bi prošlo nigdje drugdje. KSET ima publiku, a kada se tome pridonese volonterski rad, govorimo o zaista jedinstvenom prostoru. KSET je zajednica u kojoj su neke stvari izvedivije nego u ostalim klubovima, iako – kako su nas neki prozvali – na amaterskoj razini. Ako je tako, onda je KSET najbolje amatersko mjesto na svijetu“, govori nam Nina te dodaje:
„Stamać me je počeo nagovarati da uđem u ZEZ. Do tada sam odradila par koncerata, ali nisam nikad bila tako duboko u projektima. Govorimo o bukiranju svih artista, dvaput godišnje bio je ciklus koncerata, briga za budžet svakog koncerta, promociju, pisanje tekstova za svaki event, društvene mreže… naravno, uz organizacijsku i logističku podršku svake pojedine sekcije. To je ljepota rada tamo – sve je na jednom mjestu. Na prvu pomisao smatrala sam da to sve trebam sama, ali moja najvrjednija naučena lekcija je to koliko vrijedi podrška zajednice. Sudjelovanje u tim procesima je najteža, a ujedno i najljepša lekcija“, navodi Nina.
ZEZ / Katarina Pešić, Foto sekcija KSET-a
S vremenom se razvio i ZEZ festival, koji se redovno održava.
„Stamać je inicijalno to imao u primozgu, ali odgovorno ću preuzeti zaslugu za formiranje koncepta i način na koji je festival izgledao. On se iz godine u godinu mijenjao, uletjela je i godina korone. Tijekom 2021. prepustila sam vodstvo Luki Babiću i Matiji Resmanu, koji su kurirali i radili sve ove stvari o kojima pričam, a zatim je to preuzela današnja ekipa. Ono na čemu se i danas inzistira u vezi ZEZ-a jest žanrovska raznovrsnost i inovativni pristup stvaranju muzike. To je ostalo na visokoj razini. Bitno je imati znatiželju i entuzijazam za bavljenje takvim stvarima, a u KSET-u je uvijek bilo takvih ljudi koji su se voljeli s time uhvatiti u koštac. To je jedan od razloga zašto je ZEZ iskonski KSET projekt“, kaže Nina Maštruko.
Zaključno što se tiče ZEZ-a, Nina napominje da KSET ima članove koje ZEZ postepeno „radikalizira“.
„Sve to u smislu da netko ostane nakon učenja ili sastanka i zatekne se na ZEZ-ovom koncertu pa tamo doživi stvari koje nikad ne bi ciljano potražili. Jednom kada su se našli na ZEZ-u, iznenadili su se da eksperimentalna muzika nije nikakav elitistički, zatvoreni krug, već muzika koja se apsolutno može svidjeti svakome. Tako da vjerujem da se tu razvio popriličan broj ljudi koji pohode ZEZ“, napominje.
Snaga volonterstva: KSET je oblikovao tisuće i tisuće ljudi
„U KSET možeš doći i ostvariti se u bilo čemu se zamisliš. Možeš realizirati bilo koji hobi. Cijela zajednica pomaže oko samoaktualizacije jer imaš sve spremno, namješteno, uhodano – od ljudi do prostora – nove generacije dolaze, ali uvijek postoji sigurnost u tome da ljudi znaju što rade. Od tehničkih stvari, crtanja, pisanja, programiranja, kreative…“, nabraja Luka Zadro te dodaje da se uvijek može pronaći netko tko zna odgovor na neko pitanje ma koliko god specifično ili teško bilo.
„Osim tih glavnih sekcija koje fundamentalno vode klub, postoji toliko mikrouniverzuma da teško da netko ne može pronaći nešto za sebe. To je zajednica s toliko spojenih točaka, preklapanja, Vennovih dijagrama interesa. Možeš naći lika koji voli hyper pop happy core break beat muziku pa sve do gamera. U KSET-u jedino nema pravnika i ekonomista. Svi „faksevi“ nekad zalutaju u KSET, ali oni nikad“, sa smiješkom nam Luka odgovara na pitanja.
KSET je, ako uopće to treba naglasiti, volonterska baza i oaza.
„Kada se preuzme odgovornost i vodstvo, to je praktički full time job, a u KSET-u je pod normalno da se obavlja volonterski; raditi Brucošijadu FER-a, Job Fair, open air koncerte. Znali smo reći da „i mi neozbiljni znamo ozbiljno raditi“. Svi ti događaji zbivaju se zbog volontera, a sve ide k’o po špagi. Sve te to nauči odgovornosti, radnoj etici, poslu, upornosti, timskom radu. Svakako je to jedna od najvećih vrijednosti KSET-a“, navodi Luka.
Brucošijada FER-a u Studentskom centru / Foto: Katarina Pešić, Foto sekcija KSET-a
Nina pak dodaje kako se u KSET-u ne može dugo opstati ako nema ljubavi i iskrenog vjerovanja da ono što radiš nešto vrijedi te na koncu može doprinijeti kulturi i društvu.
„Da se razumijemo, u jednom trenutku prerasteš KSET. Ima kompromisa, radnih neslaganja, razmirica. Sve što možeš očekivati od strukture tog tipa. Ali nije nikad prestao biti mjesto u kojem ljudi vjeruju u to što rade. Inače ni ne bi bili tamo. Na kraju priče, trebaš u svemu tome dati puno sebe, a ako to nije zbog toga zato što želiš biti tamo, onda nema razloga da tamo i budeš. Uvijek volim naglasiti taj amaterizam jer ga nekad ljudi opisuju kao pogrdnu stvar, a želim naglasiti koliko je to impresivno. S toliko volontera voditi klub s mnoštvom sekcija, s ljudima različitih sposobnosti i vještina, a i iz moje perspektive, dovesti neka od najbitnijih imena s muzičke scene u zadnjih dvadeset do trideset godina, to nije mala stvar“, naglašava Nina.
Pandemija, obnova FER-a i KSET 50
Kako i za cijelu kulturu, izvedbene umjetnosti, glazbu, druženja, pandemija koronavirusa ostavila je traga na Klubu, ali on je uspješno preživio teške trenutke. Kompleks FER-a danas se cjelovito obnavlja, a radovi traju već gotovo tri godine.
„Ono što na kraju ostane jest neki okus. Sada je još rano proljeće i baš mi je u glavi miris otprije deset godina kada se vani tek zazeleni te krenu sastanci u parku Martinovka. Dan dulje traje, spontano se ostane do večernjeg koncerta, znaš da su svi tamo, družiš se s brojnim ljudima od grupe do grupe, od sekcije do sekcije. Osjećaš se kao u svom domu. To je izrazito vezano uz fizički prostor KSET-a i okolicu. To je nešto što mi je ostalo urezano u pamćenju, miris tog dijela mog života“, navodi Nina i nastavlja:
„Pogotovo koncerti – one koje sam slušala pa i one koje sam organizirala. Prva nota, ton koji se dogodi, stres kao da napusti tijelo i sve napokon krene svojim tokom te mogu reći: „U redu je, uspjeli smo“. Sve što ostaje nakon toga su ovakva sjećanja, fantastična muzika, a to sve zajedno je integralni dio mene, i vjerujem da me neće napustiti prolaskom vremena“, govori Maštruko.
Program KSET 50 održava se jednom mjesečno kroz dva-tri dana do kraja 2026. godine. Iako se trenutačno nalazi izvan matičnog prostora, nema odustajanja – na različitim lokacijama u Zagrebu održavaju se koncerti, radionice, kvizovi, izložbe, partyji.
„Želimo da sve sekcije budu potpuno uključene, koliko god stignu i mogu raditi. Red je da se obilježi tih pedeset godina i pokaže se što sve KSET nudi u širokoj lepezi programa. Što će biti više programa, to će se volonteri i posjetitelji više družiti. Dogodit će se magija, bolje će se poznavati, više će učiti i lakše će moći organizirati npr. KSET na Krku jer će organizacijski pohvatati neke stvari“, napominje Luka Zadro.
KSET u Regeneratoru / KSET
Pohranjeno u memoriji
Bilo je tu dobrih i loših trenutaka, a Luku smo prvo priupitali za one koji nisu bili toliko ugodni. Bez puno razmišljanja prisjetio se je racije, odnosno uleta interventne policije na koncert Svemira, dok je u KSET-u bilo svega četrdeset ljudi.
„Policija je tu večer išla po gradu i upadala u razne prostore. Imali su užasno agresivan pristup prema svima koji su te večeri bili u KSET-u. Kasnije smo slali žalbe, koje nisu upalile jer su opovrgnuli sve što se dogodilo, a sve se zbilo zbog dojave koja se pokazala lažnom“, govori Luka te se prebacuje na pozitivnije događaje vezane uz Klub.
„Imam puno bitnih koncerata. Sigurno je to Laka, koji mi je bio prvi, a od onda sam ih napravio preko stotinjak. Program KSET 40, koji se odigrao tijekom 2016. bio je divan. Tu je i nastup Zostera, Naxatrasa, nemanje, Ufomammut… kada se napravi koncert u KSET-u koji se rasproda i onda ga za nekoliko mjeseci napravi neki drugi klub, onda znaš da si napravio dobar posao. Tada još nisam razmišljao o tome da bih mogao biti promotor. Najbitniji koncert za mene je prvi Porto Morto, tada sam se i sprijateljio s bendom te počeo s njima raditi“, govori Luka Zadro te dodaje:
„Što se tiče broja publike, uvijek postoji briga oko toga koliko će ljudi doći na koncert, ali ponekad radiš specifično koncert za manji broj. Ponekad se riskira s manje poznatim bendom, znajući da za njih ne zna puno ljudi, ali na umu uvijek imaš da je taj bend vrijedan slušanja pa će sljedeći put doći duplo više ljudi. To su te male povlastice koje si KSET može dopustiti, ali i dodatna vrlina u koncertnom poslu“, objašnjava Luka Zadro.
Pogled prema naprijed
„Dobro se sjećam momenta kada bi stari KSET-ovci dolazili, sjeli na šank te komentirali: „Sve je bilo drukčije u moje vrijeme“. I jako se dobro sjećam koliko me je bolio kurac za njihovu priču i iskustva. A oni su nostalgični došli tamo. Sada sam ja u toj poziciji pa mogu govoriti isto. Ali to nije bitno! Postoje neke nove generacije koje rade najbolje što mogu – kao što smo i mi – imaju svoja iskustva i vrijeme u kojem djeluju. Apsolutno je suvišno razmišljati o tome što je bilo bolje; vremena se mijenjaju, scena se mijenja, muzika se mijenja, kultura se mijenja, generacije“, odgovara Nina Maštruko na naše klasično pitanje „je li prije bilo bolje“.
„Jedino što mogu poželjeti KSET-u je, s obzirom na njegovu dugovječnost, da jednom kada ponovno budu u svom prostoru neka budu strpljivi. Ponovno će se dogoditi novi val ljudi koji će imati svoje ideje i za razvijanje će trebati neko vrijeme. U kojem smjeru će to otići, vremena će diktirati sama od sebe. Jedino je bitno da ostane ljubav prema osjećaju zajednice, što mislim da će postati sve veći zalog u vremenima koja dolaze. Tada će više nego ikada prije za mlade ljude biti potrebna zajednica kakav je KSET. Ideja KSET-a je, prema tome, neuništiva“, zaključila je.
Za one koji žele znati više
1) Nekadašnji ETF (danas FER) krajem šezdesetih spojen je na toplanu pa više nije trebao kotlovnicu. Kotlovnica je studentima dodijeljena na korištenje i nakon brojnih radova kroz nekoliko godina u noći sa 16. na 17. prosinca 1976. otvoren je novi klub – KSET.
2) Američki skladatelj i pijanist Leonard Bernstein (najpoznatiji po mjuziklu Priča sa zapadne strane) posjetio je KSET 1982. godine. Višestruki dobitnik Grammyja, Tonyja i Emmyja te nominiran za Oscara, u KSET je došao nakon koncerta u Lisinskom. Iako ga prvo na ulazu nisu htjeli pustiti jer nije imao člansku, našli su se ljudi koji su ga prepoznali pa se u Klubu zadržao nekoliko sati. Odmah je dobio crvenu iskaznicu.
3) Godine 1988. KSET je dobio „Zlatnu plaketu općine Trnje za kreativno korištenje slobodnog vremena“.
4) Današnji logo KSET-a napravio je 1978. Zorko Slobodan, tada brucoš ETF-a. Za tri ratoborna muzičara u bijelim krugovima na zidu stagea zaslužan je Tin Patafta početkom 21. stoljeća.
5) Veliko preuređenje Kluba dogodilo se krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, a većim je dijelom definiralo današnji izgled. Uz studente, na uređenju su sudjelovali i brojni asistenti, a zbog ogromnog obujma posla neki su ljudi odlučili jednostavno pasti godinu kako radovi ne bi stajali.
6) Vidjeli smo cjenik KSET-a početkom dvijetisućitih. Kava je koštala 1,70 kn (25 centi), a Cola 2,20 kn (30 centi). Prvi aparat za kavu kupio je Faks 1978. godine, a drugi je nabavljen osam godina kasnije.
7) Početkom devedesetih govorilo se o privatizaciji Kluba, dogodila se velika smjena generacija, a komunikacija s ETF-om značajno je odumrla. KSET je brojio samo 35 članova. U tom teškom razdoblju jedan od voditelja Kluba bio je današnji varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj.
8) Jedan od mnogobrojnih problema sa susjedima (zbog buke) datira s kraja devedesetih. U sklopu Kontraobavještajne racije tjednima su po zagrebačkim klubovima izvršavani pretresi. Ljudi su bili umorni od uznemiravanja specijalne policije pa se i program Kluba značajno smanjio. 1999. godine slomljen je jedan u nizu pokušaja zatvaranja KSET-a pa je klub ubrzo dobio daljnju dozvolu za rad.
9) Posve novi moment i za naše prostore događa se s „Matinim koncertima“: noise, eksperimentalna elektronika, americana, avangardni jazz, indie rock… koncerti su bili sve češći, a kako navodi Saša Jurić-Sex, Mate je uveo nevjerojatan kulturni iskorak u Klubu: sapun i papirnati ručnici u zahodima te reklame iznad pisoara – kad to još nitko u Hrvatskoj nije imao. Škugor je sâm odrađivao 90 % stvari oko svojih koncerata, a loše financijske ishode prvotnih koncerata Mate je često pokrivao iz vlastita džepa.
10) Prva monografija Kluba Dva na petu KSET-a, iz koje smo crpili prethodne zanimljivosti i informacije, pisala se nekoliko godina. Točnije od 2007. trajao je mukotrpan posao, koji je zahtijevao slaganje arhive, mnogobrojne razgovore s crvenim članovima, koji su se nalazili na svim stranama svijeta, čitanje brojnih izvještaja, Knjiga savjeta, novinskih članaka… radilo se preko petnaest sati dnevno. Iscrpna monografija završena je i objavljena 2010. godine, a glavni urednici su Marko Kaplan, Sanja Ribarić i Lasta Slaviček. Hint: pola stoljeća Kluba je interesantna i okrugla obljetnica.
