U dvorani župe Gospe Lurdske u Zagrebu premijerno je 23. prosinca 1973. godine izveden mjuzikl Mali suci, koji je ne samo prvi mjuzikl kršćanskog nadahnuća nego i prvi dječji mjuzikl u Hrvatskoj

Scenski je navještaj Radosne vijesti nakon Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj uglavnom bio unutar crkvenih dvorana u formi recitala ili dramskih igrokaza. Mladi u župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu od 1967. godine priređuju takve predstave. Ohrabreni uspjehom prvoga hrvatskog mjuzikla Jalta, Jalta, koji je premijerno izveden 28. prosinca 1971. godine u kazalištu Komedija te  potaknut mjuziklom Moje pjesme moji snovi, Krešimir Tičić – koji je bio dio te dramske skupine – intenzivno razmišlja o mjuziklu kao predstavi koja u sebi organski spaja glumu, riječ i suvremenu glazbu te duhovnu poruku.

Poznanstvo s Marijem Nardellijem čiju je glazbu Tičić slušao još u djetinjstvu, ideju čini puno konkretnijim. I tako, bez ikakve materijalne potpore, oboružani entuzijazmom i željom da se krene, autorski dvojac: pisac, scenarist i libretist Krešimir Tičić te skladatelj i aranžer (a često i izvođač) Mario Nardelli okupljaju amaterske glumce i glazbenike i postavljaju prvi hrvatski mjuzikl kršćanskog nadahnuća Mali suci, čija je premijera bila 23. prosinca 1973. godine, dakle samo dvije godine nakon Jalte, Jalte.

Fotografija s premijere mjuzikla Mali suci 1973. godine (foto iz privatne arhive Krešimira Tičića)

Radnja mjuzikla Mali suci zbiva se u nekom gradu u Badnjoj noći kada djeca pomiruju dvije „nepomirljive“ obitelji, Dobrić i Snobić, pri čemu se kritizira kršćanski konformizam i konzumerizam, a ističu prave vrijednosti kršćanskoga i ljudskoga života, važnost zajedništva, radosti, ljubavi i vjere u obitelji.

„Približavao se Božić 1973. Nizale su se probe u podrumu samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Bilo je vrijeme redukcije struje. Pod treperenjem pedesetak svijeća mi smo ipak uspjeli iznjedriti Male suce“, prisjeća se Krešo Tičić tih vremena, pišući U spomen Mariju Nardelliju u Vjesniku 1993. godine.[1]

Praizvedba je bila izvođena uz akustični sastav: klavir, dvije klasične gitare i violina. Na poticaj patera Mije Horvata, dominikanca, 1976. godine pripremljena je nova verzija mjuzikla Mali suci koja je izvedena u Dominikanskom samostanu u Zagrebu. Ona je bila u nešto živahnijem rock ritmu. Aranžmane je prema originalnoj prvoj verziji za električni rock sastav prilagodio sâm autor Mario Nardelli.

Fotografija obnovljene izvedbe mjuzikla Mali suci 1976. godine (foto iz privatne arhive Krešimira Tičića)

Zbog mogućih problema koje je mogao imati na poslu, Mario Nardelli (koji je sve do 1982. na Radio Zagrebu radio kao glazbeni urednik, producent, aranžer, član orkestra i dirigent) se u početku potpisivao pseudonimom Marijan Smiljanić, pa je tako naveden i na prvom tekstualno-notnom izdanju mjuzikla Mali suci kada su 1976. objavljeni u izdanju splitske revije Marija.[2]

Naslovnica prvog izdanja knjige Mali suci 1976. godine

Iako se  o mjuziklu skoro uopće nije znalo niti spominjalo izvan crkvenih krugova, unutar njih on je vrlo brzo postao popularan te su ga ubrzo počele izvoditi mnoge župe ne samo u Hrvatskoj nego i po misijama u inozemstvu. Prema evidenciji Kreše Tičića, mjuzikl je igran u većini zagrebačkih župa, također i u Rijeci, Splitu, Sinju, Dubrovniku, Osijeku, Sarajevu, Makarskoj, Baškoj Vodi, Slavonskoj Požegi, a često je izvođen i u inozemstvu, po katoličkim misijama u Münchenu, Stuttgartu, Berlinu, Frankfurtu, Vancouveru, San Franciscu, Sydneyju. U to vrijeme nije se tražila dozvola za izvođenje, tekst je putovao od ruke do ruke, a rijetko je tko i obavještavao autore o izvođenju u svojoj župi pa je broj premijera puno veći.

Potkraj 1998. godine Hrvatska televizija (redatelj Miljenko Bukovčan) snima mjuzikl Mali suci kao zajednički projekt Religijskoga i Dramskoga programa i prikazuje ga na Badnjak,[3] a mjuzikl je preveden i na engleski.

Ako je  Jalta, Jalta iz 1971. početak hrvatskoga mjuzikla, Mali suci iz 1973. godine su ne samo prvi hrvatski autorski mjuzikl kršćanskog nadahnuća nego i prvi dječji mjuzikl u Hrvatskoj. Nastao je čak dvije godine prije mjuzikla Brod nad kojim nisu letjeli galebovi Pere Čimbura (libreto) i Ljube Kuntarića (glazba) izvedenoga 1975. u Rijeci[4] te tri godine prije mjuzikla Ivan od leptira, koji su Milan Grgić i Alfi Kabiljo postavili u kazalištu Komedija 1976 godine. S obzirom na to da su Mali suci stvarani i izvođeni gotovo u poluilegali, prvim dječjim mjuziklom mnogi smatraju jednoga od spomenutih, najčešće Ivana od leptira, koji je prvi jedino po tom da je imao pravu profesionalnu produkciju.

Uspjeh njihova prvoga mjuzikla bio je poticaj da nastave dalje pa je tandem napisao i postavio ukupno pet mjuzikala kršćanskoga nadahnuća.

I tako nakon mjuzikla Mali suci, čija je premijera bila 1973. godine, isti autorski tandem – Krešimir Tičić (tekst i režija) i Mario Nardelli (glazba i aranžmani) – napisali su još četiri mjuzikla: Sunčana zraka (izveden 1977.), Dječji vrtić za odrasle (1979.), Čarobna prehlada (1982.) te Brat Sunce (1989.).

Tih je pet mjuzikala uspješno započelo povijest hrvatskoga mjuzikla kršćanskog nadahnuća. Iako radeći u vrlo skromnim financijskim uvjetima i s amaterskim glumcima i glazbenicima, Krešimir Tičić i Mario Nardelli postavili su vrlo visoke kriterije na svim razinama predstave: vokalne i instrumentalne izvedbe, dramaturgije, scenografije i vizualnoga izgleda predstave, glume… Bili su to pravi glazbeno-scenski spektakli s brojnim sudionicima u kojima su, na primjer, zbog nedostatka novca za scenografiju u mjuziklu Sunčana zraka osmislili izuzetno dojmljivu vizualno podlogu samo uz pomoć rasvjete daleko prije nego što su takva rješenja postala moderni trendovi.

„Njih dvojica sjajno su se snašli i spojili talente u izazovni spoj modernosti i tradicije, narodne osebujnosti i evanđeoskog univerzalizma. Bijahu dubrovačko-zagrebačka sinteza, kulturni titraj mediteranske i kontinentalne Hrvatske“ [5], piše Josip Sanko Rabar u jednom od rijetkih tekstova o objavljenim djelima Krešimira Tičića. Svi se ti mjuzikli zbivaju u suvremenim, gradskim obiteljima koje smo svi poznavali i govorili o problemima koje smo i sami proživljavali. Zbog svoje sadržajne suvremenosti i aktualnosti te jasne i nedvosmislene poruke prožete kršćanskim sadržajem, ti su mjuzikli ostavili velik trag ne samo na izvođačima nego i svima koji su ih gledali. Na trećem Festivalu kršćanskog kazališta neki su sudionici posvjedočili da sudjelovanje u tim mjuziklima pamte kao posebno i kazališno i duhovno iskustvo. U popratnom programu festivala održan je 10. lipnja 2017.  razgovor s autorom pod nazivom Krešimir Tičić, čovjek koji je pisao libreta za kršćanske mjuzikle kada to nije mogla biti vijest u novinama, a koji je vodila Sanja Nikčević, selektorica festivala.[6]

Tičić i Nardelli nisu bili samo autori teksta i glazbe, oni su bili pokretačka snaga ekipe te su radili sve što je trebalo. Nardelli je pisao aranžmane, uvježbavao orkestar, dirigirao i (ponekad) svirao u njemu, a Tičić je pored pisanja scenarija, režirao predstave, osmišljavao i izrađivao scenografiju, organizirao i vodio probe.

Pored ovog opusa nastalog u suradnji s Krešimirom Tičićem, Mario Nardelli skladao je glazbu za još nekoliko scenskih igrokaza: Rodio se Bog i čovjek na stihove s. Marije od Presvetoga Srca, Spasitelj će doći u Betlehemskoj noći (koautor je stihova Luka Depolo, a glazbe Ivica Percl), Djeca pred jaslicama (koautori don Šime Marović i Nikša Krpetić) te za oratorij Betlehemska noć. Također se po mnogim crkvama još i danas izvode njegove Mise: Dalmatinska pučka Misa, Misa za mlade te Dječja Misa.[7] Mario Nardelli umro je u Zagrebu 13. srpnja 1993. godine.

U samostalnoj karijeri Krešimiru Tičiću su u zagrebačkom kazalištu za mlade Žar ptica izvedene  dvije drame za mlade (Tulum na kvadrat, režija Joško Juvančić i Vladimir Gerić, 1989. i U tuđem dvorištu, režija Ladislav Vindakijević, 1991.), HTV je snimio tri drame prema njegovim scenarijima u režiji Mislava Hudoletnjaka (Božićno svjetlo u hrvatskoj noći, 1991.; Hvalospjev ljubavi, 1992.; Uskrsna svijeća, 1992.). Krešimir Tičić autor je scenarija za mjuzikl Život za život Daniela Riccija u izvedbi Ansambla Kolbe 2013. Objavio je zbirku kratkih priča (Kaj te muči, barba? Biblioteka Družbe katoličkoga apostolata, SAC, Zagreb 1986.) i televizijsku dramu (Profesionalci, Glas Koncila, Zagreb 1996.).

[1] Krešimir Tičić, „Božanska riječ. U spomen Mariu Nardelliu“, Vjesnik Danica. 24. srpnja 1993.

[2] Marijan Smiljanić / Krešimir Tičić, Mali suci. Musical, Marija, Split, 1976.  Odgovorni urednik o. V. Glibotić

[3] Vidi u:  Josip Sanko Rabar. Mali suci Tv-sitnozor, Glas Koncila br. 1, 3. siječnja 1999.

[4]  Prema: https://www.hds.hr/clan/kuntaric-ljuboslav-ljubo/ Pristupljeno 30. 7. 2019.

[5] Josip Sanko Rabar „Djelo Krešimira Tičića“, Zbornik Kačić (posebni otisak), Split 34/2002., str. 278.

[6] Festival kršćanskog kazališta http://www.festkk.hr/festival-krscanskog-kazalista-2017/popratni-program (pristupljeno 31.07.2019.)

[7] Popis prema Vladimir Lončarević „Skladatelj i pjesnik Mario Nardelli. Velike zasluge za žanr mjuzikla kršćanskoga nadahnuća“, Glas Koncila, 5. 3. 2017.

ć, „Božanska riječ. U spomen Mariu Nardelliu“, Vjesnik Danica. 24. srpnja 1993.

[2] Marijan Smiljanić / Krešimir Tičić, Mali suci. Musical, Marija, Split, 1976.  Odgovorni urednik o. V. Glibotić

[3] Vidi u:  Josip Sanko Rabar. Mali suci Tv-sitnozor, Glas Koncila br. 1, 3. siječnja 1999.

[4]  Prema: https://www.hds.hr/clan/kuntaric-ljuboslav-ljubo/ Pristupljeno 30. 7. 2019.

[5] Josip Sanko Rabar „Djelo Krešimira Tičića“, Zbornik Kačić (posebni otisak), Split 34/2002., str. 278.

[6] Festival kršćanskog kazališta http://www.festkk.hr/festival-krscanskog-kazalista-2017/popratni-program (pristupljeno 31.07.2019.)

[7] Popis prema Vladimir Lončarević „Skladatelj i pjesnik Mario Nardelli. Velike zasluge za žanr mjuzikla kršćanskoga nadahnuća“, Glas Koncila, 5. 3. 2017.