Alternativna (ne)medijska zanimanja domaćih glazbenika

Odvjetnici, diplomirani pravnici i pravnice, ekonomisti, arhitekti, radio i TV voditelji, tapetari, frizeri, glumci, profesori, restauratori i predsjednički kandidati: iza mikrofona krije se iznenađujuće raznolik popis zanimanja kojima se hrvatski glazbenici bave, ili su se bavili, izvan glazbe

Hrvatska glazbena scena obiluje imenima koja su, prije nego što su zakoračila na pozornicu ili usporedno s njom, diplomirala pravo, projektirala zgrade… Ili su se barem za to školovala. A neki su mikrofon, barem privremeno, zamijenili sudnicom, kamerom ili saborskom klupom. Njihovi paralelni životopisi katalog su ljudi koji su živjeli šire nego što prostor scene dopušta.

Mladen Bodalec je bio diplomirani pravnik dok je punio zagrebačku Arenu s Prljavim kazalištem i Jasenkom Hourom. Nenad Borgudan je, kao dio arhitektonskog tima i autor prepoznatljivog vanjskog izgleda, sudjelovao u projektu iste Arene dok je stvarao glazbu. Mile Kekin je učenike „pilao“ gramatikom dok je pisao neke od najjasnijih buntovnih tekstova u regiji još dok se odazivao na Hladno pivo. Aljoša Šerić je odvjetnički posao i glazbu godinama vodio paralelno, u razdoblju u kojem su Pavel i Ramirez osvajali publiku i struku. Paralelnost je pečat polivalentnosti i znak da nije mana imati privilegij da te zanima više od jedne stvari na ovom svijetu. A to je, budimo iskreni, rijetka i vrijedna osobina, kako na pozornici, tako i izvan nje.

Prošarali smo prvacima domaće estradne, pop, rock i alternativne scene te njihovim paralelnim profesionalnim prisutnostima, medijskim angažmanima i zanimanjima izvan matične glazbene karijere.

Medijski djelatnici, radio i TV voditelji

Mnogi domaći glazbenici uspješno su se afirmirali i u medijskom prostoru, gdje njihova prepoznatljivost s pozornice, komunikacijske vještine i iskustvo iz glazbene industrije postaju velika prednost.

Minea (Renata Končić) jedna je od najprepoznatljivijih pjevačica devedesetih i dvijetisućitih zahvaljujući hitovima poput “Vrapci i komarci“ i “Good Boy“. Nakon glazbenog vrhunca postala je jedno od poznatijih lica zabavnog programa Nove TV, gdje je godinama vodila popularnu emisiju IN Magazin. Novu TV napustila je krajem kolovoza 2025., a od siječnja 2026. nastavila je karijeru kao radijska voditeljica u jutarnjem programu Happy FM-a.

ToMa (Tomislav Marić) prije samostalne pjevačke karijere i prvog albuma radio je kao voditelj i novinar na Z1 televiziji. Medijsko iskustvo nastavio je na radiju kao DJ i voditelj na Top Radiju Zagreb i na radiju bravo!. Njegov opušteni i komunikativni stil, blizak estradnom mainstreamu, omogućio mu je prijelaz između televizije, radija i glazbene pozornice.

Gina Victoria Damjanović karijeru je nakon izlaska iz Detoura većim dijelom gradila i kao radijska voditeljica i urednica, uz paralelni rad kao kantautorica i vokalna trenerica. Njezina prethodnica u Detouru, Maja Posavec, uspješno kombinira glazbu i glumu.

Sličan put ima i Lucija Ćustić – Luce, pjevačica prepoznatljiva po festivalskim nastupima, koja je istovremeno cijenjena radijska voditeljica na HR2, u emisiji Blablaona, te voice-over artistica za televizijske i radijske reklame. Njezin karakterističan, vedar glas jednako dobro funkcionira na radijskim valovima i na pozornici.

Ines Huskić (Yness), koju je šira javnost upoznala kroz show Hrvatska traži zvijezdu, također je jedno vrijeme bila aktivno radijsko lice, između ostalog na Enter Zagrebu.

Saša Lozar već dugi niz godina vješto isprepliće glazbenu karijeru s radijskim poslom. Kao dugogodišnji voditelj na Anteni Zagreb postao je omiljen zagrebačkoj publici zahvaljujući duhovitom i opuštenom stilu.

Filip Riđički, poznat kao glumac iz serija poput Zabranjena ljubav i Crno-bijeli svijet, a glazbeno kao frontmen benda Lika Kolorado, jedna je od fleksibilnijih figura domaće scene. Uz glumačku karijeru aktivan je i kao radijski voditelj, istovremeno nastupa i snima glazbu sa svojim bendom, a okušao se i u pjevanju u Sacherovu projektu.

Mario Lipovšek Battifiaca, riječki pjevač i šarmer, također je značajno proširio svoju prisutnost na radio i televiziju. Uz brojne glazbene projekte, radio je kao televizijski i radijski voditelj, a njegov humor, komunikativnost i iskustvo iz formata poput „Bijelih udovica“ redovito ga dovode u različite zabavne i glazbene formate na rubu stand-upa.

U novije vrijeme sve je vidljiviji i reper Khan (Matija Gečević), zagrebački reper iz Dubrave i veteran kvartovskog zagrebačkog hip-hopa. Uz dugogodišnju glazbenu karijeru, koju je započeo 2008. debijem Skandal, Khan je već nekoliko godina i voditelj RilTok Podcasta, u kojem u opuštenoj atmosferi ugošćuje repere, glazbenike i druge protagoniste scene. Ranije je vodio i zabavnu gastronomsko-humorističku emisiju Dangladeš, a organizira i evente te Ril Tok Fest. Njegov rad pokazuje kako pojedini reperi danas ambicijom i vlastitom poduzetnošću nadomještaju izostanak adekvatne validacije na pripadajućoj glazbenoj sceni, sve češće gradeći paralelnu karijeru kroz digitalne medije, podcasting i vlastite platforme.

Glazbenici u novinarstvu i glazbenom novinarstvu

Neki glazbenici otišli su korak dalje od voditeljstva i ozbiljno se posvetili novinarskom radu, posebice glazbenom novinarstvu i kritici. Zoran Stajčić, bivši član benda Subway Dogs, jedan je od poznatijih hrvatskih glazbenih novinara. Nakon što se povukao s pozornice, osnovao je portal Ravno do dna, na kojem djeluje kao glavni urednik. Redovito piše o domaćoj i regionalnoj glazbenoj sceni, kritizira probleme glazbene industrije i daje svoje sudove o sceni.

Bojan Mušćet, jedan od urednika na Glazbi.hr, također vuče korijene iz riječke rock and roll i fanzinaške scene od ranih osamdesetih, od benda VIA Viktor Kunst nadalje, šireći djelovanje kroz razne medije.

Hrvoje Marjanović, poznat i kao producent Sett iz Krankšvestera, dugogodišnji je urednik, novinar i kolumnist popkulturnih rubrika portala Index.hr.

Pravnici i odvjetnici s mikrofonom

Mladen Bodalec, frontmen Prljavog kazališta, Pravni fakultet u Zagrebu upisao je 1985., usklađujući studij s pjevačkom karijerom sve do diplome 1998. Iste 1985. ulazi u Prljavo kazalište kao zamjena za Davorina Bogovića; ostalo je manje-više javno iskomunicirana povijest.

Dvije karijere neko su vrijeme tekle paralelno: Prljavo kazalište punilo je dvorane i osvajalo Porine za albume poput Dani ponosa i slave i S vremena na vrijeme, a Bodalec je istodobno nosio titulu diplomiranog pravnika i bavio se odvjetničkim poslom. Malo koji rocker u ovoj regiji može se pohvaliti takvim dualizmom.

Aljoša Šerić diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, radio kao odvjetnički vježbenik, a odvjetnik je postao 2004. Uglavnom se bavio kaznenim pravom, a s obzirom na iskustvo u hrvatskoj glazbenoj industriji, djelovao je i u području autorskog prava. Od početka 2020-ih prestao je s aktivnim pravničkim poslom i posvetio se glazbi kao primarnom zanimanju.

Govorio je kako su pisanje pjesama i rad na pravnom predmetu na svoj način slični: oba zahtijevaju koncentraciju, temeljitost i disciplinu. Vrijedi napomenuti da je Šerićeva supruga i kolegica iz benda, Antonia Matković Šerić, diplomirala restauraciju na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i aktivna je u tom području. Time njihovo domaćinstvo postaje vjerojatno jedan od rijetkih slučajeva u kojem se susreću kazneno pravo, pop scena i konzerviranje umjetnina, fasada i zgrada.

Mit o Nedi Ukraden kao jednoj od najobrazovanijih pjevačica na estradi po broju diploma nije samo mit: završila je engleski jezik i književnost te Pravni fakultet u Sarajevu. Prvu pjesmu snimila je sa sedamnaest godina, ubrzo stekla veliku popularnost, ali obrazovanje nije zapostavila. Nikada se profesionalno nije bavila pravom, no diploma svjedoči da je pop karijera bila svjesni izbor, a ne jedina opcija.

Jedan od poznatijih primjera profesionalne transformacije je Slavko Remenarić, gitarist, tekstopisac i suosnivač zagrebačkog benda Boa. Nakon što je s Mladenom Puljizom obilježio osamdesete godine domaće rock scene, Remenarić je diplomirao pravo i posvetio se pravnoj karijeri. Radio je u Državnom odvjetništvu, odvjetništvu i Ministarstvu pravosuđa, a danas djeluje kao javni bilježnik. Glazba je za njega ostala važan dio identiteta: povremeno piše pjesme, objavljuje knjige i sklada u Projektu Million.

Arhitekti na sceni

Nenad Borgudan, frontmen benda Detour, osim što je melodijski i pop-strukturno spretan glazbenik, po struci je arhitekt. Kao član studija UPI-2M bio je među projektantima zagrebačke Arene, a osobito se ističe njegov doprinos prepoznatljivom vanjskom izgledu građevine. Prema vlastitim objašnjenjima, osmislio je 86 lamela različite visine kao prozračnu, rahlu strukturu koja daje definirani oblik, a i ideja „svjetlećeg trbuha“ Arene pripisuje se njemu.

Radio je u arhitektonskom uredu do 2012., kada je arhitekturu kao primarno zanimanje zamijenio scenografskim radom na HRT-u. Glazba mu je dugo bila kontrapunkt zasićenju, prostor u kojem se mogao prebaciti na nešto drugo. Danas je arhitektura više hobi, a Detour glavni posao.

Sara Renar hrvatska je kantautorica i diplomirana arhitektica. Završila je Arhitektonski fakultet, a nakon toga obavljala stručno osposobljavanje u arhitektonskom uredu. Godine 2015., s dva albuma iza sebe, ostavila je posao u struci i posvetila se glazbi. Danas se, uz glazbu, bavi i scenografijom te interdisciplinarnim kulturnim projektima, što potvrđuje da je prostorno razmišljanje ostalo važan dio njezina autorskog identiteta.

Zanatlije u radnoj knjižici

Nakon završene osnovne škole, Mišo Kovač upisao je Srednju industrijsku školu, gdje je izučio tapetarski zanat. Već je tada znao da se time neće profesionalno baviti i da je glazba njegov životni poziv. Odrastao je u Šibeniku, u istoj ulici u kojoj su živjeli Vice Vukov i Arsen Dedić. Od pobjede na Splitskom festivalu 1971. do pune Arene Zagreb 2009., tapetarski zanat ostao je tek zanimljiv podatak iz njegove biografije.

Istu profesiju s legendarnim Mišom dijeli i Ibrica Jusić. Na pitanje tko je bolji tapetar, Ibrica je jednom odgovorio: „Ne znam, nismo se nikad doticali toga. A tko je bolji pjevač? Svatko ima svoje dvorište.“ Glazbeni put vodio ga je od dubrovačkog lirizma do pariških TV studija i jazz festivala u Montreuxu. Obojica dalmatinskih klasika prošla su kroz isti zanatski hodnik, da bi stigla do prilično različitih glazbenih igrališta.

Prije nego što ga se počelo predstavljati kao jednog od najboljih muških estradnih vokala u Hrvatskoj, Jacques Houdek završio je frizersku školu i radio kao frizer početkom 2000-ih, prije nego što je fen zamijenio mikrofonom. Osim srednje frizerske škole, završio je i solo pjevanje u srednjoj glazbenoj školi.

Profesori u razredu, scenični na binama

Mile Kekin, bivši frontmen Hladnog piva, solo izvođač i povremeni glumac, diplomirao je njemački i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i kratko radio kao profesor u školi. Znao je pričati kako je bilo neobičnih situacija: isti učenici kojima predaje navečer bi došli na koncert, a sutradan bi ih opet ispitivao nepravilne glagole.

Kao osnivač i frontmen Hladnog piva, jednog od najvažnijih bendova u povijesti hrvatskog rocka, Kekin je karijeru proširio i prema glumi, primjerice kroz seriju Bitange i princeze i film Dražen, te prema društvenom i političkom angažmanu.

Miki Solus zagrebački je kantautor, šansonjer, reper i „gangster jazzer“. Njegova specifičnost nije samo alternativno zanimanje u klasičnom smislu, nego radikalna žanrovska polivalentnost koja svjesno izbjegava svrstavanje. Rap, šansone, jazz, klavir, humoristična proza i popkulturne reference kod njega funkcioniraju kao jedinstvena autorska kombinacija.

Uz glazbu, bavi se i skladanjem glazbe za kazališne predstave, a radio je i kao profesor hrvatskog jezika u školi. Samoironično se opisivao kao „talent za pizdarije i učenje novih instrumenata“, što možda najtočnije objašnjava zašto ga je teško smjestiti u bilo koju urednu ladicu.

Mirjam Vukašin, poznata kao Miriiam, zagrebačka je kantautorica prepoznatljiva po indie-pop izričaju i intimnim, osobnim tekstovima. Uz glazbenu karijeru, u javnim se biografskim navodima spominje i njezin pedagoški rad.

Ekonomist, diplomat, poduzetnik i predsjednički kandidat

Miroslav Škoro završio je Višu građevinsku školu i stekao zvanje inženjera, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu, a 2017. i doktorirao. Od 1995. do 1997. bio je generalni konzul Republike Hrvatske u Mađarskoj. S HDZ-om je sudjelovao na parlamentarnim izborima 2007. i postao zastupnik u Hrvatskom saboru, no nakon osam mjeseci prepustio je saborski mandat.

Bio je i predsjednik uprave Croatia Recordsa od 2001. do 2006., vodio je televizijsku emisiju, bio dijelom Pervanove Večernje škole i sudjelovao u televizijskim glazbenim formatima. Na predsjedničkim izborima 2019. nastupio je kao nezavisni kandidat i u prvom krugu osvojio 24,45 posto glasova. „Ne dirajte mi ravnicu“ iz 1992. jedna je od najprepoznatljivijih hrvatskih pjesama devedesetih, a Škoro ostaje jedan od najslojevitijih životopisa hrvatske glazbene scene.

Biologinja

Irena Žilić po struci je biologinja, a tom se profesijom bavila paralelno uz glazbu. U medijskim istupima govorila je o fascinaciji biologijom, detaljima i poveznicama koje čine živi i neživi svijet, kompleksnosti i jednostavnosti istog.

Albumi Travelling iz 2014. i Haze iz 2017. donijeli su joj kritičarsko priznanje, a turneje s Morcheebom po Britaniji i Italiji otvorile su joj i širu međunarodnu vidljivost. Morcheeba je obradila njezinu pjesmu „The Moon“, čime je priča o glazbenici-biologinji dobila dodatni popkulturni obrat. Između koncerata i laboratorija, Žilić je balansirala dvije karijere koje se naizgled ne bi trebale miješati, ali kod nje funkcioniraju kao dva oblika znatiželje.

Pred kamerom i mikrofonom, ali ne nužno na pozornici

Znatan broj domaćih glazbenika pronašao je alternativni ili dopunski angažman pred kamerom ili mikrofonom — ne samo na pozornici, nego i za pultom, u studiju, učionici ili pred televizijskim kamerama.

Sestre Parmać te Ivana Kindl dio su energije uložile u vokalni coaching i poduku pjevanja, čineći od iskustva na sceni obrazovni kapital. Gdje završava nastup, a gdje počinje predavanje, na toj se granici razvijaju neki od zanimljivijih pedagoških projekata u domaćoj popularnoj glazbi.

Kategorija „žirista“ iz pjevačkih talent showova zaslužuje poseban tekst, no vrijedi napomenuti da su Davor Gobac, Vanna, Maja Šuput, Mirela Priselac Remi, Mia Dimšić, Ivan Dečak, Severina, Nika Turković, Urban, Škoro i mnogi drugi u određenim trenucima karijere sudjelovali u popularnim televizijskim glazbenim formatima kao članovi žirija, mentori, coachevi, gosti ili televizijski glazbeni autoriteti. Angažmani variraju od jednosezonskih do višegodišnjih, ali svi dijele zajednički nazivnik: glazbenik kao institucija, kao autoritet koji komentira, procjenjuje ili usmjerava druge izvođače.

Miran Kurspahić, frontmen garažnih rockera TV Eye, afirmiran je i kao glumac i kao kazališni redatelj, što je netipičan profil za pop glazbenu scenu, ali dosljedan u ambiciji da glazbu tretira kao dio šire autorske cjeline.

Jerko Marić, istaknuto ime projekta Adastra i nekadašnji član Flarea, profesionalnom je linijom vezan uz HTV kao tehnički kadar.

Tomislav Kalousek, kojeg publika ponajviše poznaje kao basista grupe Brkovi, publika je poznavala i kao novinara HRT-a. Mirela Priselac Remi, mimo Elementala, aktivno se bavi prevođenjem i titlovanjem knjiga, filmova i televizijskih serija. Njezin bendovski kolega Luka Tralić – Shot, mimo producentskog rada, jedna je od sivih eminencija tretmana zvuka u studijskim uvjetima, ne samo na albumima nego i u dokumentarnim i igranim filmovima, te mentor u privatnom glazbenom obrazovanju.