Arsenovo nasljeđe - svjetionik za rock naraštaje
Arsenov eklekticizam nerijetko je zadirao i u rock-glazbu. Nije se to manifestiralo samo u brojnim suradnjama s rock-glazbenicima, nego i u zajedničkom svjetonazoru u kojem je sadržaj uvijek nadvisivao formu
Nemjerljivi utjecaj Arsena Dedića na suvremenu glazbu svakim je danom sve očitiji, osobito kad je posrijedi rock-izričaj. Arsen nikad nije figurirao kao rock-glazbenik, štoviše, s obzirom na ranu fazu s festivalskim uspješnicama, mnogi su ga rado svrstavali u estradni korpus, no uvijek je bio nadahnuće mnogim generacijama rockera.
Već 1967. Arsen Dedić je s Dragom Mlinarcem otpjevao skladbu „Razgovaram s morem“ i na neki način započeo trajnu suradnju koja će se mnogostruko oploditi, a najznačajnije na Mlinarčevom sudjelovanju u realizaciji albuma Ministarstvo straha. Njegova Grupa 220 prva je zakoračila u vode, 1968. godine, dok je Arsen Dedić svoj eponimni album Čovjek kao ja realizirao dvije godine kasnije.
No, upravo je pristup tom albumu imao progresivan štih kakav je, za razliku od ostalih izvođača, imala Grupa 220: nisu tu bile posrijedi skupljene uspješnice sa singlova, nego je Arsen vješto ujedinio neke stare skladbe s novima, realiziravši jedan od ponajboljih albuma na ovim prostorima. Nanovo ih je snimio i dao im snažniju dimenziju.
Posrijedi je prvi hrvatski (ali i regionalni) kantautorski album koji je umnogome odredio kurs kojim će se Arsenova karijera kretati. Važnost tog albuma raste s vremenom, ne samo zbog Arsenove glazbe, nego čak i zbog drugih dotjeranih detalja, kao što je ovitak Mihajla Arsovskog koji je odnedavno našao mjesto i u prestižnome newyorškom muzeju suvremene umjetnosti MoMA.
No, bio je to tek početak, a u svakom razdoblju njegove karijere, netko bi od rock-glazbenika shvatio svu njegovu veličinu i potrebu za suradnjom. Upravo tako je nastao i zajednički album sa Zoranom Predinom Svjedoci priče gdje se tankoćutnost Predinova izraza (tada uglavnom kroz skladbe iz repertoara Lačnog Franza) fino sljubila s oporom sjetom Arsenovih ljubavnih pjesama.
Vjerojatno je najpoznatiji bootleg na ovim prostorima snimka sa zajedničkog koncerta Arsena Dedića i Bore Đorđevića Unplugged ’87 gdje su vrsno izvodili skladbe iz vlastitih pjesmarica, da bi zajednički otpjevali „Takvim sjajem može sjati“ i „Lutku s naslovne strane“.
To su dokumentirane suradnje koje su dokumentirane albumima. No, činjenica je kako su upravo u osamdesetima mnogi rock-glazbenici počeli otkrivati Arsena i dotadašnja njegova percepcija da je posrijedi vrstan šlageraš polako se počela mijenjati.
Uostalom, upravo je u tim godinama Darko Glavan Arsena Dedića poistovjetio s Tomom Waitsom i Leonardom Cohenom, odnosno njihovom poetikom, stilom, izričajem. Možemo čak napraviti korak dalje pa naći i poveznicu između Arsenovih pjesama s onima Nicka Cavea (zajedno smo bili na prvome Caveovom koncertu u Lisinskom i Arsen je bio ugodno iznenađen onime što čuje i vidi).
Arsen se rado odazivao pozivima glazbenika i tu su nastale neke od pjesama koje pripadaju vrhu njegova opusa, osobito u drugom dijelu njegove karijere. Na primjer, „Na nešto me sjeća taj grad“, pjesma koja se nalazi na drugom albumu Rade Šerbedžije, a na njoj je, uz Arsena i Radu pjevao Darko Rundek.
Također, vrsna minijatura „Na balkonu“ gdje Arsen pjeva uz jedan od najpotcjenjenijih hrvatskih bandova Pun kufer pokazala je na koji način je njegov utjecaj oblikovao razne sudionike na sceni. S Crvenom jabukom je, pak, otpjevao skladbu „Znam“, a s Mladenom Burnaćem „Jer ti ljubiš drugoga“. Renato Metessi je na albumu obrada Duh iz boce napravio reggae cover njegove skladbe “U ime ljubavi”, a u pjesmi mu se pridružio upravo Arsen.
No, u tom kontekstu, zanimljiva je jedna od njegovih posljednjih snimki – prepjev skladbe „Hurt“ iz repertoara Nine Inch Nailsa, najpoznatije po verziji Johnnyja Casha.
Na skladbi „Rana“ zatičemo Arsenov stariji, grublji glas, ali emotivan, dubok i iskren. Na neki način, kao da je tom pjesmom zaključio svoju diskografsku karijeru (nalazi se na posljednjem mu albumu Suputnici, koji je izmijenjena verzija albuma Kantautor iz 1985.), uputivši izazov mlađim generacijama da se usude napraviti što i on: otvoriti inspirativne kanale i realizirati remek-djela.
