Kratki uvod u tradicijske božićne popijevke

Je li vam netko već čestitao Božić? Jeste li vi kome čestitali?

U neka druga vremena, prvi čestitari došli bi na vaša vrata već tijekom Adventa, bilo to na dan sv. Barbare (4. prosinca) ili sv. Lucije (13. prosinca), a potom bi se vratili na Badnjak. Na te dane i danas se sadi božićna pšenica, dok je Badnjak obilježen nizom drugih običaja.

Došli smo vam kolendati

Kolenda ispred Zavičajne kuće, Čilipi / migk.hr

Danas su možda najpoznatiji takvi čestitari kolendari, koji diljem Jadrana obilaze domove nakon Božića, želeći domaćinima obilje u nadolazećoj godini. Njihova kolenda (ili koleda) bila bi nagrađena darovima, a ako bi pak ostali uskraćeni za darove, koledari bi domaćine propisno pokudili. Svoje želje izražavaju u kratkim stihovima pjevanima jednoglasno ili dvoglasno, ponegdje uz izmjenu parova pjevača:

Nizanje stihova i malen opseg melodije dodatno pojačavaju dojam obreda koji se odvija pred slušateljem, što nije slučajnost. Naime, ophodni običaji – ne samo oni koji se odvijaju u vrijeme zimskog solsticija – imaju svoje pretkršćansko izvorište, a nakon pokrštavanja lokalno ih je stanovništvo jednostavno prilagodilo novim blagdanima.Takva prilagodba s vremenom je uz kolendare stvorila i položajce, betlemaše, kao i jurjaše, ladarice, kraljice itd.

Tako je pokrštavanje postupno utjecalo na stvaranje prigodnog repertoara tradicijskih pjesama. Pritom, promatrajući ‘pučku crkvenu pjesmu’, jasno se očituju razlike između kontinentalne i priobalne tradicije.

Stari tradicijski običaji kojima se nekada u slavonskim selima slavio Badnjak / Foto: Ivica Galovic/PIXSELL

Narodi nam se i privrženost Mitteleuropi

Latinski kao liturgijski jezik ‘sjevera’ utjecao je na širenje srednjoeuropskih napjeva na naše prostore pa i danas božićne mise završavaju s Narodi nam se, najstarijom božićnom pjesmom sjeverne Hrvatske. Dok o dugom životu tog napjeva na našim prostorima svjedoče Pavlinska pjesmarica (1644.) ili Cithara octochorda (1701., 1723. i 1757.), Koraljka Kos ga je povezala s češkom varijantom teksta i napjeva, što dodatno potvrđuje pripadnost srednjoeuropskom krugu.

Cithara octochorda

Uz Narodi nam se, možemo izdvojiti još desetak opće znanih pjesama slične povijesti, a koje su se, pogotovo tijekom devedesetih, izdvojile kao bitan dio hrvatskog (i još katoličkog) identiteta. Tada jasni uplivi drugih kultura nisu bili problematični, budući da su oni srednjoeuropski: idealan prilog tezi da novonastala država pripada Europi, a ne mrskom Balkanu.

Početkom 20. stoljeća, s druge strane, posebno se vodilo računa o izvornosti napjeva pa otkriće Franje Dugana starijeg da još jedan hrvatski napjev nije toliko hrvatski koliko bi se htjelo, nije dočekano s oduševljenjem.

Unatoč nedostatku dodatnih dokumenata koji bi potvrdili ovu teoriju, znamo da su prvi taktovi ove ranobarokne pastorale pronađeni u Velom Lošinju u rukopisnoj zbirci orguljaša Marka Letića iz 1830. godine, a Milan Rešetar zabilježio je da se u drugoj polovici 19. stoljeća na području Dubrovnika pjevala dobro nam poznata varijanta napjeva U se vrijeme godišta. Pretpostavka je da se napjev proširio iz jednog od ta dva grada.

Raznolikost lokalnih praksi

Međutim, u Cithari je zapisana druga varijanta melodije, a diljem obalne Hrvatske zabilježene su najrazličitije varijante koje se, uz uglavnom isti tekst (prilagođen lokalnom govoru), u mnogočemu oslanjaju na tradicijsku glazbu.

Iako božićnih popijevki nije bilo puno, njihova raznolikost bila je moguća zahvaljujući privilegiju dodijeljenom jadranskim biskupijama da se bogoslužje odvija na narodnom jeziku. U se vrijeme godišta tako je divan primjer raznolikosti lokalnih praksi.

Terenskim istraživanjem pučkog pjevanja ipak su se uspjeli zabilježiti i drugi napjevi, u kojima se jasno prepoznaju elementi lokalnih stilova pjevanja:
Boh se rodi – Lanišće, Istra

Brojni koncerti pučkog crkvenog pjevanja, koji se uglavnom održavaju u okviru većih smotri folklora, nastavljaju poticati lokalne pjevače na održavanje i istraživanje vlastitog repertoara:

Oj Betleme Betleme – Orubica

Istovremeno, kulturno-umjetnička društva redovno organiziraju božićne koncerte koji, po uzoru na Lado, nisu uobičajeni nizovi koreografiranog folklora, već se članovi društava transformiraju u zborove. Kako smo čuli i u ranijim primjerima, zabilježeni tradicijski napjevi publici se predstavljaju u ulaštenoj, aranžiranoj varijanti:

Uz nadu da će vas ovaj kratki pregled tradicijskih božićnih napjeva potaknuti na osvježenje vaših plejlisti, zaključujem tekst dobrim željama u maniri slavonskih položaja:

kucilo se, macilo se,
telilo se, ždribilo se,
plodilo se, rodilo se…
sve vam zdravo i čestito bilo!