Od Bartola do Baksa, sve što ste htjeli znati o mladoj nadi trap scene

Tko još nije čuo za Baksa, nezaobilazno ime nove trap generacije?

Jedan od najprepoznatljivijih glasova, Bartol Stepanić, umjetničkog imena Baks, ima tek dvadeset godina, a glazbom se bavi već pet godina. Nakon završene srednje odmah se odlučio za svijet rada. Svakodnevicu mu obilježava posao od 8 do 16 sati, nakon čega slijedi ono što ga istinski ispunjava – odlazak u studio i stvaranje glazbe.

Od klinca koji sluša Klinca…

Prvi susret s trap glazbom dogodio se 2017. godine dok je bio u sedmom razredu osnovne škole. Pjesme domaćeg izvođača Klinca, posebno traka “Naruto“, te strani hitovi poput “XO Tour Lif3” i “Goosebumps” označili su početak njegove ljubavi prema ovom žanru. Baksova diskografija detaljno pokazuje evoluciju od sirovih početaka do kompleksnih glazbenih projekata. Mnogi njegovi radovi nikada nisu objavljeni – u arhivi čuva preko 250 neobjavljenih pjesama, a prvi albumi nastali su spontano, bez velikih ambicija ili kalkulacija.

Na prvom albumu Izgubljen u novom svijetu iz 2020. nije bilo gostujućih izvođača, dok su na drugom Nakon svega već sudjelovali KIMMV, Yung Bude, Bambino i Swana. Tu se dogodio veliki odskok kad je počeo razmišljati u smjeru albuma s više featova, slično praksi američkih izvođača. A onda su uslijedili Dopamin i Dopamin 2, koji su ga pozicionirali kao jednu od najvažnijih figura nove trap scene. Hitovi poput “Dance” s Miach i Pekijem, te “Monkey Business” s Hiljsonom Mandelom odzvanjaju od radija i playlista u kafićima, sve do Nedjeljom u 2. Posjet televiziji Baks je odradio hladne glave pokazujući zrelost u jako mladim godinama, bez obzira na poznatu hot seat energiju kojom Stanković dočekuje goste u svojoj emisiji, a sad se i službeno može reći da će ga na ulici prepoznati i klinci, i roditelji, i svačija baka.

Vlastite pjesme znaju iznenaditi i samog autora. Pa je tako “Mama zaljubio sam se u njene ožiljke” eksplodirala na način koji nije očekivao, dok ima i pjesama u koje je ulagao nade, no nisu se toliko probile jer trap publika ponekad zna biti dosta nepredvidljiva. Među njegovim najvećim hitovima nalaze se “KISS”, “Mama, zaljubio sam se u njene ožiljke”, “LJIIGAV”, “Gram” i “Svila”. Uz “Tebi treba prijatelj”, “Lean” i “Podno grijanje” je osjetio prvi uzlet, a novi singlovi “KISS” i “Pudlica” predstavljaju drugačiji smjer u karijeri i otvara novu eru Baksova opusa pjesama. Poznanstva s već dobro uhodanim artistima, Sjenom, Hiljetom, Miach i Rovlijem otvorila su vrata brojnim kreativnim projektima koji su ga izdvojili iz mase, a radna navika zadržava ga dugoročno na sceni.

Tajna Baksova početnog zanosa krije se i u njegovu shvaćanju da glazba ima bezgranične mogućnosti. Vrlo je brzo osjetio da može i sâm stvarati beskonačno. Shvaćanje da bi glazba mogla biti njegov životni poziv došlo je spontano, kroz otkrivanje bezgraničnih mogućnosti glazbenog izražavanja. „Cijeli život glazba ti može biti zabavna jer ima toliko žanrova i mogućnosti“, objašnjava Baks.

…do novog vala hrvatskog trapa

Baks i Trky (njegova desna ruka, čovjek koji je zaslužan za produkciju i selekciju današnjih hitova, i anti yes man – sve što umjetniku treba) nisu kalkulirali niti razmišljali kako će publika reagirati na prve albume – samo su izbacili sve što im se činilo dobro. No s vremenom je usporio i pokrenuo mindset „kvaliteta ispred kvantitete”. Umjesto izrade jedne trake dnevno kao u eri prvih albuma sad se fokusira na sitnice koje pjesmu čine savršenom. Tako postoji i velika razlika u procesu izrade četiri albuma koje ima u svojem portfoliju, uz singlove.

Dopamin je bio projekt koji je osjetno donosio prekretnicu kako na hrvatskoj trap sceni tako i u Baksovu pristupu glazbi. Za razliku od ranijih albuma nastalih impulzivno, ovaj je nastajao strateški – godinu dana pažljivog planiranja i kreiranja. Sve je počelo s nekoliko probnih traka, i jednom kavom između Baksa, Trkija i Traposlavije gdje su dogovorili zvuk i smjer albuma, a rezultat je bio više nego odličan – album koji je Baksa lansirao u puno opasnije vode. Ironija je što sâm Baks najviše voli Dopamin 2 zbog vrhunske produkcije, dok publika uglavnom favorizira jedinicu. Oba albuma izašla su 24. veljače na Dopamine Day. A hoće li se fora nastaviti morat ćemo se strpjeti i saznati down the line.

Ono što Baksa izdvaja iz gomile trap klinaca njegove generacije njegov je pristup žanrovskoj fluidnosti. Dok su drugi zaglavljeni u strogo definiranim zvučnim okvirima, on pliva između raznih žanrova s lakoćom. On odbija bilo kakvu klasifikaciju i etiketiranje. Njegov zvuk danas nije nužno njegov zvuk sutra – i to je možda njegova najveća prednost i objašnjenje zašto ga voli i radio, i streaming, a odnedavno i TV generacija. Trenutačno najradije ide u smjeru trapa, housea i reggaetona, a sutra – tko zna. Baks komentira: „Teško mi je definirati svoj zvuk. Zapravo ga i ne tražim, već jednostavno stvaramo. Možda postoji nešto što bi se moglo nazvati mojim zvukom, ali i to se mijenja s vremenom.“

Baks i Trky/foto: Matej Grgić

Timski rad iza trap kulisa

Baks navodi Trkija kao ključnu osobu čije iskreno mišljenje i usmjeravanje visoko cijeni tijekom cijelog kreativnog procesa. Studio sesije uglavnom uključuju suradnju s Trkijem ili Traposlavijom, ponekad uz prisutnost prijatelja poput Lokkija ili Rovlija, i narudžbu hrane za bolje kreativno razmišljanje. Nakon toga pjesme idu u uži krug prijatelja na dodatnu procjenu prije objavljivanja i final pass.

Profesionalizacija procesa značajno je napredovala i s novootvorenim yem. studijem, što je donijelo strukturiraniji i fokusiraniji pristup stvaranju. „Dogovori su precizni, nema nepotrebnog gubljenja vremena. Fokusiraniji smo na rad – Trky napravi beat; ako nije zadovoljavajući, idemo dalje. Kontinuirano radimo na novom materijalu“, objašnjava promjenu u pristupu. Među suradnicima posebno izdvaja nekoliko imena: „S Hiljetom, Pekijem i Miach mi je najlakše raditi. Proces je brz i efikasan jer smo već uhodani i puno surađujemo”. Upravo te pjesme su najbolje prihvaćene i kod publike, a često rade i mini aftere tuđih koncerata, uveseljavajući publiku izvedbom pjesama kao šećer na kraju.

Koncertni uspjesi još su jedan dokaz brzorastućeg statusa. Kad su karte za Tvornicu kulture planule, instantno je došlo do preseljenja u Boćarski dom. No mnogi znaju da se Boćarski ne rezervira u jednom danu. Već je prvi dan nakon prvih dvjesto karata, bilo je jasno da se sprema nešto veliko, a yem. tim je, vjerujući unaprijed u njegov uspjeh, rezervirao Boćarski dom kad i Tvornicu. Selidba je došla instantno.

No vrlo brzo se primjećuje jasna razlika između Baksa na pozornici i Bartola u privatnom životu. „Baks je preslika svega što je Bartol htio biti kad sam krenuo u trap vode”, naglašava. Spoj svih njegovih uzora i aspiracija. U privatnom životu on je drugačija osoba – chilla doma, radi svoj posao i druži se s ekipom. Vjerojatno bi ga mnogi drugačije doživjeli kad bi ga upoznali privatno, izvan umjetničke persone. Njegova skromnost i staloženost na prvu su odmah primjetne. Dok je na dio pitanja hvalio prijatelje mijenjajući temu sa sebe na njih, u studiju su nam društvo pravili Hilje, Goca, Trky i yem. tim dovikujući da ne bude tako skroman.

Baks/foto: Matej Grgić

Koncertna rutina – dobar san i isključen mobitel

Koncertna putanja vodila ga je od prvog nastupa na Lil Dritu 2022. preko Beat na moru festivala koji najviše voli zbog odlične atmosfere („Jer se chilla, jer se kupa, jer se uživa“), do samostalnog nastupa u Tvornici kulture. A najnovija prekretnica je Boćarski dom. Na pitanje osjeća li pritisak zbog sve veće popularnosti smireno je odgovorio: „Pa ne razmišljam previše o tome, iskreno. Gušt mi je da što više ljudi zna za mene. Mislim to mi je na kraju dana i neki cilj – da što više ljudi sluša moju glazbu.“

Priprema za nastup kod Baksa jednostavna je, ali učinkovita. Fokusira se na kvalitetan san, pravilnu prehranu i mentalnu pripremu. Za razliku od većine artista, ne konzumira alkohol prije ili tijekom nastupa (a vrlo često ni nakon), što postaje sve češća praksa među mladim trap izvođačima nakon dugogodišnjeg vala artista koji su znali nositi boce i na stage. „Volim se dobro naspavati prije koncerta. Najesti se dva sata prije, da mi ne skače u želucu. I Gelo Voice, ako mi puca glas“, opisuje svoju rutinu. Ključno je i mentalno se fokusirati, zbog čega često isključuje mobitel prije nastupa: „Nervira me kad krene val poruka prije nastupa jer se želim koncentrirati na koncert.“ A najveću smirenost pruža mu pogled na punu dvoranu: „Kad vidim puno ljudi u publici, odmah mi je lakše.“

Dok razmišljamo o budućnosti domaće trap scene, dotaknuli smo se i potencijalnog utjecaja njegova zvuka na novu generaciju: „Vjerujem da će umjetnici koji tek dolaze biti pod utjecajem Dopamin zvuka, ali to su trenutačno još vrlo mladi ljudi, i vidjet ćemo kako će se to manifestirati u godinama koje dolaze.“ A odgovornost prema mlađoj publici shvaća ozbiljno, ali bez pretjeranog pritiska. „Vidim da kroz glazbu prenosim određene poruke, ali ne osjećam poseban pritisak jer slušatelji sami biraju što će slušati. Svatko ima slobodu izbora i može konzumirati glazbu koju želi. Moji roditelji su mi dozvolili da slušam što želim. Jednako tako, dopustio bih i svojoj djeci da slušaju što žele, uz moj komentar i mišljenje, naravno”, rekao je uz smiješak, „a dalje je njihov izbor.“

Razlika između njegovih poruka i drugih je evidentna, veliki dio pjesama ide u romantičnom smjeru, a grubost klasične trap lirike nedostaje. Baks komentira: „Ja sam dosta emotivna osoba, i zbog toga nekad stvaram takve pjesme. Često sam orijentiran emocijom i onda tako ispadnu i riječi pjesama.” Kada govorimo o svom utjecaju na scenu, ostaje skroman: „Ne bih rekao da sam značajno utjecao na trap kao takav, ali možda na evoluciju zvuka i produkcije kod nas. Radili smo pjesme koje su nama zvučale dobro, s različitim produkcijskim pristupima od onog na koji je publika bila naviknuta do sad.“

Na pitanje što hrvatska trap scena ima, a svjetska nema, odgovara iste sekunde bez oklijevanja: „Community – zajednicu!“ Ovaj osjećaj pripadnosti razvijao se godinama, a yem. je odigrao ključnu ulogu u tome. Za razliku od mnogih stranih scena, suradnje na domaćem terenu većinom proizlaze iz prijateljstava, a ne isključivo iz poslovnih interesa. Brojni današnji izvođači poznavali su se puno, puno prije nego su postali slavni.

Baks/foto: Matej Grgić

Ako me pitate za interese, prvo mjesto ima Fashion!

Estetika je ključna komponenta Baksova umjetničkog izraza. Fotografije i estetski photo-dumpovi su učestala praksa, a sramežljivo priznaje da najveći dio zarade troši upravo na odjeću. Za razliku od stranih izvođača čije nove outfite slažu profesionalni stilisti, koji uglavnom surađuju s brendovima i drugim stilistima, Baks inzistira na osobnoj uključenosti u svoj vizualni identitet i sâm sebe želi stilizirati. Inspiraciju nalazi kod talijanskih izvođača poput Capo Plaze i Sfera Ebbaste, ali i kod Amerikanaca Lil Yachtyja i Young Thuga. Nakon Dopamina, marketing i strateško širenje sadržaja postali su dio njegova biznisa. Umjesto spontanih odluka, sada svjesno bira smjer prikaza svoje karijere – od glazbe do modnih pothvata. Za Boćarski se sprema i novi merch, a nagovijestio je iznenađenje vezano uz modu: „U skorije vrijeme planiram napraviti nešto malo veće. Let’s leave it at that…“

Ironično je da Baks zapravo ne sluša previše domaći trap. Glazbeni ukusi mijenjaju mu se sezonski, sluša je u prosjeku pet sati dnevno i većinski su strani artisti – od Travisa Scotta i UFO361 do Capo Plaze, a za žanrovsku raznolikost poseže prema house glazbi zahvaljujući Trkiju, te reggaetonu kroz strane izvođače poput Bad Bunnyja i Peso Plume, kao i regionalnog artista Rastu. A za svoje roditelje komentira kako su uvijek davali podršku, no razilaze se u glazbenim ukusima: „Sjećam se kad sam bio mali da su kad smo išli na more uvijek svirali isti albumi. Slušali su se Toše Proeski, Vesna Pisarović i Oliver Dragojević.”

Baksovo iskustvo s freestyleom otkriva kreativnu iskrenost – nakon dva neuspjela pokušaja, jedan u privatnosti svoje sobe i drugi na druženju, odlučio je taj talent prepustiti drugima. Uz smijeh priznaje da je bilo bolje što su ti pokušaji ostali u užem krugu. A osim što poznaje svoje glazbene limite, iskren je i o svojim životnim navikama, pa za neočekivani guilty pleasure otkriva: „Iskreno… spavanje kad je party, e to mi je najslađe! Znači kad je puno ljudi u prostoriji, a ja mogu zaspati. Dok je party i ja spavam na kauču!“

Budućnost:

S 30 godina vidi se i dalje u Zagrebu, i dalje u glazbi: „Nemam poslovni cilj, ali imam životni. Želim imati dvoje djece i da im mogu od glazbe priuštiti odličan život”, no glazbena industrija naučila ga je da ništa nije zauvijek: „Najteže što mi je bilo naučiti da danas možeš biti tu i odlično ti ide, a da drugi dan možeš biti nitko i ništa. Ali nema smisla puno razmišljati o tome. Vjerujem u to da ono što želiš i razmišljaš, to ti svemir i daje.“

Za njega trap nadilazi glazbeni okvir: „Realno, ni mi sad ne radimo više toliko trap. Trap je više brija, a mi više brijemo kao treperi nego što radimo trap glazbu.“ I nije neobično da fanovi prigovaraju na promjene, no svaki artist prolazi isti začarani krug – mijenjati se i eksperimentirati uz negodovanje pojedinaca, ili ostajati uvijek isti, gubeći tako mogućnosti rasta, razvoja i privlačenja novih slušatelja. A upravo ova fleksibilnost među žanrovima, uz zadržavanje trap estetike, tajni je sastojak koji bi mogao osigurati dugovječnost na sceni. „Trap kao glazba možda dođe i prođe, ali trap kao lifestyle nastavlja živjeti i evolvirati”, zaključno je nadodao.

Sudeći po reakcijama publike, divljanju prodaje karata, njegovim ambicijama i odnosu prema glazbi, ovo je tek početak Bunny ere, koja nastavlja 1. ožujka u Boćarskom domu!