Ča-metal, goblini, gusari, šah mat rock...
Bendovi koji su stvorili vlastite mikrosvemire
Što danas čini bend unikatnim? Je li to zvuk koji prkosi žanrovskim granicama, osebujan vizualni identitet ili jednostavno spremnost da se slijedi vlastita ideja bez obzira na trendove? U trenutku kada glazbena industrija sve češće favorizira prepoznatljive formule, bendovi koji uspiju izgraditi autentičan stil postaju važniji nego ikad.
Hrvatska scena možda nije velika, ali upravo zato originalnost često dolazi još više do izražaja. Dovoljno je pogledati bendove poput Po’ metra crijeva, koji su istarsku čakavštinu i lokalnu tradiciju pretvorili u prepoznatljiv metal identitet, ili Hordu goblina, koji humor, fantasy estetiku i folk metal spajaju u jedinstveno iskustvo. S druge strane, Rum Smugglers inspiraciju pronalaze u pomorskim pričama i piratskoj ikonografiji, dok Pomelo Chess Society gradi zvuk koji se opire jednostavnim žanrovskim definicijama. Posebno mjesto zauzima Code of Nelson’s Folly, koji kroz drinking metal estetiku, naglašene folk melodije, polka elemente i povremeni growl oblikuju vlastitu, neobičnu verziju piratske glazbene priče, jasno odvojenu od srodnih bendova na sceni, ali i Peglica i Komandos, bend koji svojom energijom, sirovim pristupom i prepoznatljivim underground identitetom dodatno potvrđuje koliko je domaća scena raznolika i nepredvidiva.
Iako zvuče potpuno različito, ovim je bendovima zajedničko jedno: pronašli su vlastitu formulu i od nje izgradili nešto što je veće od samog zvuka. Svaki od njih stvorio je svoj mali mikrosvijet – s vlastitim pravilima, jezikom, estetikom, pričama i načinom komunikacije s publikom. O tome što ih čini drugačijima razgovarali smo upravo s članovima ovih bendova, koji su nam otkrili kako su nastali njihovi specifični identiteti, što ih oblikuje i koliko je svjesno, a koliko spontano bilo stvaranje vlastitih glazbenih pravila.
U nastavku donosimo njihove priče.
Po’ metra crijeva: Spoj metala, čakavštine i UNESCO baštine
Po’ metra crijeva šesteročlana je grupa koja inspiraciju crpi iz istarskih legendi, mitova i priča, a glazbu radi pod utjecajem istarske ljestvice i metala. Ipak, njihovim zvukom, uz višeglasno pjevanje, žestoke gitare, synthove i bubnjeve, dominiraju sopile, odnosno tradicionalni hrvatski primorski drveni puhački instrument, čije je sviranje „na tanko i debelo“ dio zaštićene UNESCO-ove svjetske kulturne nematerijalne baštine.
Osnovani su 2003. godine, na plaži u Medveji, iz želje za osnivanjem death metal benda koji će pjevati na domaćem, čakavskom dijalektu. Nakon mjesec dana imali su šest pjesama spremnih za snimanje, što je rezultiralo i prvim EP-jem Črne besede va Kastafskih šumah. Iste godine nastupili su i na Ri-Rock festivalu, a već tada su razvili koncepciju iza svojih maski i scenskog nastupa.
Žanr unutar kojeg sviraju i djeluju nazivaju ča-metal, spoj humora i istarsko-čakavskog govora s metalom, a sâm naziv definirao je „njihov“ muzikolog Goran Mikulić Cvik. Nakon te burne 2003. godine uzimaju pauzu od petnaest godina te se tako na scenu vraćaju 2018., s novom postavom i novim EP-jem. Njihov najnoviji album, Boškarin IV, objavljen je 2023. godine, a kako i sami kažu, „najvažnije je da se mi zabavimo“.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ideja o ča-metalu proizlazi iz svjesne odluke da se ne budu tipičan metal bend: čakavski dijalekt donio je dozu humora, ali je istovremeno otvorio vrata uvođenju istarske ljestvice u njihovo metal rifovlje. Bend na svojoj krilatici Smrt ozbiljnom metalu gradi i stav da metal ne smije biti dogma niti zatvorena, pretjerano ozbiljna zajednica, pa žele da se u glazbi prije svega uživa.
Ovaj osebujan bend oblikuje „fizički iscrpljujuć rad, asketizam i pretjerivanje, smrt, i život, i životarenje. Stripovi, knjige, priroda, prijatelji i društvo, i jebanje. Ideja o mogućim drugim načinima života gdje primanje novca nije primarno. Star Trek, i Black Sabbath, i Ivan Matetić Ronjgov! Ljubav prema hrani i piću, i neumjerenosti. Ponekad drobljenje. Puno smijanja. Jako puno smijanja“, kažu iz benda.
Prema riječima Jasena Kekanovića, gitarista, domaćoj alternativnoj, odnosno metal sceni nedostaje muda, a Po’ metra crijeva definitivno su među onima koji taj manjak nadoknađuju.
Peglica i Komandos: Svemirski lore nastao iz prijateljstva
Peglica i Komandos dolaze iz potpuno drugačijeg kuta ove priče o unikatnim bendovima, konkretno onog gdje se glazba ne razdvaja od prijateljstva, improvizacije i zajedničkog kaosa koji s vremenom postaje prepoznatljiv identitet. Nastali su 2014. godine, a od svog osnutka izdali su dva studijska (Kefter Gatha i Fleševi s Keftera ) i jedno live izdanje (Sjeti se rokenrola, govorio je…). Zvuk koji njeguje ovaj bend može se opisati kao psihodelični, progresivni i humoristični blues rock. Tekstovi su prožeti motivima koji govore o dalekoj galaksiji Gatha i planetu Kefter, s kojeg je Komandos u Peglici poslao junake Cvilgada, Nebeskog, dr. Porna, Vuljakombu i Rštra, kako bi zrakama Elektrosintersajzera spasili zemljane od šunda kojeg sije Gadur Gadur carstvo.
Karlo, a.k.a. Prof. Cvilgrad navodi kako ih, kao bend, prije svega najviše oblikuje „dugo i temeljito poznanstvo stečeno kroz puno, puno druženja, putovanja, kroz jako puno zajedničkog slušanja muzike i kljucanja po prostorijama za probe i izlascima na koncerte. Iz toga sve nastane, pa tako i cijeli ovaj neki svemirski lore – Peglica i Komandos s planeta Kefter, iz galaksije Gatha. Kaj je to? To je prostor za igru, a ne nešto što nas opterećuje. Nismo nikad uspjeli imat čvrstu priču oko svega, valjda nismo ni htjeli. Nama je bitno da nam bude dobro, da improviziramo, da smo spremni na zajebanciju i da se ta naša intimna atmosfera koja postoji unutar benda nekako prenese i na druge. Koncerti su nam glavni adut, nismo nešto preaktivni na mrežama. Bude tu nekih mistično glupih videa i slično, ali nema nekog plana. Na koncertima volimo ponekad zadat neku temu oko scene, pa smo nekad obučeni u neka ludila, kauboje i kajaznam kaj sve ne. Pomogne nam naša frendica Ira Rumora. Ali to sve nije nešto previše mozganja, to toga dolazimo spontano. Tu su i majice koje su nam crtali zagrebački umjetnici Marin Remić, Mislav Lešić i Erol Beširević. I tako, bude i nekog ludog mercha ponekad, uokvirene slike peglice… Sve to stvara neku sliku o nama kao bendu.“
Vizualni identitet i scenski nastup pritom su im jednako važni kao i sama glazba, ali opet na njihov način, bez stroge strategije. Kostimi, tema koncerta, vizuali i merch često nastaju kroz suradnju s prijateljima i umjetnicima, ili čak potpuno spontano, ponekad doslovno na dan koncerta. Upravo ta nepredvidivost stvara osjećaj da se oko benda stalno gradi neka nova, neplanirana estetika koja je uvijek u pokretu.
Iako njihova priča može djelovati zaigrano i „mistično glupa“, kako je sami opisuju, u pozadini stoji jasna ideja: koncerti su njihov glavni medij i prostor kroz koji grade odnos s publikom. Online prisutnost pritom ostaje sporedna, dok se stvarna komunikacija događa uživo, kroz zajedničko iskustvo i atmosferu.
Horda goblina: Izlazsci u krčme i van okvira žanrova
Horda goblina četveročlani je metal bend iz okolice Zagreba. Ipak, kao što i samo, poprilično doslovno ime kaže, ovi goblini, nakon dugog izbivanja iz civilizacije, izlaze iz svojih rupa kako bi publiku počastili kombinacijom brzih thrash i teških sludge riffova jer, evidentno, goblini vole takvu mjuzu. Svoj prvi EP, Demonstracija, objavili su 2025. godine, a njihove pjesme inspirirane su svakodnevnim životom goblina u suvremenom svijetu. Samim time, može se reći da je stvaralaštvo ove horde razvijeno pod utjecajem metal kulture, fantasy djela te svakodnevnog života. Pjesme im često imaju teme koje su klišej u metal kulturi, ali izvrnute naglavačke ili odvedene u ekstreme. Naime, umjesto slavnih pobjeda goblini običnu izvuku deblji kraj pa je tako na kraju dana ipak cilj stvarati pjesme koje su u jednu ruku apsurnde, a drugu ruku nešto s čim se slušatelj na neki neobičan način može poistovjetiti.
U svojoj izjavi, Filip, član benda opisuje: „Poznato nam je izlaženje iz goblinskih rupa, izlaženje u krčme, a i izlaženje iz okvira žanrova. Iako smo svoj stil definitivno usidrili u metalu trudimo se ne držati specifičnog podžanra. Kada smo u ulozi publike draže nam je čuti raznolik nastup u kojem svaka pjesma dotiče drugačiji stil. Tako da se trudimo stvarati glazbu kakvu bismo htjeli čuti. Uvijek postoji dio publike koji preferiraju čisti thrash metal, death metal ili heavy nastup – takvi će se, nažalost, razočarati, ali ne možeš nikad svima udovoljiti. Ako dobijemo kompliment od publike drago nam je čuti da imaju najdražu pjesmu. To znači da nam je materijal dovoljno raznolik da ti nakon što prvi put čuješ nastup neka pjesma ostane u pamćenju. Ne želimo zvučati kao monotoni zid buke.“
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Rum Smugglers: Metal s mirisom mora i baruta
Rum Smugglers prvi je piratski metal bend u Hrvatskoj, koji donosi otvoreno more na domaću scenu od 2011. godine. Uz gromoglasne riffove, melodije harmonike i pričama o pomorskom kaosu, ovi pirati stvaraju jedinstvenu mješavinu folka i metala, koja bi svakog uglednog slušatelja natjerala da poželi piti rum i pljačkati bogate. Njihova glazba inspirirana je prepoznatljivim pripadnicima ovog žanra, poput Alestorm, Running Wild, Skyclad i drugih, no Marin Barišić, kapetan ovog broda, kao i vokalist te gitarist, navodi da osim glazbe „bend oblikuju kulturološki utjecaju putem filmova, poput Pirata s Kariba (očito), videoigara, Dungeons and Dragons, te općenito svega geeky/nerdy.“ Ipak, bend otkriva da je sâm poticaj za piratski smjer došao od bubnjara Marka Vučkovića, koji je predložio da krenu upravo tim putem, nakon čega su ostali članovi, inspirirani bendovima poput Alestorm, Running Wilda i Skyclada, odlučili spojiti pirate tematiku s agresivnošću thrash metala. Dosad su objavili jedan EP, Hemp Rope Justice, te nekoliko singlova, dok vruće hrvatsko ljeto provode osvajajući festivalske pozornice diljem Lijepe naše.
Kako navodi Marin Barišić, vokalist i gitarist, „najveća ljubav i glavna poveznica nam je glazba, te kroz glazbu – dobra zabava, upoznavanje ljudi, stvaranje zajednice u kojoj se svi međusobno podupiremo i rastemo, te mogućnost da kroz istu tu glazbu i inicijativu dajemo nazad zajednici.“ Tako su ovi vrijedni pirati organizirali humanitarni rock i metal koncert, Riff za šape, za napuštene životinje iz Velike Gorice. Sav prihod od prodaje ulaznica, ali i od dobrovoljnih donacija, bio je iskorišten za kupnju ZooCity bonova, koji su potom bili donirani Skloništu za životinje Velika Gorica te udruzi Sigurna kućica, kako bi pomogli u pokrivanju troškova hrane, opreme i drugih potrepština za životinje u njihovoj skrbi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Osim toga, aktivno se zalažu za bolje uvjete na sceni, primarno za adekvatnu etiketu ponašanja izvođača te zaposlenika na svim razinama organizacije. Jednako tako, u svom radu nastoje osvijestiti potrebu za prikladno opremljenim prostorima za nastupe neafirmiranih/demo bendova, uz poticanje inicijative za razvoj platforme koja će omogućiti afirmaciju i razvoj manjih bendova na hrvatskoj sceni. Iako se predstavljaju kao opasna piratska družina, Rum Smugglers imaju jedan netipičan piratski kodeks – umjesto napada na trgovačke brodove, radije napadaju društvenu ravnodušnost, boreći se za bolje uvjete i prava onih koji tom nepravdom često budu najviše pogođeni.
Edward Teach nekoć je bio sinonim za strah na morima, ali ova posada odlučila je da gusarska reputacija ne mora ići tim putem. Na sreću svih, njihov kompas pokazuje prema posve drugačijem nasljeđu.
Code of Nelson’s Folly: Pirati iz Marije Bistrice
Istim morem, ali drugim kursom plove i Code of Nelson’s Folly, pirate/folk/drinking metal bend osnovan 2012. godine u Mariji Bistrici. Dok se piratska tematika u glazbi najčešće povezuje s folk punkom i veselim tavernskim pjesmama, Code of Nelson’s Folly pokazuje da ista inspiracija može dovesti do potpuno drugačijeg rezultata. Ovaj folk/drinking metal bend pomorske priče, gusarske legende i atmosferu lučkih krčmi spaja s metal žestinom, folk melodijama i povremenim growl vokalima, stvarajući prepoznatljiv zvuk koji se izdvaja na domaćoj sceni.
Jura Tomorad, član benda, tako opisuje: „Code of Nelson’s Folly diskografija nastala je jednim dijelom pod utjecajem slušanja glazbe koja nas je inspirirala (Alestorm, Korpiklaani). Drugi dio proizlazi iz interesa za mitologijom nastalom vezano za piratstvo 17. i 18. stoljeća. Naše doživljavanje tog perioda, i pretvorba u glazbu, formiralo se kroz filmove i gaming.“
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Njihove pjesme, objavljene na EP-jevima Beergasm i Just One Drink, jednako duguju tradicionalnim folk utjecajima koliko i metalu, a upravo je taj spoj jedan od razloga zbog kojih ih je teško svrstati u jednu ladicu. U njihovoj glazbi mjesto pronalaze plesni ritmovi i polka elementi, a rezultat je zvuk koji uspijeva biti istovremeno zabavan i žestok, pristupačan i dovoljno nekonvencionalan da privuče publiku iz različitih glazbenih krugova.
Tomorad također navodi: „Podjednako važna kao i sama glazba (i na pozornici, i kroz prisutnost na društvenim mrežama i streaming platformama). Bend koji više pažnje posvećuje svom vizualnom identitetu lakše „uvjeri“ slušatelja u priču koju nastoji prenijeti. I naravno, priča postaje i zabavnija. Što je, bar u našem žanru, glavni cilj.“
Pomelo Chess Society: Matematičko prebiranje glazbe
Pomelo Chess Society instrumentalni je trio iz Rijeke, s razvijenim vlastitim glazbenim pravcem – šah math rock. U svojoj glazbi spajaju preciznost i nepredvidivost math rocka s atmosferom i snagom, stvarajući intenzivan i prepoznatljiv zvučni identitet. Do sada su objavili tri albuma: Pomelo Chess Society, En Passant i Citrus Maximus. Svaki album donosi značajan pomak u zvuku, a posebno se ističe širenje prema synth teksturama i digitalnoj gitari, uz hipnotičku poveznicu basa i bubnja. Početkom 2026. godine objavili su novi singl, ”Aperion”, kao svojevrstan uvod u nadolazeće poglavlje benda. Samim time, ovaj zanimljiv trio nastao je nakon što su sva trojica članova godinama svirala u različitim riječkim bendovima, a šah math rock rodio se iz zajedničke želje za promjenom i polaska „novim, neistraženim putevima glazbe“, dakle iz potrebe da naprave nešto što još nisu isprobali, umjesto da nastave s onim što im je poznato.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ipak, izvan same glazbe, ovaj bend oblikuju životne radosti i gadosti kojima su svakodnevno izloženi, različiti oblici umjetnosti i vizualna estetika kroz koju pokušavaju balansirati emociju, ali ponajviše usklađeni bunt prema običnom, predvidljivom i monotonom. Iz tog razloga, live nastupi su im zato često kombinacija kaosa, povremene agresije i gotovo matematičkog prebiranja kroz dijelom melankolične, a dijelom robotske puteve. Budući da su na trećem albumu uveli synth i digitalnu gitaru, tijekom izvođenja tih pjesama često koriste cyberpunk neon maske i palice, stvarajući tako određeni Blade Runner vibe. Jednako tako, sav artwork rade sami ili uz uski krug prijatelja, a isti je uglavnom odraz trenutačne inspiracije i atmosfere oko koje se usuglase da najbolje predstavlja identitet benda. Kao što navodi Vedran Medanić, basist, „uvijek je dobro malo promijeniti stvari da ne bude sve isto i dosadno. Ljudi valjda osjete kad nešto radiš iskreno, a ne samo da kopiraš samoga sebe.“
