Rijeke u vječnim pjesmama

Voda nam je toliko svakodnevna da njezinu vrijednost uglavnom počnemo shvaćati tek kada je ugrožena. Rundek je pjesmom ”Rijeka” izravno stao uz borbu za očuvanje Une, ali rijeka je mnogo širi i stariji motiv u popularnoj glazbi. Ona je istodobno granica i put, mjesto susreta i odlaska, metafora prolaznosti, života i obnove, ali i ogledalo našeg odnosa prema prirodi

U jeku afera vezanih uz onečišćenje tla, a posebno voda, sve glasnijeg upozoravanja na devastaciju rijeka i izvora te aktivizma, kojemu važan doprinos daje i Darko Rundek, ponovno postajemo svjesniji bogatstva koje često uzimamo zdravo za gotovo. Voda nam je toliko svakodnevna da njezinu vrijednost uglavnom počnemo shvaćati tek kada je ugrožena. Rundek je pjesmom ”Rijeka” izravno stao uz borbu za očuvanje Une, ali rijeka je mnogo širi i stariji motiv u popularnoj glazbi. Ona je istodobno granica i put, mjesto susreta i odlaska, metafora prolaznosti, života i obnove, ali i ogledalo našeg odnosa prema prirodi. Neke su pjesme slavile njezinu ljepotu, druge u njoj tražile metaforu za ljudsku sudbinu, a neke upozoravale na ono s čime se danas suočavamo: onečišćenje, betonizaciju, industrijsko iskorištavanje i uništavanje prirodnih staništa. Prisjetio sam se zato nekoliko kapitalaca u kojima rijeka nije tek jedna od riječi u stihu, nego važan dio priče.

Vice Vukov – ”Mirno teku rijeke”

Pobjednička pjesma Opatijskog festivala 1959. lansirala je mladog Vicu Vukova među velike glazbene zvijezde bivše države. Na glazbu Miroslava Bira i tekst Drage Britvića, pjesma donosi široku sliku prirode u kojoj čovjek pronalazi mir. Rijeke, šume, nebo, ptice i cvijeće čine gotovo idealizirani krajolik u kojemu sve ima svoje mjesto i postoji u skladu, bez sukoba između čovjeka i prirode. Iz današnje perspektive ta ideja zvuči zanimljivije nego što bi se na prvi pogled moglo očekivati: rijeka nije nešto što treba osvojiti, preusmjeriti ili staviti u službu vlastitih potreba, nego prirodna pojava koja jednostavno teče, uklopljena u krajolik kojemu daje mjeru, ritam i osjećaj mira.

Indexi – ”Bacila je sve niz rijeku”

Po riječima autora teksta, Kemala Montena, pjesma koja je nastala 1974. nije tek plod pjesničke mašte. U njoj su spojene dvije stvarne ljubavne priče, vlastito iskustvo iz mladosti i životna epizoda Davorina Popovića. Popovićeva se priča odnosila na djevojku s kojom je planirao brak, no ona je uoči vjenčanja odlučila prekinuti trudnoću i otići u Ameriku. Monteno je u tu priču utkao i dio vlastitog iskustva, pa je spoj dviju životnih epizoda pjesmi dao dodatnu uvjerljivost i emocionalnu dubinu. Zato ona ne ostaje samo u okvirima klasične ljubavne balade. Rijeka ovdje priziva konačni gubitak, nepovratni odlazak i vrijeme koje sa sobom odnosi zajedničke snove i uspomene. Sve je to sažeto u nekoliko stihova: Nosila je našu ljubav, našu sreću, prvi cvijet / i otišla u drugi svijet.

Indexi – ”Modra rijeka”

Jedna od najvažnijih Indexovih pjesama nastala je na stihove Maka Dizdara. Rijeka kao simbol granice između poznatog i nepoznatog, put prema drugoj obali i nečemu što čovjek nikada ne uspijeva do kraja spoznati. Pjesma je dio istoimenoga konceptualnog albuma, jednog od najambicioznijih projekata regionalnog rocka i ujedno prvog autorskog albuma Indexa nakon čak šesnaest godina postojanja. Na njemu su spojili rock, poeziju i recitaciju Fabijana Šovagovića te se približili standardima velikih britanskih rock sastava, poput The Moody Bluesa. Posebno je dojmljiv i omot albuma, za koji je Dragan Stefanović oblikovao Berberovu sliku u sugestivno grafičko rješenje, uspješno prenoseći njegovu tajanstvenu, pomalo nadrealnu atmosferu i dajući cijelom projektu zaokruženu likovnu dimenziju. Pjesma je objavljena 1978. godine.

Stijene – ”Ti si more, ja sam rijeka”

Iako se često misli da iza pjesme stoji Mišo Limić, dugogodišnji vođa Stijena i jedan od najčešćih autora njihova glazbenog opusa, autorstvo pripada dvojici drugih autora: tekst je napisao legendarni Krste Juras, a glazbu Goran Taraš. Juras je pokazao kako rijeka u pjesmi može biti mnogo više od pejzažnog motiva. Prati ženu koju nije moguće zadržati ni ukrotiti, što se najbolje očituje u stihu o rijeci koja se „otima kanjonu“ i pronalazi vlastiti put, vođena nemirom, slobodom i snagom. Limić je bio poznat po tome što je znao prepoznati upečatljive ženske vokale i iz njih izvući ono najbolje. Među njegovim najzanimljivijim suradnjama svakako je ona s legendarnom Zoricom Kondžom, koja je briljirala i u pjesmama “Ima jedan svijet” i “Ja sam more, ti si rijeka”. Upravo je potonja zanimljiv primjer spoja snažnog autorskog teksta i vokalne interpretacije, koja mu daje uvjerljivost. Stijene su pjesmu objavile 1981. godine na albumu Cementna prašina, a iste je godine izvedena i na Splitskom festivalu.

U škripcu – ”Siđi do reke”

Na žalost rano preminuli Dušan Mihajlović-Delča često je naglašavao kako nitko iz benda nije očekivao toliki hajp oko jedne atipične balade koja ih je iznenada katapultirala. Zanimljivo je da je Zoran Vulović-Vule, klavijaturist i glavni autor benda U škripcu, “Siđi do reke” napisao istoga dana kad i “Kao u boji”, pjesmu s njihova prvog albuma Godine ljubavi. No u posljednji je trenutak procijenio da se “Siđi do reke” stilski ne uklapa u koncept albuma i ostavio je za neku drugu priliku. Pokazalo se da je odluka bila znakovita. Pjesma nije nastala s ambicijom postati hit, ali upravo je ona grupi U škripcu donijela široku prepoznatljivost i ostala jedna od njihovih najtrajnijih pjesama. “Siđi do reke” zapravo nije pjesma o prirodi, nego o potrebi dvoje ljudi da pronađu prostor u kojem svakodnevica na trenutak gubi svoju težinu, a samoća prestaje biti njihova stvarnost. Objavljena 1983. na albumu O, je!, a motiv rijeke iznjedrio je jednu od najcoolerskijih laganica osamdesetih. Nedavno je riječka grupa Fit napravila efektnu obradu ove pjesme pod nazivom “Siđi do Rijeke”.

Fit – “Rijeka”

Fit je jedan od rijetkih riječkih novovalnih bendova koji je uspio svoj rad kapitalizirati u realnom vremenu, objavivši 1988. album prvijenac Uz Rijeku. Ambiciju tada mladih Riječana potvrđuje podatak da je album producirao Milan Mladenović, jedna od ključnih figura jugoslavenskog alternativnog rocka. Mladenović je osim producentskog posla dao svoj doprinos i kao gitarist, a u snimanju je sudjelovao i Zvonko Đukić – Đule, kasniji osnivač Van Gogha. Fit je pritom uspio izbjeći onu famoznu podjelu na alternativno i komercijalno. Singl “Rijeka” pritom nosi dvojako značenje: istodobno ime grada i stvarna rijeka koja kroz njega prolazi. Rijeka nije jeftina razglednica, nego prostor svakodnevice, susreta i kretanja, prirodni dio gradskog života. Upravo kao što su brojne europske, osobito engleske, gradove s prepoznatljivom glazbenom scenom oblikovale njihove rijeke, i ovdje je riječni tijek neraskidivo povezan s karakterom grada.

Alisa – ”Sanja”

Odmah ću naglasiti, Alisa nikada nije bila veliki bend, ali njihov je hit “Sanja” prerastao okvire grupe. Godinama je refren Dunavom brodovi plove, da li se ijedan zove Sanja, Sanja bio dio svakodnevnog zvučnog pejzaža koji se mogao čuti iz kafića, automobila, stanova i gradskih plaža, a nisu mu odoljeli ni najtvrdokorniji rokeri. Upravo je ta pjesma bendu donijela veliki proboj, a album Alisa prodan je u više od sto tisuća primjeraka. Iza nje stoji i zanimljiva anegdota: navodno je autor Jovan Stojiljković tekst napisao tijekom noćnog druženja, a sljedećeg jutra nije se sjećao cijele jedne strofe, sve dok je nije pronašao zapisanu na stolu. Dunav se spominje tek u nekoliko stihova, ali su brodovi koji njime plove postali najistaknutiji motiv pjesme. “Sanja” je objavljena 1985. na prvom albumu grupe.

 Plavi orkestar – ”Sava tiho teče”

Dok je većina materijala na albumu Smrt fašizmu grupe Plavi orkestar počivala na energiji, jednostavnim i zaraznim refrenima u duhu sarajevske novovalne scene, “Sava tiho teče” bila je intimna i mirna. Objavljena 1986. na albumu Smrt fašizmu, pjesma je pokazala nježniju i introspektivniju stranu Saše Lošića Loše, a s vremenom se učvrstila kao važan dio njegova autorskog rukopisa i koncertni favorit. Dok Sava prolazi kroz pjesmu kao nijemi svjedok jednog rastanka, u središtu je posljednja zajednička večer dvoje ljudi. Plavi orkestar nije moj glazbeni izbor, ali me njihov nedavni koncert u sklopu Kawa festa ugodno iznenadio. Ponajprije zbog golemog broja mahom mladih ljudi, ali i zaraznog, gotovo dječačkog entuzijazma, koji Loša još uvijek donosi na pozornicu. Posebno je bilo zanimljivo čuti ”Savu” u izvedbi publike, otpjevanu u jednom dahu, s osjećajem kao da pripada upravo njima, a ne vremenu u kojem je nastala.

Film – “Rijeke pravde”

Priča oko ove pjesme  ima neobičan životni tijek. Kad ju je Jura Stublić sredinom osamdesetih napisao, teško je mogao pretpostaviti da će se njezin refren, gotovo četiri desetljeća poslije, vratiti u javni prostor s potpuno novim značenjem. Pjesma je objavljena 1985. na albumu grupe Film Signali u noći, a Stublić je „rijeke“ zamišljao kao ljude koji se slijevaju na ulice i najavljuje promjenu. Koliko su stihovi već tada ostavljali prostora za različita tumačenja, pokazuje i pomalo nevjerojatna anegdota koju je mnogo godina poslije zapisao Miljenko Jergović. Prisjetio se da je jedan stručni suradnik pri komisiji Centralnog komiteta bosanske partije, na skupu sredinom osamdesetih, pjesmu napao i čak je nazvao ustaškom. Danas ta epizoda zvuči gotovo nadrealno, ali sjajno pokazuje koliko je pjesma bila dovoljno neodređena da u nju različiti ljudi učitaju vlastite strahove i očekivanja. Upravo joj je ta otvorenost i dvosmislenost omogućila dug život ostavljajujući osjećaj da se nešto okrenulo i ne da se zaustaviti. Godine 2024. Zoran Milanović preuzeo je stih „Rijeke pravde dolaze“ kao slogan predizborne kampanje, a naziv pjesme postao je i ime koalicije predvođene SDP-om. Tako je stih napisan u jednom sasvim drukčijem vremenu dobio novu publiku i novo tumačenje, ali dovoljno snažnu sliku da je neka nova generacija promatra svojim očima.

Josipa Lisac – ”Gdje Dunav ljubi nebo”

Pjesma je prvi put izvedena 1987. na Jugoviziji, pandanu današnje Dore, gdje je ostvarila tek prosječan rezultat, završivši na osmom mjestu. Ipak, s vremenom je nadživjela mnoge uspješnije festivalske skladbe, pa i pobjedničku “Ja sam za ples“ Novih fosila. Da bi paradoks bio veći, na albumu Josipe Lisac Boginja nalazila se tek na B3, dakle poziciji na koju se tada nije računalo kao na mjesto potencijalnog hita. Ono što tadašnji promo-djelatnici Jugotona nisu prepoznali, vrijeme je pretvorilo u jedan od najtrajnijih aduta Josipe Lisac, pjesmu koja i nakon četiri desetljeća redovito pronalazi put do hrvatskih radijskih postaja. Prema riječima Alke Vuice, tekst počiva na spoju konkretnih, gotovo osjetilnih detalja mirisa lješnjaka i svijeta koji se otvara između sna, sjećanja i čežnje.

Đorđe Balašević – ”Noć kad sam preplivao Dunav”

Đorđe Balašević je Dunav „preplivao“ 1985. godine, u svojoj poznatoj pripovjedačkoj maniri i napravio gotovo malu filmsku priču. Noću prelazi veliku rijeku kako bi stigao do žene koju želi ponovno osvojiti. Dunav ovdje nije romantična kulisa, nego stvarna prepreka – duboka, velika i opasna, koju treba fizički svladati. Rijeka postaje nijemi svjedok ljubavnog pothvata u kojem se osjećaji iskazuju spremnošću da se zbog nekoga prijeđe granica i prihvati određeni rizik, trenutak u kojem strah i razum totalno izblijede. U jednom razgovoru naveo je kako je pjesmu napisao kad se probudio nakon groznog sna, a posvetio ju je svojoj Oliveri.

Darko Rundek i ekipa – ”Rijeka”

Od pjesme Vice Vukova iz 1959. do ovogodišnje Rundekove prošlo je gotovo sedam desetljeća. Kod Vukova je sklad čovjeka i prirode prikazan gotovo idilično, dok Rundek danas govori iz vremena u kojemu se takav sklad više ne podrazumijeva. “Rijeka” je nastala u kontekstu borbe za očuvanje Une, ali Rundekova poruka ide puno šire, prema zaštiti izvora i prirodnih prostora od zahvata koji trajno mijenjaju njihove tokove i ekosustave. U vremenu kada se sve glasnije govori o onečišćenju voda, devastaciji izvora i pretvaranju prirodnih resursa u robu, Rundek podsjeća da rijeka nije samo resurs koji možemo koristiti prema vlastitim potrebama. Ona je živi sustav i prirodno bogatstvo čija vrijednost nadilazi neposrednu korist. Sloboda rijeke nije luksuz, nego jedan od preduvjeta njezina, ali i našeg opstanka. Takav Rundekov odnos prema prirodi nije novost. Godinama javno upozorava na njezinu devastaciju i uključuje se u inicijative za zaštitu rijeka, a u borbi za Unu stao je osobno uz lokalno stanovništvo i aktiviste.