Clemens Gadenstätter

Clemens Gadenstätter jedno je od četiri značajna kompozitorska imena koje ovogodišnji Muzički biennale Zagreb ugošćava u svojoj seriji skladateljskih masterclassova, a čija će praizvedba i otvoriti 32. MBZ.

Clemens Gadenstätter

Rođeni Austrijanac, kompoziciju je studirao u Beču, paralelno sa studijem flaute, a poslijediplomske studije kompozicije završio je kod Helmuta Lachenmanna u Stuttgartu. Ni praktični glazbeni izražaj nije mu stran; Gadenstätter je od 1989. do 1992. bio aktivan kao flautist ‘bečkih specijalista za novu glazbu’ – ansambla Klangforum Wien, a tih je godina razvijao i svoj novooformljeni ensemble neue musik – wien, skupa s Florianom Müllerom.

Slojevanje semantičkih mogućnosti

Profesor je glazbene analize, teorije i kompozicije na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu, a upravo praktična kompozicija i didaktički aspekti skladanja stoje u središtu njegovih autorskih interesa. Gadenstätterova biografija na službenoj internetskoj stranici ne otkriva mnogo; naprotiv, čini se da njezinih nekoliko rečenica idu ruku pod ruku s njegovom egidom ekonomičnosti korištenja materijala (materijala u najširem mogućem smislu), ali one bi se jednako tako mogle čitati i kao odraz skladateljeva uvjerenja da informacija (napose zvučna), i u svojoj najlakonskijoj formi ima slojeve i slojeve semantičkih mogućnosti.

Njegov opus obuhvaća najvećim dijelom komornu glazbu, velik dio zauzimaju vokalni komadi (s instrumentima i solo), potom djela za ansamble te solističke instrumentalne kompozicije. U vokalno-instrumentalnim je formama iskazao interes i za multimediju, poput djêla Daily Transformations za glas, ansambl, elektroniku i video (2016.-2017.) ili minimalističke opere ES iz 2011. godine.

Razina slušanja

Od dvijetisućitih naovamo, Gadenstätter se sve češće okreće i elektronici, za čijim mogućnostima posebno često poseže u vokalnim skladbama. Taj se postupak u njegovu opusu prije svega ima tumačiti kroz intenciju da proširi pojam zvučnoga polja, ali možda još i njemu važnije – da fleksibilizira ono što mi kao slušatelji čujemo i zvučno pojmimo, najprije tijelom, a potom umom.

Sve su to varijable koje za Clemensa Gadenstättera određuju ono što sam naziva „razinom slušanja“ (Hörstand), odnosno načinom na koji se „zvukovi čuju u kojoj situaciji te ovisno o njihovu položaju u prednjemu ili stražnjem planu.“ (Rebhahn 2008: 54) To je, reći će skladatelj, uvijek empirijski determiniran setting, način na koji slušamo općenito, a partikularno je to za njega organizacija vlastita zvučnog materijala.

Polifonija parametara i Lachenmannov utjecaj

I zaista, kod Gadenstättera se pristup novom djelu, njegovoj ideji, događa kao pomno promišljen proces odabiranja materijala (nečega što će iz današnje vizure nazivati grupama); njegova uspostavljanja te potom provođenja kroz vremenski okvir, gotovo polifonim principom. Dapače, „polifonija parametara“ (Kapeller 2011: 54-55), kazuje Gadenstätter sâm, jest ono naslijeđe serijalnosti i postserijalnosti u čije se mehanizme i on ulančao, a za što sigurno ne možemo isključiti ni utjecaj njegova učitelja i važne inspiracijske figure – Helmuta Lachenmanna (inače, spomenik ovoj sinergiji čini i njegov tekst posvećen Lachenmannu iz 2004., nazvan Kratki portret s autorportretom).

Stvarno zvukovlje naše svakodnevice svojim semantičkim prepletima nastoji ispitati iz ugla percepcije, recepcije i interpretacije

A ovi se parametri u pravilu naslanjaju na naš imaginarij realnosti. Naime, konkretna tonska stvarnost ono je mjesto u kojemu se sabija izričaj Clemensa Gadenstättera; u stvarnome zvukovlju naše svakodnevice, koje on svojim semantičkim prepletima nastoji ispitati i to iz ugla percepcije, recepcije i interpretacije. To sjecište kompozicije, slušanja i razumijevanja za njega je okvir iz kojega sve generira i unutar čijih granica njegov dizajn ima nastati.

‘Prenošenje’ zvuka kao koncept

Multidimenzionalna kombinatorika pri tome je bazirana na strogo promišljenoj konstrukciji zvučnih grupa, a koje Gadenstätter organizira prema različitim kriterijima: prema akustičkim karakteristikama ili prema njihovim semantičkim aspektima. Mimetičkim principom, odnosno, stanovitim transferom zvuka (ili zvučne ideje) iz jedne konstelacije u neku sasvim drugu (poput ideje ‘prenošenja’ zvuka zvona bicikla u dionicu udaraljki i to, zanimljivo, ne metalnih), on gradi koncepcijsku bazu takvih dijalektičkih uparivanja.

Najbolji primjer ovakvih nastojanja mogu pružiti skladbe Semantical Investigations I i II, iz 2006. odnosno 2007. godine, a na njih se konceptualno i inskripcijski naslanja esej iz 2012., naziva Što ovdje znači banalno? Njegov podnaslov govori O estetskom postupanju s odveć poznatim i bogatstvu koje se iz toga može izvući – svijest o svjetovnosti, estetičko iskustvo i estetičko ponašanje (Was heißt hier banal? Über den ästhetischen Umgang mit Allzu-Bekanntem und den Reichtum, der daraus zu gewinnen ist – Welthaltigkeit und ästhetische Erfahrung und ästhetisches Verhalten), a koji rječito uokviruje Gadenstätterove umjetničke preokupacije koje su se u posljednjih deset godina rascijepile između kompozicije, teorije i pisane riječi.

Glazbeni filozof

„Za mene su analiza i kreativnost u glazbi dvije strane istoga novčića. […] Tu se, u konačnici, radi o razvijanju glazbenoga razmišljanja, promišljanju glazbe i o glazbi. Radi se, također, i o pojmovnome te receptivnome razlikovanju pojavnosti zvučnoga; o našoj vezi s onim što nazivamo svijetom, s onim što nazivamo percepcijom. Ja ta dva područja nisam nikada razdvajao i sasvim ih svjesno neću ni razdvajati.“ (Kapeller 2011: 52)

Ovaj citat, vjerujem, može poslužiti i kao konceptualna anotacija te druge sfere rada Clemensa Gadenstättera, nečega što također možda nije potrebno definirati sasvim daleko od orbite Lachenmannovih utjecaja i učinaka njegovih mislilačkih akcija. Pišući eseje i održavajući predavanja koja izviru iz njegova skladateljskog rada ili ga tangencionalno dotiču i poniru u sfere šireg zvučnog polja, Gadenstätter si je osigurao epitet glazbenoga filozofa, kako ga skladatelj i muzikolog Andreas Karl u portretnome razgovoru iz 2021. naziva.

U neksusu života i zvuka (koji za Gadenstättera nikada nije nevin i očišćen od značenja ili intencionalnosti), ovaj opus i promišljanje otvaraju nekoliko razina pristupa glazbi: to su prije svega naša neposredna recepcija zvuka te naša kulturna kodiranost na sve ono što nas auditivno dotiče (ideja koja konturira misao ovoga skladatelja gotovo adornovski, a najbjelodanija u sofisticiranoj razradi serije djêla Iconosonics [I–III, 2009.-2010.]).

Uz svoje masterclass sesije, Clemens Gadenstätter će u sklopu Biennala održati i predavanje. Iako su dijelom ciklusa masterclass programa, predavanja gostujućih skladatelj(ic)a otvorena za svu zainteresiranu javnost.

_____________________________________________________________________________

Reference (svi prijevodi MB):

Kapeller, M. (2011). „Ich will musik schreiben, die ich nicht hören kann: Clemens Gadenstätter im gespräch mit Martin Kapeller.“ Osterreichische Musikzeitschrift 66, 52-56.

Rebhahn, M. (2008). „Hören, aufmerksam. Clemens Gadenstätters Musikalische Entgrenzungsarbeit.“ Neue Zeitschrift für Musik 169/5, 54-56.

Gadenstätter, C. (2012). Was heißt hier banal? (Über den ästhetischen Umgang mit Allzu-Bekanntem und den Reichtum, der daraus zu gewinnen ist – Welthaltigkeit und ästhetische Erfahrung und ästhetisches Verhalten). http://www.clemensgadenstaetter.eu/read/.

Gadenstätter, C. (2004). „Helmut Lachenmann: Short Portrait with Self-Portrait.“ Contemporary Music Review 23/3-4, 31-37.