S Cubismom na Kubi: naš čovjek s našim momcima u Havani
S Cubismom u Havani!
Havana na Kubi bila je mnogima u dvadesetom stoljeću – naročito do 1959. godine, kada je na vlast stupio Fidel Castro – idealno mjesto za život, hedonizam, poslovne sastanke, nadahnuće za stvaranje umjetnosti te, iznad svega, egzotični, luksuzni odmor. Engleski pisac Graham Greene tamo je smjestio radnju svojega crnohumornog romana Naš čovjek u Havani, Ernest Hemingway je na Kubi napisao svoj klasik Starac i more. Dugo je živio pokraj Havane, a noći provodio u La Floriditi – lokalu slavnom po koktelu Daiquiri – i u hotelu Nacional de Cuba. Od 1930., kada je sagrađen, pa do današnjih dana, Nacional de Cuba nešto je poput simbola povijesti, kulture i kubanskog identiteta.
Profinjenom elegancijom i starinskim sjajem privlačio je svjetske velikane u politici, znanosti i naročito glazbenom i filmskom businessu. Po njima su nazvane neke od soba poput Winston Churchill, Frank Sinatra i Ava Gardner, Walt Disney, ali i Mafia. Ova posljednja vjerojatno je posljedica 1946. godine održane ‘konferencije u Havani’ – mafijaški sastanak na vrhu, koji je Coppola dramatizirao u svom filmu Kum 2.
Jean Paul Sartre i Simone de Beauvoir su u Nacionalu de Cuba intervjuirali Che Guevaru. Cijelo vrijeme itekako važan dio kubanskog identiteta bila je glazba, koja je zbog izoliranosti Kube od 1959., pa potom idućih četrdeset godina, na neki način zaboravljena u svijetu. S druge pak strane, izoliranost je vraški zaslužna što je kubanska glazba zadržala svoju autentičnost.
U takvu glazbu pravi zaljubljenici, ali i znalci bili su i ostali momci iz zagrebačke grupe Cubismo, i to puno prije pojave projekta Buena Vista Social Club koji je 1997. ponovo otkrio svijetu ljepotu kubanske glazbe. Prije leta preko Atlantika, Cubismo je poslao svoje dotadašnje radove i odmah su zainteresirali vrhunske kubanske glazbenike za suradnju. Ostali su pomalo šokirani umijećem izvođenja njihove glazbe u našem, prekooceanskom djeliću svijeta.
Cubismu je naročito bio sklon Juan de Marcos Gonzales, glazbeni direktor Buena Vista Social Cluba. Bilo mu je posebno drago što je otkrio da ima glazbenika u Europi koji obožavaju i znaju izvoditi kubansku glazbu. Ne onu kakva se desetljećima izvodi u klubovima New Yorka: „To nije prava, istinska kubanska glazba, već neki komercijalizirani surogat i zato su me Cubismo posebno još i više oduševili i pristao sam odmah surađivati s njima ovdje u Havani.“
Kubanski udaraljkaš iz benda Amadito Valdes rekao je: „U početku sam mislio da Cubismo dolazi s nekom idejom koja nama ovdje neće biti zanimljiva, a na koncu je ispalo da su momci na razini iznimno vrijednog poštovanja!“
Svima je bilo drago, a bili su tu i Jose Manuel Ceruto i Teresa Garcia, a glazbeni producent i aranžer Cubismu je na Kubi bio ni manje ni više nego Nelson Fernandez! Naravno da su se članovi Cubisma u početku boravka teško navikavali na kubansko rješenje bilo kojeg problema („Tranquilo, samo polako, nema žurbe, sve će biti u redu!“), ali su zato uživali u radu s kubanskim glazbenicima.
Davor Križić govori: „Za nas je biti ovdje na Kubi prava inicijacija. Ovdje je glazba sveprisutni izvor glazbe Cubisma“. A gdje bi voda bila ‘najslađa’ nego na izvoru! Cubismo je na Kubi u veljači 2000. godine imao više koncerata u Havani i Santiagu de Cuba. Noć kad su svirali u jazz klubu La Lorra Y El Cuervo bilo je još očitije zašto su domaćini toliko hvalili i radosno surađivali sa zagrebačkim bendom.
„Za mene je kubanska glazba duh zemlje i to što Hrvati sviraju moju glazbu je sjajno“, pričao mi je Juan de Marcos Gonzales, „i to ne bilo koju. Ne imitiraju onu salsu iz New Yorka koja je zvuk bez ikakvog ukusa. To je glazba stranaca u New Yorku. Cubismo je nešto sasvim drugo i sjajno je za našu kulturu što je Cubismo došao na Kubu. Izvode klasične kubanske pjesme, ali s jednom originalnošću i modernizmom bez narušavanja srži tih pjesama. Ovo je na neki način i početak kraja izolacije kubanske glazbe. Ljudi sada shvaćaju da je autentična kubanska glazba bila i ostala ‘Kraljica tropske plesne latino glazbe’!“
Naravno da sam s de Marcosom Gonzalesom morao popričati i o povijesnom projektu Buena Vista Social Club. Bilo mu je to posebno drago jer je htio ispraviti neke „povijesne nepravde“ glede Buena Vista Social Cluba:
„Postoji priča da su album Buena Vista Social Club realizirali i snimili Amerikanci. To je apsolutna laž. Album je sto posto kubanski. Došao je Ry Cooder kao producent jer sam ga ja pozvao i njegova prisutnost je jako važna. Ali sve ostalo, svi glazbenici koje sam ja okupio, jesu s Kube. Neki su već bili otišli u mirovinu. Album je snimljen u legendarnom studiju Egrem i on je, ponavljam, sto posto kubanski.“
Poslije albuma na Kubu je sletio Wim Wenders i snimio dokumentarac Buena Vista Social Club. S Cubismom je, pak, bio Radoslav Jovanov Gonzo koji je također snimio dokumentarac, ali i divan spot za prvu pjesmu na albumu Ay Mi Cuba. Svima nam je bio prelijepo na Kubi, u skladu s imenom jednoga društvenog kluba iz 1940. u Havani – Buena vista! U nekom slobodnom prijevodu to bi bio dobar pogled. Na Kubi nema stresa niti neke žurbe. Sve ide ležerno, pa i kad nestane električne struje. I to baš na zadnji dan snimanja Cubisma.
Kad je Hrvoje Rupčić pitao ljude u studiju Egrem zna li se kad će doći struja, odgovorili su mu: „Polako, doći će!“. Kao i telefonistica u hotelu koja mi, dva sata nakon narudžbe, također kaže: „Polako, vaš će broj biti spojen. Sjednite i odmorite!“. Da nije bilo jutro, odjurio bih do prvog lokala u kojima svira orkestar od podneva do sutradan.
U zagonetnu ozračju me ostavio Juan de Marcos Gonzales. Naime, zamolio sam ga u La Floriditi za autogram i tek ga kasnije pomnije pogledao. Pismo mi je bilo totalno čudno, neka vrsta – ruske valjda – ćirilice. Ne bi to ništa bilo čudno s obzirom na to da su se mnogi Kubanci znali školovati u Sovjetskom Savezu.
Spomenuti nestanak električne struje prestao je u popodnevnim satima, pa je Cubismo mogao završiti predviđena snimanja i sutradan smo svi otputovali preko Amsterdama u Zagreb. Između mnogih komplimenata, Cubismo je za album Motivo Cubano osvojio čak pet Porina!
