31
kol
Priče

Odbrana i poslednji dani: četiri desetljeća superlativa

Idoli, odbrana i poslednji dani

Reizdanje albuma Odbrana i poslednji dani grupe Idoli / Croatia Records promo

share

Premijerni album beogradske grupe Idoli Odbrana i poslednji dani i 40 godina nakon objavljivanja izaziva nepodijeljeni respekt. Štoviše, nakon rezerviranog stava publike nakon objavljivanja, album je svakim desetljećem dobivao sve više na važnosti, a nakon nekoliko CD reizdanja, aktualni vinilni remaster predstavlja istinski diskografski must-have

Idoli

Idoli za vrijeme snimanja albuma (Foto: Goran Vejvoda)

Odbrana i poslednji dani, nastupni album Idola koji je Jugoton objavio prije 40 godina redovito stiže u kompletu sa superlativima: najbolji novovalni album na ovim prostorima, najbolji ex-Yu rock album (kao što piše na naljepnici aktualnoga vinilnoga remasteriranog reizdanja), najbolji album koji je ikad snimljen… Mnogo je razloga zbog čega ovaj album uspješno balansira između stvarnosti i mita, a aktualno reizdanje s izvrsnim esejima Dragana Ambrozića, Nikole Kneževića, Aleksandra Žikića i Petra Janjatovića uz intervju koji je Vlada Divljan dao 2015. Zoranu Stajčiću za magazin Rolling Stone te izjave Srđana Šapera, Nebojše Krstića i Zdenka Kolara, velikim dijelom rasvjetljuje tajnu njegove izvanvremenosti.

Reizdanje sadrži i sve tekstove pjesama koji nikada prije nisu objavljeni na jednom mjestu, memorabilije iz arhive Croatia Recordsa i privatne arhive Srđana Šapera te sjajne fotografije Goranke Matić i Gorana Vejvode. Grafički dizajner Darko Kujundžić napravio je izvrsnu prilagodbu originalnog ovitka.

U svome eseju Dragan Ambrozić zaključuje: Ploča Idola Odbrana i poslednji dani izašla je izvan okvira rock’n’rolla i ne može se slijediti – na njoj je jezik rock glazbe metajezik kojim se izgovara jedna naracija izvan vremena i prostora. Popularnoj glazbi kod nas se otad praktično nije dogodilo da je netko toliko ozbiljno shvati i upotrijebi za plemenitiji umjetnički cilj. Zato Odbrana i poslednji dani nema, niti će ikad imati svog nasljednika.

Idoli

Bogato reizdanje

Omeđen pop/camp izdanjima: minialbumom VIS Idoli i albumom Čokolada kojima se bend uzverao stazama nadnacionalnih popularnosti, konceptualni album Odbrana i poslednji dani šokirao je poklonike, publiku razgaljenu primjenama novovalnih idioma od power popa do funka i kritiku koja se tek oporavila od razornog udara jedinog albuma Šarla akrobate Bistriji ili tuplji čovek biva kad…

Unisoni zaključak bio je da su Idoli napravili radikalni stilski, repertoarni i svjetonazorski rez. No, basist Idola Zdenko Kolar uvjerava me da to baš i nije tako:

– Htjeli mi to ili ne, Idoli su bili drukčiji od bilo kog benda iz tog vremena. Od prvog izdanja Retko te viđam sa devojkama za časopis Vidici, preko Paket aranžmana do minialbuma, Idoli su pokazali više različitih interesa i tematski  i stilski (od punka, klasičnog rock’n’rolla, do rekao bih, ortodoksnog popa). Odbrana i poslednji dani je samo nastavak prethodnih izdanja.

No, nastavak je imao dvojaki efekt: s jedne strane publika se ohladila nakon velikih hitova kao što su “Maljčiki”, “Malena”, “Devojko mala”, “Retko te viđam sa devojkama”, “Zašto su danas devojke ljute” i drugih, ali je kritika unisono podigla palčeve u zrak.

– Ne znam zašto si spomenuo “Devojko mala” – začudio se Kolar – jer je ta pjesma stavljena na ploču da bismo popunili broj – tri pjesme na A strani minialbuma, tri pjesme na B. Nijedna druga pesma, koje smo tada imali uvježbane nije nam konceptualno odgovarala na mini LP-ju. “Devojko mala” je pjesma koja je super legla u tom izboru. Mislim, ako se dobro sjećam, da smo improvizirali i da je prvi put odsvirana u studiju Režija 4 RTZ-a. Čak nismo znali točne stihove pjesme pa je Srđan zvao mamu koja ima prijateljicu koja poznaje Đuzu Stojiljkovića, pa smo tako dobili točne stihove. Đuza je glumac koji je otpjevao originalnu verziju u filmu Ljubav i moda.

Šezdesete su bile godine u kojima smo počeli ozbiljno slušati muziku, pa je logično da nam je taj zvuk, ta produkcija bila u ušima. Po meni su te promjene iz albuma u album logične jer Idoli nisu bili jedan čovjek, nego grupa od pet individua sa svojim ukusima, željama…

Srđan Šaper se u bilješci na bookletu albuma slaže: Bio nam je izazov da napravimo nešto što će biti drugačije. Mislim da nismo imali neko znanje, ali htjeli smo da bude nepredvidljivo i za nas, odnosno da i samo budemo iznenađeni. Mislim da umjetnost, ili glazba, ili pjesma, trebaju ostati i autorima tajanstveni da bi bili zanimljivi.

Urednik reizdanja Nikola Knežević kaže:

– Ako gledamo da su Idoli zbog svog jedinstvenog autorskog pečata i stava bili mnogima idoli u osamdesetima, a ništa se nije promijenilo niti 40 godina kasnije, onda zaista možemo reći kako se ovdje radi o bendu koji je jasno odaslao poruku koju je htio prenijeti i da ta poruka živi i danas, a to mogu samo najveći bendovi. Ovaj album je po pitanju autorstva, ali i po pitanju glazbe doista briljantan u punom smislu riječi. I prgav i prelijep, i tužan i zabavan – remek-djelo koje je tada stvorilo buku među publikom i kritikom, a i danas kada ga poslušate shvatite – ovo je doista odličan album.

Zdenko Kolar prisjeća se i onog drugog aspekta:

– Gledano kroz nakladu albuma, prijem kod publike nije bio baš sjajan. Međutim, koncerti su bili druga priča, mada ih nije bilo mnogo. Od izlaska albuma 16. 4. 1982. do mog odlaska u JNA 10. 7.1982. Idoli su održali desetak koncerata. Poslije sam glancao čizme i čistio osobno naoružanje. A bend koji sam napustio zbog odlaska u vojsku i bend koji me je dočekao pri povratku su dvije dijametralno suprotne stvari.

Kolar se baš i ne sjeća koje su bile najprihvaćenije skladbe s tih koncerata, ali kako je kasnije svirao u Vlada Divljan Old Stars Bendu koji je oživljavao repertoar Idola od sredine devedestih, pamti koje su skladbe s Odbrane i poslednjih dana nailazile na najveći pljesak. Kaže da su na nastupima najbolje prolazile “Nebeska tema“, “Rusija“, “Nemo“, “Maršal“, “Jedina” i “Kenozoik“.

Divljan i Kolar svirali su ranije u bendu Zvuk ulice i oni su bili ona inicijalna glazbena snaga Idola. Premda je bend najprije promoviran kao projekt s navodnim glazbenim naturščicima (najprije su se nazvali Dečaci), činjenica je da su već na početku Vlada Divljan i Zdenko Kolar itekako bili uigrani. Na pitanje znači li to da se Zvuk ulice transfomirao u Idole, Kolar odgovara:

– Nije to bila transformacija, Zvuk ulice je jednostavno došao do kraja u tom trenutku. Neki od nas nisu mogli ili nisu htjeli da bend postoji. Vlada Divljan i ja nismo željeli takav ishod, ali se desio. A što bi bilo da je Zvuk ulice nastavio s radom, ne znam. Možda nešto kao Propaganda, varijanta Zvuka ulice s Kokanom Popovićem (bubnjar Idola – op.a.) kao liderom. Što se tiče Vlade i mene, ne postoji neka bitna razlika, osim što smo se našli u situaciji da je iza nas jedan relativno uspješan bend, a ispred dosta neizvjesna budućnost. Danas znamo da ta budućnost i nije loša.

Premda je album prvi put reizdan na vinilu, doživio je nekoliko CD reizdanja. Štoviše, ovaj album se nalazio u inicijalnoj ediciji kompakt-diskova Jugotona koji su 1990. godine tiskani u vrlo malom broju i danas su rariteti.

– S obzirom na arhivu Croatia Recordsa, ali i odličnu suradnju s fotografima, Gorankom Matić i Goranom Vejvodom, nije bilo teško prikupiti dodatne materijale. Veći je izazov bio odraditi intervjue i napisati tekst o Idolima, bendu koji je živio prije nego što je moj život započeo. Istraživanje oko Idola, koliko god vi njih poznavali, je opsežan posao. Nadam se da smo ga dobro odradili – objašnjava Nikola Knežević.

Osim na vinilu, album je objavljen i na streaming servisima u hi-fi verziji.

– Kako u arhivi Croatia Recordsa imamo originalne magnetofonske vrpce, onda sukladno novim standardima digitalne distribucije glazbe radimo i remaster u hi-fi rezoluciji. Pri tome mislim na rezoluciju od 24 bita i 96 kHz što je puno bolja kvaliteta od CD mastera. Time nastavljamo tendenciju remasteriranja kultnih izdanja u hi-fi rezoluciji koja je dostupna na svim streaming servisima – zaključuje Nikola Knežević.

Idoli

Fotografija s poleđine bookleta reizdanja (Foto: Goranka Matić)

Moglo bi Vas zanimati