Kome je David Bowie ostavio nasljedstvo?
Što je o novcu mislio David Bowie i što mu je novac značio?
Komu je oporučno ostavio imetak od oko 100 milijuna dolara?
Tko je Coco Schwab kojoj je Bowie ostavio čak dva milijuna dolara?
Tko je Miriam Skene kojoj je Bowie ostavio milijun dolara?
Oporuku o svojoj imovini David Bowie potpisao je čak dvanaest godina prije smrti. Prema njegovoj želji oporuku je 2004. sastavio uvaženi stručnjak za ostavštine među bogatima i slavnima, njujorški odvjetnik Herbert E. Nass. Zanimljivo da je Herbert E. Nass osim prava studirao i diplomirao povijest umjetnosti. Ovaj odvjetnik u imovinskom pravu sa sjedištem na manhatanskoj aveniji Lexington pohranio je Bowiejev dokument na dvadeset stranica u Surrogate’s Court, također na Manhattanu. Dokument nosi Posljednja oporuka i testament Davida R. Jonesa – pod imenom koje su mu rođenjem dali roditelji. Tako njegovo prezime Jones imaju sin Duncan, kći Alexandria i supruga Iman.
Imovinu procijenjenu na 100 milijuna dolara stekao je, naravno, najprije kao autor i izvođač nebrojenih glazbenih djela, ali i kao glumac u igranim filmovima. Bio je i iznimno sposoban trgovac svojim djelima pa bi ih neko vrijeme stavljao na burzu, prodao, a potom opet kupio autorska prava. Što se tiče filmova, tu je bilo toliko šarenih likova koje je glumio, čak reklo bi se i raznovrsnijih nego što su njegova glazbena djela, mada je tu teško reći koliko je žanrovski bio raznolik, no uvijek je to bilo s pečatom Davida Bowieja.
U tridesetak filmova bilo je i špageti westerna, gangsterskih filmova, glumio je i Nikolu Teslu, ali je odbio glumiti negativca Maxa Zorina u epizodi A View to a Kill, serijala o James Bondu. Prihvatio je, naravno, objeručke poziv Martina Scorsesea da glumi Poncija Pilata u filmu Posljednje Kristovo iskušenje. Martin Scorsese, pasionirani je ljubitelj rocka, naročito Rolling Stonesa, s kojima je napravio jedan od najboljih koncertnih filmova uopće, za Bowieja je izjavio nakon njegove smrti:
„Šok je i pomisliti da je David Bowie otišao. Bio je jedan od rijetkih umjetnika, takvi se rijetko pojavljuju. Na njegovom albumu Low postoji pjesma “Speed of life” i to je brzina kojom se kretao – njegova glazba, image i fokus su se uvijek mijenjali. Uvijek je bio u pokretu i svakim pokretom i svakom promjenom ostavljao bi trag u kulturi. Što se tiče snimanja Posljednjeg Kristovog iskušenja, ostao sam zatečen kad sam ga upoznao prvi put. Na setu je bio tako tih i koncentriran i promišljen čovjek, skroman… Bio je čista radost. Bio je rijetki umjetnik.“
Prihodi od filmova bili bi i veći da nije prerano umro. Tijekom teške i neizlječive bolesti (rak na jetri) najprije ga je imao na umu angažirati redatelj Denis Villeneuve za film Blade Runner 2049 za ulogu glavnog negativca u kojoj se pojavio Jared Leto. Bolest se ispriječila, a Bowieja je htio jer utjelovljuje duh Blade Runnera. I David Lynch imao mu je namjeru ponuditi reprizu svog lika u novom izdanju Twin Peaksa: Povratak. Tko zna kud bi sve i u koje financijske probitke odvela gluma Davida Bowieja..?
Osim glazbe i glume, Bowie je imao posebnu strast prema slikarstvu i to modernom. I sam je slikao, ali postao je iznimni te respektabilni kolekcionar suvremene umjetnosti. U godini njegove smrti njegova kolekcija procijenjena je na deset milijuna dolara, ali obitelj je morala brojnu kolekciju umjetnina prodati aukcijom „jer je nisu imali gdje kvalitetno pohraniti“. Prodano je 65 posto kolekcije i ostvaren prihod od 41 milijun dolara!
Inače, prije prvog face-to-face intervjua s Bowiejem u Linzu 1990., na njegovu prethodnu zamolbu donio sam mu nekoliko knjiga o zagrebačkim muzejima i galerijama. Svaki slobodan trenutak te godine na turneji Sound and Vision po Europi Bowie je provodio po muzejima i galerijama.
Nakon svega nije onda čudo što je naručio od Herberta E. Nassa da mu sroči oporuku. Top odvjetnik bio je i ljubitelj i diplomirani povjesničar umjetnosti pa je to mogao najbolje učiniti za bogatoga i slavnoga umjetnika.
U njoj je posebno naglašeno da je Bowiejeva želja da ga se kremira, a njegov pepeo raspe po otoku Baliju po indonezijskim budističkim ritualima. Rezultat je to njegove oduševljenosti Balijem na kome je bio jedno vrijeme 1980. sa svojim velikim prijateljem Iggyijem Popom. Prema smrtovnici, Bowie je kremiran dva dana nakon smrti u New Jerseyu, a ne na Baliju jer tamo nije bilo uvjeta. No, pepeo je naposljetku razasut na slikovitom balijskom otočiću koji je ostao u tajnosti obitelji.
Pola bogatstva odlazi njegovoj udovici Iman Abdulmajid Jones. Iman je ostavio i stan u Sohou na Manhattanu uz apartmana u Lafayette ulici na broju 285, kupljena 1999. za četiri milijuna dolara, a danas vrijede 16 milijuna dolara. Zgradu na adresi 825 Lafayette znalo se reklamirati od brokera i kupaca i kao „zgradu u kojoj žive David Bowie i Ian Schrager“. Ian je glasoviti američki poduzetnik i inovator za luksuzne rezidencije te hotele, a zaslužan je i za inauguriranje „boutique hotela“ te je bio suvlasnik i suosnivač povijesno značajnog za popularnu kulturu – kluba Studio 54.
Iman je dobila polovinu imetka, a drugu polovinu ravnopravno Alexandria Zahar Bowie i Duncan Jones. Duncan, pravog imena Zowie, sin je iz braka s Angie Barnett, koji je razvrgnut 1980. Uz 25 posto imetka svoga oca Alexandria je naslijedila i planinsko imanje u planinskom okrugu Ulster, nedaleko New Yorka, a ni povijesni Woodstock nije daleko od skrovitog imanja.
Coco Schwab
Ono što je posebno izazvalo pozornost u oporuci jest podatak da je Bowie ostavio milijun dolara dadilji Marion Skene i čak dva milijuna dolara suradnici Coco Schwab!
Novinski naslovi bili su više nego uočljivi: „Tko je Coco Schwab kojoj je David Bowie oporučno ostavio 2 milijuna dolara?“
I doista samo njegovi najuži prijatelji i suradnici znali su tko je Coco Schwab i što je ona značila velikom umjetniku. Njegov menadžment MainMan tražio je 1973. preko običnog novinskog oglasa u London Evening Standardu uredsku službenicu. Na oglas se javila Corrine Schwab, poznatija kao Coco i već nakon šest mjeseci stekla takvo Bowijevo povjerenje da joj je predložio da bude njegova osobna asistentica na višemjesečnoj koncertnoj turneji po SAD-u.
Sredinu sedamdesetih Bowie je sam isticao kao svoje najmračnije razdoblje života. Toliko mračno da je znao izjaviti kako se baš i ne sjeća puno snimanja i rada na albumu Station To Station. Bio je na na kokainu, naročito za boravka u Los Angelesu, središtu poročnog života i hollywoodske tvornice snova. Osobno mi je rekao da je problem tako eskalirao da se jedno jutro probudio u nekakvom šahtu negdje u Los Angelesu, totalno šokiran od groznog stanja u kojem se našao. I tu je uz njega bila Coco Schwab. Ne samo po pitanju ovisnosti nego i svega drugoga. Ona je bila Bowieju do kraja života – duge 43 godine – osobna asistentica. Drugi bi je nazvali stručnim imenom ‘facilitator’, onom koja pomaže u riješavanju problema, u ovom slučaju svake vrsti.
Coco je očito imala nevjerojatnu vještinu i znanje da može intervenirati na način koji efikasno doprinosi rješavanju problema i Bowiejeve kreativnosti. Kad su oboje vidjeli, prije Coco nego David, da je to s kokainom u Los Angelesu ne jednom prevršilo mjeru, da je vrag odnio šalu, nestali su odande. Pravac: Zapadni Berlin. U četvrti Schoneberg Coco im je iznajmila stan i pazila da se Bowie definitivno odvikne od droge. Bila mu je sve: i pomagač u poslu i pomagač u odvikavanju, u gradu koji je bio okružen Istočnim Berlinom i Istočnom Njemačkom.
Snimao je u Hansa studijima podno Berlinskoga zida i u jeku svih oblika alternativnoga života u Zapadnom Berlinu. Bowie je u Zapadnom Berlinu ustvari započeo kozmopolitizaciju Berlina, s obzirom ne to što je slijedilo nakon njega i Iggyija Popa u Hansa studijima. Usput budi rečeno, glavni studio bio je velika plesna dvorana u kojoj su nacističke glavešine priređivale gala zabave.
Jednoga dana, Davidu i Coco u berlinski stan banula je Angie, tada još zakonita žena Davidova i kroz prozor pobacala Cocoine stvari, gadno je optužujući za krizu braka s Davidom. Kad su dvije godine kasnije razveli, Angie je govorila da je Coco glavni krivac. Istina, Coco je bila Bowieju pravi oštrih zuba i nije nikoga pripuštala blizu Bowieja, ako bi mu taj mogao nauditi.
Naravno da su tabloidni novinari tu nanjušili priču o aferi između Davida i Coco. Od Coco nisu mogli saznati išta jer nikada nije dala intervju. Ni Bowie nije nikad bio opširan na tu temu, ali: „Veoma sam zadovoljan što mogu reći da među nama nije bilo seksa. Stvarno treba u životu imati prijateljstvo koje vrijedi truda.“ David je, dakle, odbacio takve priče i u prvi plan stavio njihovo prijateljstvo: „Coco je uostalom osoba koja mi je sredinom sedamdesetih godina doslovce spasila život!“
Tijekom života Bowie baš i nije imao ljubavnih afera. Barem nisu isplivale u javnost, osim jedne s kraja šezdesetih godina u vrijeme dok je bio u mladenačkom žaru stvaranja i skupljanja iskustava svih vrsta. Krajem šezdesetih Bowie je intezivno surađivao i ljubovao s Natashom Korniloff, koja je bila cijenjena kostimografkinja u teatru, a naročito kod Lindsaya Kempa. Sve je bilo u redu, dok Natasha nije sugerirala da Bowie ljubuje i s Lindsayom Kempom s kojim su i ona i Bowie u isto vrijeme surađivali.
Kako je vrijeme najbolji lijek za sve pa i za neuzvraćene ljubavi, tako se Natasha pomirila s nestašnim Bowiejem i godine 1980. napravila fascinantne kostime za album Scary Monsters i antologijski video Ashes To Ashes.
ilustracija/Igor Jurilj
Marion Skene
U nadi da sam nekako uspio odgovoriti na pitanje tko je Coco Schwab kojoj je David Bowie oporučno ostavio dva milijuna dolara, ostaje vidjeti tko je Marion Skene, kojoj je David Bowie ostavio milijun dolara!
Tu je stvar veoma jednostavna. Marion Skene podrijetlom je iz Škotske i bila je dadilja jedinom sinu Davida Bowieja, Duncanu Jonesu, rođenog u braku s Angie. Kako su otac i majka bili turbulentni, zauzeti karijerama, morali su maloga Duncana predati u ruke dadilje Marion. Ona je o njemu skrbila u raznim gradovima svijeta – kako su mu se premještali roditelji – od Londona, Pariza, Berlina, a naročito u nekoliko gradova na obali Ženevskoga jezera.
Poput Igora Stravinskoga, Ernesta Hamingweya, Milesa Daviesa ili Freddyija Mercuryija te Charlieja Chaplina, Bowie je često boravio, radio i iznad svega se odmarao u Veveyu, Montreuxu ili Loussani. Naravno da su uz njega bili Zowie i Miriam. Nakon rastave s Angie 1980. Bowie je dobio skrbništvo nad Zowiejem, koji je u međuvremenu studirao i marljivo učio za filmskog redatelja, što je i postao. Brižnu Miriam Bowie nije zaboravio pišući oporuku na Manhattanu 2004. godine.
David Bowie i Ante Batinović
Godine 1997. u Beču u hotelu Das Triest mnogo smo pričali, između ostalog, pitao sam ga što mu znači novac. Točnije, pitao sam koliko mu znači novac u životu i umjetničkom radu? Odgovorio mi je s blagim smiješkom i iskrenim čuđenjem samome sebi te svome radu: „Novac mi mnogo znači. U isto vrijeme nevjerojatno je što sam uopće zaradio toliki novac s obzirom na raznovrsnost mojih stilova. Mislim da je to veoma neobično i govori u prilog tomu da treba očuvati vlastiti integritet. Ja i moja obitelj strašno smo sretni zbog toga i to je sjajno. No, pretpostavljam da bih isto tako pisao i stvarao i radio i da od toga nema novaca!“ Vjerujem da bi tako uistinu i bilo.
