Nova glazba lokalno, međunarodno i kroz Biennale

Pluralnost stilova, tendencija i estetskih paradigmi u glazbi 20. stoljeća prirodno se ogleda i u jednako širokoj paleti izvora koji o njima raspravljaju.

Kada se govori o bibliografiji glazbe 20. stoljeća, ona svakako zahtijeva podjele i kategorizacije – kako u pogledu tematskih ogranaka, tako i u pogledu autorske perspektive, bilo istraživačke, bilo one koja proizlazi iz same geneze stilske slike, kroz očište skladatelja.

Glazbena avangarda i (potom) Nova glazba kao dvije obuhvatnije odrednice; mikrostruje serijalizma, minimalizma, aleatorike, spektralne glazbe i elektroničke… Svaka od njih imala je svoj osnovni životni ciklus, ali i svoje daljnje emanacije i primjene. Iz toga je razloga raditi bibliografiju samo Nove glazbe izrazito nezahvalan zadatak, te bi, iz čitateljske perspektive, sužavanje fokusa i određivanje tematskoga okvira bila apsolutna nužnost.

Ovim se popisom nastojalo identificirati ključne miljokaze kroz koje se prostire mreža nove glazbe, kako na međunarodnoj, tako i na lokalnoj razini, a s posebnim naglaskom na biennalsku povijest i s njome povezane pojavnosti. Pri tome su određene osobnosti i koncepti toga glazbenoga razdoblja – možda neopravdano – uključeni ili isključeni, ali to bi samo trebalo biti poticajem da u ovaj tematski rog izobilja, bogat kao možda niti jedan u zapadnoj povijesti glazbe, svatko zainteresiran uroni iz svojih pobuda i sa svojim planom.

I.

1. Najraniji ovdje spomenuti izvor jest Filozofija nove glazbe [Philosophie der neuen Musik, Tübingen, 1949; prevedeno na srpski 1968.], T. W. Adorna. Knjiga se gradi „kao dijalektička studija Schönberga i Stravinskog kao polariziranih ekstrema ‘nove glazbe’,“ a izvršila je nemjerljiv utjecaj na darmštatsku avangardu.

2. Dahlhausov student, muzikolog Gianmario Borio, veliko istraživačko ime u području estetike i teorije glazbe 20. stoljeća, jedno je od svojih velikih istraživanja posvetio upravo ranije spomenutoj darmštatskoj školi, te se na izvjestan način i nastavio na neke Adornove zasade, u svojoj seminalnoj studiji Musikalische Avantgarde um 1960: Entwurf einer Theorie der informellen Musik (Laaber, 1993).

3. Kao možda najobuhvatnije izdanje o teoriji i povijesti postratne glazbene avangarde može se istaknuti knjiga Paula Griffithsa Modern Music and After: Directions Since 1945 (Oxford, 1995). Ovu se monografiju rado ističe kao adekvatan odgovor i na općenitiju čitalačku znatiželju, kao i na potrebe studijske rasprave.

4. Studija Michaela Nymana Experimental Music: Cage and Beyond (London, 1974) pruža najraniju, sveobuhvatnu eksploraciju eksperimentalne glazbe, ali i osvjetljava njezine veze s glazbenim minimalizmom.

5. Rationalizing Culture: Ircam, Boulez, and the Institutionalization of the Musical Avant-Garde autorice Georgine Born (Berkeley, 1995) jedna je od najvažnijih studija o francuskoj Meki nove glazbe, razvitka glazbenih tehnologija i novih akustičkih rješenja.

6. Knjiga Eve Sedak – Glazba između. Poglavlja o stotinu godina hrvatske glazbe (1890.-1990.) (Zagreb, 2024.), uz rekonstrukciju građe i uredničke napore Dalibora Davidovića, pojavila se kao odgovor na višedesetljetnu žeđ za razumijevanjem hrvatske glazbene povijesti (ali i njezinih suvremenih izazova) i potrebom da se ona smjesti u vlastite okvire s jasnim pogledom odozgo. Naslov za koji se samo skromno možemo nadati da će, osim utjecaja svojom neizmjernom vrijednošću, biti zraka svjetla i vjetar poticaja da se nastavi tamo gdje je Eva Sedak stala.

7. Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: teorijske osnove i kriteriji vrednovanja (Zagreb, 1987.) Nikše Gliga, knjiga je nastala kao ukoričeno izdanje autorove doktorske disertacije. U svojemu fokusu studija ima dekonstrukciju teme na pojmovnoj, fenomenološkoj i teorijskoj razini, a iznimno su vrijedne i njezine reference na stručne izvore.

8. Još je jednome važnom referentnom prilogu proučavanju glazbe 20. stoljeća na hrvatskome jeziku autor Nikša Gligo, objavljenome 1996. godine u izdanju Muzičkoga informativnog centra i Matice hrvatske. Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova obuhvaća oko tisuću jedinica iz glazbenoga nazivlja 20. stoljeća, a svaka od njih sadrži „etimologijski izvod, definiciju pojma, istoznačnice na stranim jezicima, komentar pojma, te uputnice na stručnu literaturu i usporednice.“

II. 

Posebnu grupu izvora o novoj glazbi čine napisi skladatelja, a koji su od posebne važnosti za razumijevanje njezinih tokova, jer rasvjetljuju intelektualne, tehničke i filozofske aspekte glazbenih pristupa i metoda.

Po svojoj formi razlikuju se – od članaka, dnevnika, konceptualnih radova do traktatskih studija – a kreću se od rasprava o filozofsko-koncepcijskim temeljima specifičnih glazbenih tendencija (John Cage, Karlheinz Stockhausen), njihovim tehničko-estetičkim pitanjima (Pierre Boulez), zatim akustičkih studija (Pierre Schaeffer), tekstova o strukturnim inovacijama (György Ligeti, Iannis Xenakis), pa sve do razmatranja političke dimenzije (suvremene) glazbe (Luigi Nono, Mauricio Kagel).

III. Miscellanea

1. O povijesti Muzičkoga biennala Zagreb iznutra najvažniji će literarni izvori biti njegovi katalozi i monografije. Neki od njih prava su riznica spoznaja i vrijedni svjedoci vremena, a među kojima ću istaknuti monografiju Muzički biennale Zagreb […] 1961-2001 (ur. E. Krpan, 2001.), s četiri članka o biennalskoj povijesti, te katalog 23. MBZ-a (i ISCM-ovih Svjetskih dana glazbe u Zagrebu) (ur. E. Krpan-B. Špoljarić, 2005.), koji sadrži i iscrpan tekst Eve Sedak, Moderna, modernizam i klasicistička Moderna u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća.

2. Iako se čitavo izdanje Kelemenove Apokaliptike, zbornika uz jednu baletnu operu (Zagreb, 1983.), čita kroz prizmu njegove ideje totalnoga teatra i toga grandioznog djela koje još uvijek čeka svoju cjelovitu praizvedbu, ovdje ću uputiti na tekst Eve Sedak, naslovljen Dvadeset osam pitanja Milku Kelemenu, koji ne može na bolji način uhvatiti širinu Kelemenova shvaćanja glazbe, njegova određenja estetike, razumijevanja relacija lokalno-međunarodno, pogleda na razvoj avangarde…

3. Alex Ross prodrmao je svijet 2007., sa svojim izdanjem The Rest Is Noise: Listening to the Twentieth Century, a koji na lako čitljiv način predstavlja i problematizira glazbu 20. stoljeća s kulturnim i političkim povijesnim kontekstom.

4. Nova nepoznata glazba: svečani zbornik za Nikšu Gliga, u uredništvu Dalibora Davidovića i Nade Bezić (Zagreb, 2012.) opsežna je edicija koja kroz Gligov lik i djelo – napose kroz njegov nemjerljivo važan udio u promociji i istraživanju suvremene glazbe – umrežava perspektive njegovih prijatelja i suradnika, pričajući umnogome o novoj glazbi i njezinim razvojnim putovima (u domaćemu kontekstu).

5. Velikoga Georgea E. Lewisa, američkoga skladatelja, muzikologa i trombonista, ovogodišnji Biennale predstavlja dvama njegovim djelima, ali i kao skladatelja-mentora u sklopu majstorske radionice za skladatelje. U knjizi o udruzi Association for the Advancement of Creative Musicians, naslova A Power Stronger Than Itself: The AACM and American Experimental Music, izdanoj 2007. i ovjenčanoj važnim nagradama struke, Lewis piše povijest ove važne američke institucije, otkrivajući nam „živopisan, multikulturan svijet i [rasvjetljujući] značajan dio povijesti avangardne glazbe i umjetnosti.“

6. Unatoč kolekciji od svega šest brojeva, objavljenih od 1955. do 1962., časopis Die Reihe (kao referenca na dvanaesttonski niz), u uredništvu Herberta Eimerta i Karlheinza Stockhausena, postao je IT publikacijom „koja je objavljivala analize i eseje vodećih predstavnika europske serijalne avangarde.“ Njegov američki antipod, Perspectives of New Music, inauguriran 1962. godine, izlazi i danas.

To be…

Laura Emmery izvanredna je profesorica glazbene teorije na Sveučilištu Emory u Atlanti i voditeljica Programskoga odbora ovogodišnje MBZ-ove Konferencije. Njezino je istraživanje usmjereno na glazbu 20. i 21. stoljeća te posttonske teorije, a najrecentnijim se projektom okrenula proučavanju poslijeratnoga jugoslavenskog kulturnog programa. U tomu se svjetlu željno iščekuju dva izdanja: monografije Cold War Cultural Diplomacy: Music Festivals in Yugoslavia, koja nastaje u koautorstvu s Ivanom Miladinović Prica, te Yugoslav Avant-Garde Music, 1945-1991 (trenutačno u posljednjoj fazi pregleda; u skorom izlaženju).