15
velj
Priče

Festival Novalis: svježe ideje za Novu glazbu

Festival Novalis, Kulturni centar Osijek

share

Svježe ideje, umjetnička interdisciplinarnost, radionica s mladim skladateljima, gostujuća velika skladateljska imena i koncertne izvedbe na visokoj razini – sve ovo obuhvaćalo je najrecentnije izdanje Novalis music + art festivala održanog u Osijeku u listopadu 2021. godine. Upravo zahvaljujući velikom uspjehu posljednjeg izdanja, kao i već objavljene iscrpne najave i proteklog natječaja za njegovo iduće održavanje u listopadu 2022. godine, može se sa sigurnošću reći da se na hrvatskoj sceni etablirao novi, kvalitetan program koji podržava suvremenu glazbu, ali i suvremenu umjetnost općenito.

Put do današnjeg izgleda festivala bio je vrlo kompleksan te je očito da se tijekom godina njegovog održavanja istraživalo i eksperimentiralo u više segmenata. Godine 2014. održao se ‘pilot’ projekt u Novalji, a njegovi idejni začetnici bili su skladatelji Davor Branimir Vincze i Sanja Lasić te harfistica Ivana Biliško.

Davor Branimir Vincze, Novalja, 20214. / Foto: Tomislav Veić

Festivalski voditelji mijenjali su se iz godine u godinu, no jedan od njegovih začetnika, Davor Branimir Vincze, u vodstvu je tijekom svih ovih godina te je današnji umjetnički ravnatelj dok mu uz bok stoje producenti Matko Brekalo i Tihomir Ranogajec, skladatelji i pedagozi koji djeluju u Osijeku.

Od svojih se početaka festival održavao na raznim lokacijama koje, uz Novalju, uključuju Zadar, Zagreb te manje izdanje u Osijeku 2018. godine. Paradigma festivala na kotačima promijenila se zahvaljujući njegovoj izvrsnoj recepciji u Osijeku 2021. gdje ćemo od sada, u određenom fiksnom izgledu, festival Novalis očekivati i svake iduće godine.

Novalis, Kulturni centar Osijek 2021.

Misija: izgradnja festivala u duhu početne ideje koja počiva na tri ‘i’ – interdisciplinarnost, instrukcija i inovacija

No i ovaj donekle etablirani koncept podložan je promjenama zbog mogućeg dodatnog proširivanja programa, prelaska na bienalno održavanje ili, primjerice, zbog prilagođavanja specifičnoj temi festivala koja će se iz izdanja u izdanje mijenjati. Ono što uvijek ostaje isto, kako je rekao sam Davor Branimir, jest izgradnja festivala u duhu početne ideje koja počiva na tri ‘i’ – interdisciplinarnost, instrukcija i inovacija – a upravo ovi pojmovi najbolje opisuju njegove vizije i sačinjavaju njegov zaštitni znak.

U program nas je uvela izložba Hrvoja Hiršla, što odmah upućuje na interdisciplinarnost jer se radi o doista svestranom multimedijskom umjetniku. Njegova slikarska izložba Limits of representation bila je otvorena tijekom trajanja čitavog festivala u kulturnom centru Osijek. Voditelji festivala medijski su se povezali i s HDLU Osijek, a ovo rezultira i interdisciplinarnom publikom koja je, uz glazbenike, uključivala vizualne umjetnike i osječke studente likovne umjetnosti.

Hrvoje Hiršl

Glazbeni dio programa bio je bogatiji i, uz ostalo, sastojao se od tri koncerta: koncerta otvaranja, predstavjlanja triju glazbenih opera te završnog koncerta. Ovdje valja spomenuti i edukativni dio festivala koji se održao u obliku seminara za mlade skladatelje. Od dvadesetak prijava pristiglih na natječaj odabrano je devet sudionika od kojih je svaki imao nastavu s četiri mentora. Sudionici seminara pisali su skladbe posebno za festival, a one su zatim izvedene na završnom koncertu.

Sudionici seminara festivala Novalis

Sve skladbe festivala izvodio je tzv. festivalski trio koji su sačinjavali flautistica Ana Batinica, violončelist Vid Veljak i udaraljkaš Luis Camacho Montealegre. Voditelji festivala, kako su se sami izrazili, doista im ‘skidaju kapu’ na izvrsnom angažmanu i uspješnim izvedbama suvremenog programa velikog opsega.

Festivalski trio na koncertu otvorenja festivala Novalis

Na koncertu otvaranja su, između ostalog, izvedene dvije skladbe mentorica seminara: Arabesque Brigitte Munterdorf i Po jezeru Nine Šenk. Najmlađi skladatelj čija se skladba izvela na ovom je koncertu Simon Bahr, a zanimljivo je da se radi o jednom od kandidata za seminar koji nije prošao selekciju, no zbog kvalitetne prijave i izrazito zanimljive skladbe (Leave a comment) pozvan je i ugošćen u Osijeku. Jeremy Wexler, na narudžbu festivala, piše novo djelo (Barrage), a među ovim inozemnim imenima našla su se i dva hrvatska skladatelja, Tomislav Oliver i Tibor Szirovicza.

Izvedena je i već više puta nagrađivana Oliverova skladba Idiōma I za violončelo i elektroniku. Skladatelj je na samoj skladbi radio upravo s violončelistom Vidom Veljakom kojemu je skladba i posvećena, a koji ju je ovom prilikom ponovno izveo. Značajna vijest je da je ove godine Idiōma I svrstana u program  Svjetskih dana nove glazbe u Šangaju ISCM-a (Međunarodnog društva za suvremenu glazbu).

Vid Veljak

Kompleksnost ‘novog normalnog’

Na narudžbu festivala Novalis, Tibor Szirovicza napisao je skladbu She Had Become an Elementary Particle i slijedi temu ovog izdanja festivala koja je glasila Novo normalno. Ideja skladbe, kako objašnjava sam autor u programskoj knjižici, dijelom se referira na kompleksnost ženske figure, a dijelom na kompleksnost međuljudskih odnosa u doba pandemije.

Sziroviczinu skladbu mogli bismo opisati kao igru određenih minimalističkih motiva koji se, strogo unutar mjere, postepeno zgušnjavaju. Prema centralnom dijelu skladbe oni se razvijaju i variraju te se uvode novi motivi u dinamičkoj i ritamskoj gradaciji. Formalno, skladba je ‘pod jednim lukom’ unutar kojega se, kako sam naslov kaže, elementarne čestice polagano i postepeno pojavljuju, a zatim nestaju.

Jedan od highlighta festivala zasigurno je seminar za mlade skladatelje u sklopu kojega gostuju četiri predavača, Brigitta Muntendorf, Brian Ferneyhough, Nina Šenk i Davor Branimir Vincze te čak devetero mladih skladatelja i studenata kompozicije. Neki od sudionika, poput Juga Markovića, Alfreda Jimeneza i Junea Younga (Willa) Kima već su i boravili u Hrvatskoj, kao sudionici seminara MBZ-a.

Luis Camacho Montealegre i Veronika Reutz Drobnić

Među ovim inozemnim studentima našla se i Veronika Reutz Drobnić, studentica iz Hrvatske koja trenutno studira i boravi u Njemačkoj.

„Prijavila sam se jer me koncept seminara odmah zainteresirao i do sada nisam sudjelovala na seminarima u Hrvatskoj. Sviđa mi se da ovakva događanja postoje i ovdje. Zanimljiva mi je bila tema festivala nove normalnosti o čemu sam pri prijavi napisala manji esej, a nadam se da se ta ideja uspjela reflektirati u mojoj skladbi.”

U sklopu seminara svaki je mladi skladatelj/student imao po jedan individualan sat sa svakim mentorom, a ondje su se prije svega koncentrirali na skladbe pisane za Koncert zatvaranja.
Veronika je podijelila svoje dojmove:

„Bilo je odlično raditi s Brianom Ferneyhoughom! Ima bogato iskustvo i to se odmah vidi, puno sam od njega naučila. Pričali smo više općenito o kompoziciji, a konkretno o skladbi za festival mi je najviše savjeta dala Nina Šenk. Ona mi je pomogla s prostornim rasporedom instrumenata i pitanjem kretanja na sceni.”

Veronika je za ovu prigodu napisala skladbu Xerox za udaraljke te nastupala zajedno uz udaraljkaša Luisa Camacho Montealegre.

„Probe su bile odlične, od prije se znam s Luisom, imali smo super energiju. Eksperimentirali smo s raznim udaraljkama i objektima, a sama je partitura dijelom zapisana grafički. Trebao se dobiti dojam dva procesa, jedno je grafička, a drugo klasičnije notirana glazba i njihovo izmjenjivanje. Postoji i određen odabir tipova instrumenata tijekom skladbe: ide se od metalnog do drvenog zvuka, zatim se uvodi wind chimes kao središnjica itd… Vrlo je važno naše kretanje izvana prema unutra, to je skladba koja se i gleda.”

Sama skladba sastoji se od selektivnog odabira raznovrsnih udaraljki i njihovih proširenih tehnika, ne zadržava se dugo na jednom zvuku niti se pokušava stvoriti određena boja, već se ide na njihovu sirovu attaccu. Čak i ako je određeni dio napisan isključivo za npr. metalne udaraljke, paleta korištenih zvukova je toliko široka da se u tom smislu ovo ne percipira pri slušanju. Diskretno kretanje svirača, odnosno njihovo međusobno približavanje, jasno je referiranje na temu nove normalnosti.

U sklopu festivala dodjeljuje se i Nagrada “Josip Juraj Strossmayer” za najbolju skladbu sudionika seminara. Osvojio ju je turski skladatelj Mert Morali sa svojom skladbom Divided together. U programskoj knjižici ističe da je ideja bila baviti se s dva potpuno različita instrumenta, piccolo flautom i violončelom, koji imaju isključivo jedan zajednički ton. U skladbi je kroz njihove polarnosti istraživao što oni ipak imaju zajedničko, kako i sam naslov sugerira.

Kada bi se analiziralo što se sve u skladbi koristi, materijal na prvu može izgledati kao niz nepovezanih zvukova i tehnika, no zapravo se sve isprepliće u logičan ukupan zvuk i razvojni tijek. Da se ovo postigne, potrebno je izvrsno baratanje suvremenim tehnikama i orkestracijom, što očito Moraliju nije strano. Korijen cjelokupnog materijala jedan je ton – bio ležeći ili repetirajući – a iz njega se razvijaju određeni kraći motivi.

Izvrsno baratanje suvremenim tehnikama i orkestracijom nije mu strano

Formalno se čak može uočiti nekoliko dijelova u kojima dominiraju određeni tipovi tretiranja materijala i tehnika. Formalna podjela mogla bi se prikazati na ovaj način: 1) razigrano tretiranje repetirajućih i ležećih tonova, 2) punktualistička struktura u kojoj je gradbeni motiv i tišina (nema duljih ležećih tonova, zamijenila ih je tišina), 3) raštrkani motivi u brzoj izmjeni (tišina je upotpunjena, napetost), 4) obrisi duljih linija i postepena dominacija ležećih tonova.

O lošoj zastupljenosti suvremene glazbe

O Novalisu sam vodila iscrpan razgovor s timom festivala koji čine umjetnički ravnatelj Davor Branimir Vincze te producenti Matko Brekalo i Tihomir Ranogajec. Otvorili smo i vječnu temu svih hrvatskih festivala koji su povezani sa suvremenom glazbom, a to je: zašto je suvremena glazba u Hrvatskoj toliko minorno zastupljena?

Ovdje se prvo postavlja pitanje koliko se u suvremenu umjetnost uopće ulaže. Jedno vrlo zanimljivo opažanje ima Matko, a to je da u Hrvatskoj promociju suvremene glazbe često nose isključivo pojedinci koji djeluju na određenoj lokaciji.

„Nas trojica smo se ovdje skupili i nastojimo pokrenuti određenu bazu u Osijeku. Treba se stvoriti i suodnos sa starijim i mlađim generacijama, a najviše me brine inertnost i nezainteresiranost studenata.”

Općenita nezainteresiranost studenata spram suvremene glazbe prisutna je, kako na odsjeku za kompoziciju, tako i na odsjeku za muzikologiju. Što se krije iza „nezainteresiranosti”, bilo bi zanimljivo istražiti: je li to pitanje ukusa i općenita neprivrženost suvremenoj glazbi? Jesu li u mogućnosti pohađati festivale suvremene glazbe? Koliko su o tome informirani? Koliko uopće imaju prilike upoznati suvremenu glazbu u Hrvatskoj gdje je ona minorno zastupljena? Je li tome razlog nešto sasvim drugo?

Volontirajte!

Nezainteresiranost nije bio slučaj s Matkom i Tihomirom koji se prisjećaju dana kada su, kao studenti, jedva čekali volontirati na MBZ-u gdje su se družili s drugim umjetnicima, upoznali razne renomirane ansamble i stekli beskrajno mnogo iskustava te ovo toplo preporučuju svakom današnjem studentu. Na moje pitanje hoće li se festival Novalis ikad proširiti i na muzikološku sferu, Davor spremno odgovara kako bi sistem volontiranja, producentskog posla ili stvaranja okruglih stolova mogao zaživjeti za studente muzikologije, no općenita ih nezainteresiranost pomalo brine, pa misli da bi se taj problem trebalo istražiti.

Studentima u obranu može ići u prilog da živimo u doba pandemije zbog koje ni nije bilo npr. volontiranja na festivalima, a drugo su financijske nemogućnost za sudjelovanje na festivalu Novalis. Osijek nije Zagreb, pa put i smještaj za studente Muzičke akademije u Zagrebu jesu skupi. U slučaju Glazbene tribine u Osijeku, festivala održanog samo tjedan dana nakon festivala Novalis, studenti kompozicije i muzikologije bili su, kao i svake godine, prisutni i aktivni. No Tribina je odavno etablirani festival u organizaciji HDS-a (ove godine održat će se 59. izdanje) koji već dugo surađuje s Muzičkom akademijom u Zagrebu, dok Novalis takvu suradnju treba tek uspostaviti i tomu se svi nadamo.

Razgovor nakon koncerta znači da je bilo uspješno

Za razliku od zagrebačkih studenata, kao i studenata ostalih akademija u Hrvatskoj, osječki su studenti, ali i učenici srednjih glazbenih škola, bili u velikoj mjeri prisutni na festivalu. Matko Brekalo duhovito komentira kako je imao više rasprava sa svojim studentima o koncertima na Novalisu:

„Nekima se svidjelo, nekima ne, bilo je ogorčenja, ljutitosti i veselosti, svega je bilo. Kad mogu napraviti razgovor sa studentima nakon koncerta, onda znam da je koncert bio uspješan. Znalo je biti koncerata gdje se nakon toga nema što reći i to je najgore. Nama su reakcije na festival bile razgranate, neki su se studenti prvi puta suočili s novom glazbom, neki su me kasnije pitali da im pošaljem linkove za slične kompozicije.”

Zašto se radi tako veliki jaz između suvremene i klasične glazbe?

Razgovor zaključujemo i postavljanjem problema u školskom kurikulumu, pri čemu Tihomir Ranogajec komentira kako ga i dalje šokira činjenica da se koriste isti udžbenici koje je i on koristio kao student i u kojima se na jednoj stranici nalazi Čajkovski, a na sljedećoj Schönberg:

„To je šok, ali se i podučava kao šok. Generacije se i dalje odgajaju tako da se septima smatra disonancom.” Za kraj dodaje: „Nije mi jasno zašto se radi tako veliki jaz između suvremene i klasične glazbe. Suvremena glazba klasična je glazba, ali nastala danas.”

Namijenjen studentima kompozicije i mladim skladatelji(ca)ma, novi natječaj Novalisa ovaj put uključuje i glazbenike interprete. Rok za prijavu produljen je sa 7. veljače na 22. veljače, pa se još stignete prijaviti. Detaljnije o tematskoj okosnici i mentorima koji će voditi odabrane mlade glazbenike pročitajte na web stranici festivala.

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora