OD MALTE DO RIJEČKE KATEDRALE SVETOG VIDA
Gibonni i Urban izvan uobičajenih okvira priznanja za stvaralaštva

Dva velikana hrvatskog kantautorskog stvaralaštva tijekom godina dobili su sva domaća priznanja stručne javnosti i najšire publike
Ne služeći se pritom ikakvim marketinškim trikovima ili šopanjem tabloida senzacionalističkim sadržajima iz privatnog života. Ne dodvoravaju se publici, a njen broj se stalno uvećava. Gibonni i Urban, svaki na svoj način, odlično stoje na tržištima glazbene industrije, ne narušavajući diskografskoj i koncertnoj industriji umjetnički integritet.
Posljednjih mjeseci njihove karijere obogaćene su priznanjima naše šire društvene pa i međunarodne domene. Šire, puno šire od same glazbene industrije, naročito onog dijela koji služi (imperativno profitnom) banalnom ukrašavanju života.
Ovdje je riječ o prepoznavanju ne samo estetskog nego njihovog kulturološkog i duhovnog doprinosa.
Glede Damira Urbana, riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodio je misno slavlje na Božić u katedrali svetog Vida i tom prilikom dva puta citirao stihove iz Urbanove pjesme ”Iskra” nastale još 2019. godine.
Promocija kulture Mediterana
Gibonni je na Malti dobio prestižnu nagradu Mediterranean Stars za doprinos promociji kulture Mediterana koju dodjeljuju Turistička zaklada Mediterana (MFF) i Radio Italia, a uručila mu ju je predsjednica Republike Malte Myriam Spiteri Debono. Tom prilikom Gibonni je izveo – vrlo znakovito – ”Libar”, s albuma Mirakul, uz svoj bend i veliki orkestar kojim je ravnao maestro Bruno Santori.
Dok sam preslušavao neke od svojih intervjua s Gibonnijem (u posljednjih četvrt stoljeća, Mediteran je uvijek bio važna tema) za ovu prigodu, stalno sam imao na umu velikana Predraga Matvejevića i njegovo remek-djelo Mediteranski brevijar.
Mediteran je možda i sudbina
Fasciniran Mediteranom Matvejević je istaknuo: „Mediteran nije samo povijest ili predanje, zemljopis ili zavičaj, pamćenje, baština ili vjera: Mediteran je možda i sudbina.“
Mnogi će Mediteranom nazvati područje koje obuhvaća oko 200 metara od obala Sredozemnog mora do kopna ili dokud uspijevaju masline. Mediteran je, uostalom, kolijevka europske civilizacije, a obuhvaća tri kontinenta: Europu, Afriku i Aziju. Mnogi će, zbog dobrog poznavanja povijesti, istaknuti antičku Grčku i Rim te Aleksandriju u Egiptu s velebnom bibliotekom odnosno najvećom u antičkom svijetu, s čak 700 000 papirusa i knjiga koje su sadržavale cjelokupno znanje i umjetnost onodobnog svijeta. Knjižnicu je dao graditi Aleksandar Veliki, ali nije doživio kraj gradnje, baš kao ni grada koji je po njemu dobio ime: Aleksandrija. Knjižnicu su dva puta uništavali nenamjerni požari, da bi je treći, namjerni – od kalifa Omera – dotukao (nova je sagrađena 2003.).
Mediteran je obogatila i talijanska renesansa, a danas – glede glazbeno-poetske umjetnosti. Osim niza talijanskih kantautora te Julia Iglesiasa i Rosalije iz Španjolske, tu su i Rachid Taha i Khaled iz Alžira. Jedan od naših velikana koji pripadaju mediteranskom kulturnom krugu prije Gibonnija – koji stoji poput Kolosa s Rodosa – je Arsen Dedić. Kako Mediteranu, tako obojica u isto vrijeme pripadaju i umjetničkom univerzumu.
Bezimena uvala između Trogira i Marine
U jednoj predivnoj uvali, negdje između Trogira i Marine, u kojoj nema ničeg sagrađenog (naročito ne betonskoga), samo more, kamena obala i borova šuma na brdu, Gibonni, s blagim osmijehom govori, kao da se ispovijeda: „Nikada, ni sekunde ne bježim od Dalmacije. Mogu biti pod utjecajem američke, talijanske ili britanske muzike, ali ja sam uvijek u svojim temeljima i korijenima vezan uz Dalmaciju. Ja sam inače fasciniran Mediteranom. Ne želim biti pretenciozan, ali Mediteran mi je k’o neka prajuha iz koje je cijeli svijet vadija žlicom. Sve što je vezano za te obale i kulture, sve su mi bliske.“
S pravom će reći da njegov „Mirakul jest mediteranski“, ali, dodao bih, i isprepleten univerzalnim vrijednostima.
I ne da se Gibonni od Mediterana ni u kom trenutku. Predrag Matvejević je napisao, glede Mediteranskog brevijara, da se mediteranstvo ne nasljeđuje nego stječe. Neka mi bude dopušteno reći u slučaju Gibonnija da je njegovo mediteranstvo i naslijeđeno i stečeno (njegovim stvaralaštvom). Nebitno je čega je tu manje ili više.
Kad smo Gibonni i ja završili razgovor u toj bezimenoj uvali djevičanskog prizora i krenuli prema Splitu, predložio je da svratimo u Trogir, prekrasan višestoljetni grad pun kulture i umjetnosti (UNESCO ga je proglasio svjetskom kulturnom baštinom), mjesto neke blažene mirnoće:
„Ona uvala i ovaj Trogir su ono što se savršeno slaže s mojom naravi. Ja jesam urbano dijete. Iz grada sam i uvik san živija u gradu, ali ode je sve ono čega u gradu nema. Odi nema problema s parkiranjem… Najbolje se osjećam u gradovima koji su urbani, ali koji su mali kao, na primjer, Trogir.“
Zlatan i Ljubo: Cesarica i Dalmatino za pjesmaricu EU
Nekako u isto vrijeme svečanosti na Malti objavljeno je da ”Cesarica” Zlatana Stipišića Gibonnija predstavlja Hrvatsku u službenoj Pjesmarici EU u kategoriji Ljubavna pjesma! Znakovito je i da je u kategoriji Priroda i godišnja doba za Pjesmaricu EU izabrana pjesma ”Dalmatino povišću pritrujena” Ljube Stipišića – Delmate.
Ako netko slučajno nije znao: Ljubo je Zlatanov otac, a obje pjesme odavna su nešto poput antologijskih, svevremenskih, vječno pjevajućih, poštivanih te iznimno popularnih pjesama. Delmata je ikona dalmatinske arhaične pjesme.
Drvo. Kakvo sad drvo u priči o Gibonniju?
Drvo – priče o pjesmama knjiga je 26 autora (Pavao Pavličić, Ivana Šojat, Miljenko Jergović…) koji su svoje tekstove, pjesme, eseje napisali nadahnuti pjesmama Zlatana Stipišića Gibonnija.
Đorđe Matić, urednik knjige: „Glazbeni stihovi i melodije upišu se u ljude kao odgovor u nekom važnom trenutku njihova života. Traju takvi dugo i prenose se. Prenošenje može biti i sasvim stvarno – kad pisac prenese osjećaj iz pjesme u svoju priču, pjesmu ili esej. To onda postaje posebna vrsta razgovora s otpjevanom pjesmom.“
Na knjigu Drvo – priče o pjesmama Gibonni umalo da je ostao bez riječi: „Ima ovdje fantastičnih imena koja su sudjelovala i napravili mi veliku čast. Ljudi moji, hvala puno!“
Drvom protiv prepovršnog života
Stvarno mu je ukazana čast od umjetnika koji pripadaju sasvim drugim umjetničkim disciplinama. Dobio je veliku čast s punim pokrićem, u što spada i njegova najnovija pjesma ”Drvo”. Još jedno njegovo malo remek-djelo, po trajanju dylanovski dugo, no i dalje posebno, Zlatanovo, mediteransko:
„Tijelo u zemlji nek’ je zrno/ Duša preseli u drvo/ U tišini svojih godova/ Kao paučina ispletena/ Sva su lica, sva imena/ Samo svjetla noćnih brodova/ Mogu biti bor na vjetru/ Sam u mraku, sam na svjetlu/ Drvo u tišini šume/ Jer me šume sve razume/ Mogu biti to što jesam/ Zabludama svojim tesan/ Živo drvo ispod kore/ Čekam ruke da me stvore/ Da bi bio veslo broda/ Spokojan kraj divljih voda/ Šibice što noću vide/ Bijeli štap što zna gdje ide/ Biti jedna od dasaka/ Koja oda hod koraka/ Puštam svjetlo/ Što te zove k meni/ Pusti ljubav da prolista/ Na koncu čista k’o sunca trak/ Pusti Bože da je slavim/ U te ruke stavim dušu za kraj/ Kad me vrate zemlji crnoj/ Duša preseli u drvo/ U tišinu svojih godova/ Već sam bio trn u oku/ Batina o desnom boku/ Već sam bio stup od srama/ Već sam bio kundak puške/ Gurnute u ruke muške/ Oštar iver ispod kože/ Napravi me boljim, Bože/ Daj da budem dom za ptice/ Svoga neba prognanice/ Neba što u nama diše/ I od ljudi pravi kiše / Daj da budem okvir slika/ Od svih mojih saputnika/ Slika što na grudi stišćem/ Šušte kao suvo lišće/ A na slici moja mati/ Mlađa no je mogu znati/ Još je dijete što prkosi/ Dok u sebi dijete nosi/ Jedna slika oca moga/ U samoću urasloga/ Što na pozdrav diže ruku/ Šalje nijemu oporuku meni/ I evo ja na rubu šume/ Djeca pale stare gume/ Plamen što se nebu penje/ Mjesto čuvat će za mene/ Mjesto gdje je šapat krila/ Noćnih ptica i leptira/ Ptica koje grade gnijezda/ Duši starijoj od zvijezda/ Tu su ispred kuće moje/ Ja sam zemlja, duh je ptica/ Samo božja pozajmica meni/ Pusti, Bože, da je slavim / u te ruke stavim/ dušu za kraj.“
Kao i uvijek do sad, Gibonni je posebnu pozornost poklanjao videospotu svojih pjesama. A ”Drvu” naročito, jer se radi o neobičnoj pjesmi u svakom pogledu. Na sreću redatelj, autor animacije i montažer Dinko Čvorić – Doringo uspio je kreirati video koji uspješno i u svojoj duljini koja premašuje šest minuta korespondira s tematskom dubinom pjesme.
Pjesma se može doživjeti i kao svojevrsni poziv na strpljenje te pristranost, poziv na introspekciju s univerzalnim ljudskim temama, poziv na iznalaženja mira i dubljeg značenja života u današnjem svijetu.
Gibonnijeva miljenica
„Pjesma je na neki način apel/zahvala svima koji nađu strpljenja, u ovom ludom vremenu u kojem živimo prebrzo i prepovršno, da nađu šest i pol minuta svog dragocjenog života da čuju pjesmu od početka do kraja“, komentira Gibonni.
Svjestan da se ”Drvo” svojom neklišeiziranom cjelokupnošću – od sadržaja i forme do trajanja – ne može uklopiti u sadržajno/žanrovski betonizirane glazbene programe radiostanica, Gibonni savjetuje:
„Nećemo imati prilike ovu pjesmu čuti u medijima. Naći će se neki urednici, ako me poslušaju, pjesmu će emitirati u noćnom programu, a ne po danu. Malo ispod radara. Najvjerojatnije je da će ‘Drvo’ proći ispod radara. Ali bez obzira na sve, pjesma ‘Drvo’ moja je mikjenica.“
Judi, zviri i beštimje, bez balasta minuloga rada, 25 godina do vinila
U posljednje vrijeme, kamo god da kreneš – evo ti Gibonnija! Neka! I uvijek je s razlogom. Njegov album Judi, zviri i beštimje iz 1999., tada objavljen na CD-u, osvanuo je u dućanima na vinilu odnosno, kako se to nekad govorilo, gramofonskoj ploči. I nije to iz nekakvih prašinarskih, nostalgičnih razloga. Album ima niz pjesama koje su nadživjele svojih, u ovom času, četvrt stoljeća trajanja. Album je evergreenski. Kompletna lista albuma uključuje jedanaest pjesama: ”Činim pravu stvar”, ”Miss Croatia”, ”Projdi vilo (a capella)”, ”Judi, zviri i beštimje”, ”Divji cvit”, ”Nije tajna”, ”I ja ću budan sanjati”, ”Šuti, umukni”, ”Ne znam plesat”, ”Posoljeni zrak i razlivena tinta”, ”Projdi vilo”.
Svjestan svog arhaičnog rječnika, nakon tekstova pjesama otisnuo je i knjižicu Rječnik domaćih riči pa su judi – ljudi, zviri – zvijeri, beštimje – psovke, versi – stihovi…
Posebno mu je drago kad mora pojašnjavati zašto piše stihove na arhaičnom jeziku. Tako mi u onoj prije spomenutoj uvali sa smiješkom kaže: „Mislim da u nas postoji jedno veliko podcjenjivanje publike kad mi spočitavaju te arhaične riječi, kao da ću time izgubiti dio publike. Neki mi i zamjeraju, ali ja ne mogu protiv sebe. Jednostavno u mojim pjesmama više pašu te stare, arhaične nego današnje riječi. Spreman sam izgubiti i ugled i ne znam što sve ne, ali meni su versi draži od stihova, mada imaju isto značenje. Kao i u slučaju škura: pa draže su mi nego roletne!“
Vratimo se Judima, zvirima i beštimjama, albumu konačno na vinilu. Zub vremena nije ga ni dotaknuo, a i dandanas je većina pjesama privlačna i onima koji su ih čuli prvi put 1999., kao i onima koji će ih tek čuti prvi put.
Isto misli i Gibonni o njima, a ima i objašnjenje: „Kad sam radio te pjesme i album, bilo je tu puno entuzijazma i u mene i ekipe (Bratoš, Stefanovski…). Plutao sam u plodnoj vodi nenadanog nadahnuća u raspoloženju kao da mi je to debitantski album i kao da se ništa od onoga ranije nije dogodilo, bez balasta minuloga rada. Trag svakog albuma mjerim prema tome koliko pjesama ostane na životu kad se prašina i barut raziđu, koliko se možeš poistovjetiti s tom pričom kao da je bila danas. A ne u prošlom stoljeću!“

Gibonni u Areni Zagreb
Ne brini, Gibo, što je iz prošlog. I u ovom stoljeću posebno je uzbudljivo slušati album, čak i nešto manje poznatu pjesmu ”Miss Croatia”, pravo osvježenje i u 2025.
”Miss Croatia” napisana je u kolovozu 1998. na otoku Lastovu: „Ako ikad prođeš izbore/ Za Miss Dijaspore/ To je stvarno velik uspjeh u životu/ Uzmi lentu na pozornici/ U nekoj gostionici/ Ovaj narod voli lijepu a sirotu/ Jer jedna si od nas/ i ti si naše gore list/ I zato bit ćeš Miss Croatia/ I svi foto amateri, razni profiteri/ Žele jedan dio tebe za sebe/ Mala, udaj se bogato/ ako i griješiš, ništa zato/ Jer ti si naše gore list/ Ako ikad prođeš izbore/ Za Miss Dalmacije/ bit ćeš naša smišna kartolina s Juga/ U žiriju vlasnici kafića/ Svaki isto izgleda i priča/ I traži žensku da im pegla, da im kuha/ (da ima sluha)/ Već je vide u finalu na Splitskom festivalu/ Ako ikad prođeš izbore/ Za Miss metropole/ Znat ćeš svitu i elitu s puno šarma/ I sve je tako glamurozno/ I sve je mondiš i famozno/ I sve je tako puno sjaja/ al nigdje para/ Al jedna si od nas/ i ti si naše gore list/ i zato bit ćeš Miss Croatie.“
Namjerno sam izvukao ovu pjesmu jer nije baš uobičajena za Gibonnija. One druge sa sada vinilnog albuma Judi,zviri i beštimje nije prekrila paučina, dio su Gibonnijevog koncertnog repertoara i mainstream radiostanica. Inače, po prvom izlasku u javnost album je osvojio ništa manje nego sedam Porina i to onih najvažnijih (album godine, pop album godine…). Tek toliko da se obnovi znanje.
Neka se zna da sam i komplimentirao Gibonnija 2017. u zagrebačkoj Areni: „Gibo, nemam ama baš nikakvog razloga dodvoravati ti se, ali usuđujem se reći da spadaš u hrvatsku kulturnu baštinu!“
Nimalo iznenanađen, kratko i znakovito odmah mi je odgovorio: „Ali ne mumificiranu baštinu.“
Živa istina koju Gibonni desetljećima potvrđuje iznova ili mu to potvrđuju drugi umjetnici, publika i stručna javnost.
Ispunjeni uvjeti za Premio Tenco u Sanremu
Dakle, posljednjih mjeseci ne samo da mnogi iz drugih umjetničkih disciplina i glazbene infrastrukture slave Gibonnija, nego i on sam slavi kreativni život novim singlom, potpuno drukčijim – ne samo od ostalih, nego i svih svojih dosadašnjih pjesama. Njegova velebna karijera trenutačno dobiva dodatne vrijednosti. Ne bih se iznenadio da jednog dana (ne mora biti baš u nekoj dalekoj budućnosti) Gibonni bude upisan na onaj spisak dobitnika nagrade Tenco u Sanremu (Premio Tenco) na kojem su od sedamdesetih godina prošlog stoljeća najveći talijanski i svjetski kantautori (Leonard Cohen, Tom Waits, Nick Cave…), ali i naš Arsen Dedić! Luigi Tenco veliki je talijanski kantautor koji se ubio 1967. u hotelu u Sanremu za vrijeme festivala talijanske kancone. U njegovu čast utemeljena je godišnja nagrada Tenco te je globalnog karaktera i ugleda.
Urbanova ”Iskra” u katedrali Sv. Vida
Uz Gibonnija, tu bi trebao biti i Damir Urban koji upravo doživljava neke od vrhunaca karijere, a kao i u slučaju Gibonnija i malteške nagrade za promicanje mediteranske kulture, ispod radara prošla je i čast koju je kantautoru Damiru Urbanu ukazao riječki nadbiskup Mate Uzinić.
Nadmajstor od alata i zanata Damir Urban napisao je i snimio godine 2019. pjesmu ”Iskra”:
„Kada kosu stavi iz ušiju/ Pretvori se u djevojčicu/ Svoje tajne poklanja, zamuckuje/ Nekako izroni iz očiju/ Njene ruke grle kao šal/ A tanki prsti bodu me pod rebra/ Sporo rasti, mala vrbo/ dug je put, a ovaj svijet te čeka/ Treba nam tako malo, skoro ništa/ Jedan kremeni jedna iskra/ Da tama ode zauvijek iz sna/ A čudovišta padaju/ Iskrenost je rizik na vlastiti račun/Ti ćeš čitav život plaćati/ I nikada nećeš shvatiti/ Od koga te čuvaju duge cijevi i žice/ Svih devet krugova putuju za nama/ Nekoga zlo uzbuđuje/ Sporo rasti mala vrbo/ Ovaj svijet čeka dugo na tebe/ Treba nam tako malo, skoro ništa/ Jedan kremen i jedna iskra/ Da tama ode zauvijek iz sna/ Treba nam tako malo skoro ništa/Jedan kremen i jedna iskra/Da tama zauvijek ode iz sna/ A čudovišta padaju/ Jer čovjek je velik točno koliko/ Koliko je ono što traži veliko/ Treba nam tako malo, skoro ništa/ Jedan kremen i jedna iskra/ Da tama ode zauvijek iz sna/ A čudovišta padaju/ I kada stanu mašine, strojevi/ Nestaju zemlje, nestaju gradovi/ Ti otvori svoje oči tad/ čudovišta padaju.“
Damir Urban o ”Iskri”:
„S obzirom da je Iskra nastala doma, uz akustičnu gitaru, odlučili smo da je najbolje pokušati zadržati taj topao kućni duh te priču benda naprosto nasloniti na njezine temelje. Za mene je ‘Iskra’, u nekom prenesenom značenju, simbol našeg zaloga za budućnost.“
”Iskra” je dobila isto tako maštovitu vizualnu verziju kroz videospot. I opet u nekoj vrsti porodične manufakture. Redatelji su bili Damir Urban te njegova supruga Milica Urban, inače „zadužena“ za vizualni aspekt Damirovog stvaralaštva. Milica potpisuje i fotografiju te montažu videospota koji nosi mnogo zanimljivih poveznica.
„Željeli smo napraviti spot koji će što bolje pratiti pjesmu“, objašnjava Damir, „ali koji ju neće opteretiti razmišljanjima o mnogim opcijama i onda smo došli do zaključka da bi zbog same teme i na neki općenit način smisla teksta, bilo idealno da djeca preuzmu glavnu ulogu. Istog trenutka smo se sjetili Jane Sienne i Mile Amelie Mikić.“
Smislene veze ima. Naime, prije 23 godine u prvom spotu samostalne karijere Damira Urbana nastupila je Ljupka Goić Mikić. Videu za pjesmu ”Astronaut”.
„Kako smo svih ovih godina“, prisjeća se Milica, „u kontaktu s Ljupkom, odlučili smo je zamoliti, a naravno i ostatak njezine obitelji, da pita djevojčice bi li željele biti u našem spotu. Tako se na jedan poseban način zatvorio krug, ali i nastavila priča – točno tamo gdje treba – na djeci, na onima koji jesu budućnost.“
I nije ”Iskra” nastala tek tako, slučajno; kao ni druge pjesme Damira Urbana. Čitajući njegova razmišljanja, sjetih se samo naslova Gibonnijeve pjesme ”Svi moji punti kad se zbroje’’.
Ovo su Urbanovi punti:
„Čak i kad odustaješ od sebe, život ne odustaje od tebe i svakim danom te iznenadi nečim novim. I kad misliš da od sebe nemaš više što dati, nakon Laufera primjerice, otvore ti se nova mala vrata. Dogodi se da dobiješ dijete, da se zaljubiš, da skupiš nove glazbenike pa nastaviš sljedećih trideset godina s njima. Zapravo, život ti daje šansu svaki dan, da ti svaki novi korak bude bolji i da ti život bude bolji. U budućnosti se vidim s obitelji, vidim se sa ženom, vidim se na sceni – ako me publika bude trpjela.“

Koncert Damira Urbana u Tvornici kulture / Matej Grgić
Da ako?!
Nedavni koncert Urban&4 u zagrebačkoj Tvornici Kulture bio je toliko intenzivno strastven i obostran, između publike i Urbana na pozornici (da ne spominjem sve ono od ranije što spada u minuli rad) da Damir može samo biti spokojan glede „trpljenja“ i čekati poticaje za nove pjesme. Ako ih već nema, u što ne sumnjam.
Posebnu čast Damiru Urbanu učinio je za Božić 2024. riječki nadbiskup Mate Uzinić.
Predvodeći misno slavlje u katedrali svetoga Vida u Rijeci u nadahnutoj propovijedi među ostalim je rekao: „U katedrali svetoga Vida gori Betlehemsko svjetlo koje na jedan način simbolizira Isusa, njegovo rođenje, ali koje nam je i poticaj da i sami postanemo svjetla i svjetiljke. Kako bismo postali svjetlo i svjetiljke, potrebna je iskra. Takva iskra dogodila se na početku stvaranja svijeta, kao veliki prasak. No, stvari nisu išle kako treba pa se iskra ugasila te je Bog u Božiću upalio novu iskru. U kršćanskom svijetu je nova iskra milost.“
Riječki nadbiskup Mate Uzinić posebno je naglasio da citira stihove Damira Urbana iz njegove pjesme ”Iskra”: „Ovdje sam preuzeo refren iz pjesme Damira Urbana ‘Iskra’ koja zapravo govori o važnosti i biti iskre te kaže: ‘Treba nam tako malo, skoro ništa, jedan kremen i jedna iskra da tama ode zauvijek iz sna, a čudovišta padaju’.“
Nadbiskup je još jednom citirao ”Iskru” Damir Urbana, stihove: „Jer čovjek je velik točno toliko koliko je ono što traži veliko.“
Urbanovi stihovi iz ”Iskre” našli su se u propovijedi riječkog nadbiskupa Uzinića u društvu misli o žrtvi, na primjeru fra Bonaventure Dude: „Teško žrtvi u kojoj nema ljubavi, ali isto tako teško ljubavi koja neće žrtvu. Ljubav bez žrtve uopće nije ljubav.“
Eto kako i zašto se Damir Urban sa svojim stihovima našao na Božić 2024.u katedrali svetog Vida u Rijeci. Uz misli fra Bonaventura Dude. Mate Uzinić prelat je Katoličke crkve i nadbiskup metropolit riječki. Ovaj visoki crkveni dostojanstvenik od iznimnog je ugleda ne samo u Crkvi, nego i široj kulturnoj te društvenoj javnosti. Fra Bonaventura Duda bio je hrvatski teolog, bibličar, franjevac i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Također od iznimnog ugleda.
P.S.
1.
Zlatan Stipišić Gibonni i Damir Urban autori-pjevači prijatelji su i puni međusobnog uvažavanja.
Urban o Gibonniju: „Kućni smo prijatelji i nakon toliko godina teško da možemo jedan drugoga razočarati, iako se u svemu ne slažemo.“
Gibonni o Urbanu: „Mi smo toliko različiti. On je meni super tip. Avansno pravim avanturu da mu se divim.“
2.
Nick Cave u Ljubljani u lipnju 1990. na koncertnoj i medijskoj promociji albuma The Good Son o povezanosti s Biblijom tijekom pisanja ”And the Ass Saw the Angel”:
„Točno je da sam povezan s Biblijom. S vremena na vrijeme imam potrebu mijenjanja odnosa spram Biblije. No, pišući ‘And the Ass Saw the Angel’ bio sam krajnje zaveden posebno Novim zavjetom. Pišući knjigu upuštao sam se u opsežna istraživanja Biblije i to je promijenilo moje shvaćanje mnogih stvari. Moja fascinacija biblijskim motivima potječe iz vremena kad sam kao dječak pjevao u crkvenom zboru. Bio sam uvijek zainteresiran za svećenikove riječi.“