Glazba u eksperimentalnoj nastavi

U sklopu cjelodnevne nastave koja se od rujna pa sljedeće četiri godine u sklopu eksperimentalnog programa, Osnovna škola kao cjelodnevna škola – uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja, planira provoditi u šezdeset i četiri prijavljene i odabrane škole, prednjače brojem učenika manje ustanove pretežno iz manjih sredina, izuzev jedne škole iz Zagreba i tri iz Osijeka.

Važno je napomenuti da nijedna škola iz Splita ni Rijeke ne sudjeluje u eksperimentalnom programu. S obzirom na to da je u Hrvatskoj većina stanovništva koncentrirana u većim gradovima, prijava i odabir škola svjedoče o sumnjičavosti prosvjetnih radnika, ali i roditelja, prema najnovijem eksperimentu Ministarstva znanosti i obrazovanja. Osnovnoškolci iz razredne nastave će u školi biti najkasnije do 14 sati, a povećano je vrijeme izbornog i dobrovoljnog sudjelovanja za onu djecu čiji roditelji to žele. Ovisno o rasporedu, koji svaka škola specifično izrađuje za potrebe svojih učenika i roditelja, moguće je kraće obvezno trajanje aktivnosti Programa A1 (programa nacionalnog kurikuluma osnovne škole, koji se provodi kroz redovitu, obveznu i izbornu nastavu) i A2 (programa potpore, potpomognutog i obogaćenog učenja), nakon kojih slijedi izborno sudjelovanje učenika u B1 i B2 programima.

Odgojno-obrazovne predmete, kako se popularno nazivaju u žargonu (kao da ostali to nisu), a pritom se misli na Likovnu kulturu, Glazbenu kulturu te Tjelesnu i zdravstvenu kulturu, na prvi pogled očekuje mala renesansa. Iz konteksta glazbe, koju osnovnoškolci upijaju u sklopu predmeta Glazbena kultura, provjerili smo je li to zaista tako – kakva je uloga Glazbene kulture u cjelodnevnoj nastavi i eksperimentalnom programu, što se mijenja i čemu uopće glazba kao obvezni dio kurikuluma?

Glazbena kultura

Iako je još Platon izjavio da je „glazba za dušu ono što je gimnastika za tijelo“, Ministarstvo znanosti i obrazovanja očito ne dijeli njegovo mišljenje. Zato je u eksperimentalnom kurikulumu satnica Tjelesne i zdravstvene kulture povećana za jedan sat tjedno te će iznositi tri sata u razrednoj nastavi. S obzirom na to da su brojna znanstvena istraživanja pokazala kako postajemo pretila neaktivna nacija koja ovaj, prvenstveno zdravstveni, ali i psihološki problem, najčešće „vuče“ još od djetinjstva, inicijativa je pohvalna. Da ne budemo sitničavi, satnica se u razrednoj nastavi Glazbene i Likovne kulture zaista i povećala za čak pola sata te iznosi sat i pol tjedno, što nije slučaj i u predmetnoj nastavi.

„Satnica umjetničkog područja povećana je ciljano kako bi se i time dodatno naglasila važnost umjetničkog odgoja i obrazovanja te kako bi se pružilo dodatno vrijeme za kvalitetnije ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda. U predmetnoj nastavi zbog ukupne strukture i opsega nastavnog plana nije bilo u ovom trenutku moguće vremenski povećati glazbenu i likovnu kulturu, što je jasan cilj o kojem postoji svijest, kako bi se i tako još više približili suvremenim obrazovnim sustavima“, odgovaraju iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, što budi određenu nadu za neke generacije, koje možda još nisu ni rođene.

„Vjerujem da je opravdano povećanje satnice samim tim jednako potrebno i u predmetnoj nastavi. Veliki je gubitak za našu djecu jedan sat tjedno iz Glazbene kulture. Redovito me četvrtaši pitanju: ‘Zašto nemamo više glazbenog?’ Te komentiraju: ‘Ovdje je zabavno! Ovdje mi je dobro!’ Vrijeme je najteže sustići, zaustaviti ili produžiti na umjetničkom području“, smatra Ana Ostojić, savjetnica Glazbene kulture koja predaje u zagrebačkoj osnovnoj školi te je urednica glazbene kulture pri jednoj izdavačkoj kući.

Međutim, izvođenje predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura u razrednoj nastavi predano je u ruke magistara kineziologije, dok Glazbenu kulturu od prvog do trećeg razreda i dalje izvode učitelji i učiteljice razredne nastave, a ne akademski obrazovani glazbeni pedagozi (ili pak teoretičari, muzikolozi ili glazbenici). Svi oni koji barem površinski poznaju blagodati bavljenja glazbom i razvoja glazbenih vještina te onih koje je moguće razvijati uz glazbu, znaju da su djeca najpodložnija njenom utjecaju od najranije dobi. U Ministarstvu ne dijele ovo mišljenje te navode:

„Učitelji razredne nastave kvalificirani su stručnjaci za izvođenje svih oblika rada u odgojno-obrazovnim područjima ciklusa razredne nastave. U umjetničkom području postavljeni odgojno-obrazovni ciljevi jesu usmjereni na pružanje potrebnog općeg umjetničkog odgoja i obrazovanja za sve učenike. Cilj cjelodnevne škole jest sagledati kroz pilot-program prednosti i vrijednosti pojedinih organizacijskih oblika odgojno-obrazovnog rada, a nikako donositi sudove o kvaliteti inicijalnog obrazovanja i profesionalne formacije pojedinih skupina učitelja.“

I dalje je nejasno kako bi to onda prema eksperimentalnom programu isključivo magistri kineziologije trebali izvoditi TZK, ali valjda bi onda isto pitanje mogao postaviti i svaki predmetni nastavnik.

Potrebe suvremenih učenika

Što predmet Glazbena kultura može ponuditi učeniku 21. stoljeća u formativnim godinama, komentira Ana Ostojić:

„U suvremenom osnovnoškolskom obrazovanju može promicati znanja, kvalitete i potrebe svojih učenika, ako je sustav obrazovanja usklađen i pravedan za sve predmete. Udžbenici iz Glazbene kulture pisani su prvenstveno za učenike. Kao urednica glazbene kulture u izdavačkoj kući i suautorica udžbenika za glazbenu kulturu od 4. do 8. razreda u osnovnoj školi te urednica udžbenika za glazbenu umjetnost u 4. razredu gimnazije, znam da autori kroz metodički priručnik nude učiteljima korisne ideje za poučavanje. Učenicima su se pokazale zanimljive i učinkovite, a osim predmetnih odgojno-obrazovnih ishoda i odgojno-obrazovnih očekivanja, sadrže sve sastavnice kurikulumskog planiranja.

Surađujem s divnim kolegama, entuzijastima 21. stoljeća koji nude znanja i kvalitetu zbog potreba učenika. Pri tom se ne pitaju zadovoljava li to njihove potencijale. Pitaju se koliko bi se još moglo više? Ali, ima li dovoljno vremena za ostvarivanje svih planiranih aktivnosti? Treba li u konačnici i učitelj glazbene kulture 21. stoljeća biti zadovoljan? Učitelj koji upućuje na poticajne sadržaje za aktivno muziciranje, tjeloglazbu, sviranje i drugo traži te nalazi način kako se učenici najbolje motiviraju i povezuju s glazbom. Zalaže se i potiče samostalne izvedbe svakog pojedinog učenika kao važan doprinos razvoja samopouzdanja i samopoštovanja.

Na temelju navedenog zaključujem da Glazbena kultura svojim konceptom i sadržajem promiče temeljna načela građanskog odgoja, rasnu, etničku ravnopravnost, kao i svijest o temeljnim ljudskim pravima, a sama za sebe blijedi. Žao mi je što glas kao sredstvo ugodne komunikacije ne odjekuje školskim hodnicima kroz pjesmu, dobro raspoloženje, spontanu igru. Učenici nam se bore s depresijom i anksioznošću. Sve je više tišine u našim učenicima koja me zabrinjava.“

Predmet i njegovo izvođenje u eksperimentalnom programu neće se bitno mijenjati, jer svi odgojno-obrazovni ishodi predmetnog kurikuluma i očekivanja kurikuluma međupredmetnih tema ostaju isti. Ishodi su jasno i smisleno postavljeni, od izvođenja glazbe, pjevanjem i sviranjem, i uz glazbu, pokretom ili tjeloglazbom, preko upoznavanja instrumenata, izvođačkih sastava te glazbenih oblika i vrsta, do upoznavanja klasične, popularne i tradicijske literature, glazbeno-stilskih razdoblja, kao i međusobnog utjecaja različitih vrsta glazbi. Glazba nudi blagodat i u kontekstu povezivanja s brojnim međupredmetnim temama.

Međutim, još od posljednje promjene i kurikularne reforme koju je 2019. provelo Ministarstvo pod vodstvom ministrice Blaženke Divjak, mnogo nastavnika muči se obuhvaćanjem propisanih ishoda. Satnica je premala, ako nastavnik želi sve propisano kurikulumom kvalitetno obraditi pa se često nešto „preskoči“ ili se pojedini izgube u silnoj želji da dotaknu sve navedeno.

Novo-staro

Dakle, Glazbena kultura i dalje ima svoje mjesto u programu nacionalnog kurikuluma redovne nastave koji se u eksperimentalnoj nastavi imenuje kao obvezni i izborni dio A1, a sukladno dosadašnjoj praksi dopunske i dodatne nastave najvjerojatnije neće pronaći svoje mjesto u Programu potpore, potpomognutog i obogaćenog učenja A2. Taj program konceptualno nije dominantno izravno usmjeren na pojedine nastavne predmete, nego primarno na pojedina odgojno-obrazovna područja odnosno pismenost učenika, čime se stavlja naglasak na poboljšanje skupine znanja i vještina u osnovi važnih oblika pismenosti: jezične i čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti te integracije svih oblika pismenosti.

Notna pismenost već je „isparila“ iz kurikuluma pa izgleda da se A2 program ne odnosi i na Glazbenu kulturu. Zato se predmet neizravno ostvaruje i nadopunjava kroz odgojno-obrazovne aktivnosti Programa B1, koji se i do sada kroz izvannastavne aktivnosti najčešće održavao putem zbora, orkestra, klape, instrumentalnih programa i slično. Ni sada nije predviđeno ocjenjivanje izvannastavnih aktivnosti, ali je novitet izdavanje zasebnog dokumenta kao pokazatelj učeničkog sudjelovanja te dodatnih oblika odgoja i obrazovanja u kojima je učenik sudjelovalo u sklopu B1 i B2 programa.

Planirani dokumenti o sudjelovanju svakako su pohvalni, jer su se do sada takve aktivnosti samo navodile na svjedodžbama, često jedva primjetno. Osim povećanja izvedbe za pola sata u razrednoj nastavi, izgleda da se eksperimentalni program glazbene naobrazbe jedva dotiče.

„Smatram da se glazbena kultura ne tretira dovoljno u sklopu eksperimentalnog programa kao dio potpore u psihomotoričnom razvoju djece i njihovih vještina“, komentira Ostojić te nadodaje: „Sustav je usmjeren na odgojno-obrazovna područja s mogućnosti sudjelovanja prema slobodnoj volji učenika ili roditelja.

Tu se nameće pitanje: kako postići uravnotežen sustav odgojno-obrazovnog rada? Nije li ga potrebno uskladiti s razvojnim fazama djeteta, s naglaskom na ugodne emocije i raspoloženja koje često padnu u drugi plan, ostaju zanemarene ili se podcjenjuju? Jednostavno i potpuno prirodno djeca kontroliraju emocije kroz glazbu, bez obzira na način izražavanja (pjevanjem, sviranjem ili pokretom). Primjenjuju se vještine suradničkog učenja, postiže se kreativnost i susretljivost, posebice u zajedničkom muziciranju.

Ako kurikulum nastavnog predmeta Praktične vještine uključuje izradu instrumentarija, što može biti korisna vještina, djeluje istraživački, potiče timski rad, glazbena kultura pri tom nije postigla ishode i ciljeve predmeta. Za postizanje uravnoteženog, pravednog i učinkovitog sustava, taj dio nastave moraju preuzeti akademski obrazovani glazbeni pedagozi. Za postizanje pravednog sustava potrebno je dopustiti učeniku primjenu onih vještina za koje pokazuje talent i sposobnosti, kako bismo ga naučili prihvaćanju različitosti drugoga i drugačijega, kao što je potrebo i razvijati vještine u kojima učenik trenutno nije dosegao svoj maksimum.

Nužno je u svakom djetetu poticati razvoj socijalnih i emocionalnih vještina. Smatram da će učinkovit i održiv sustav zaživjeti kroz osluškivanje potreba djeteta, njegovu slobodu duha i pokreta tijela bez nametanja pravila. Onda će biti i društveno prihvatljiv i djelotvoran.“ Novost u školama bit će i Program izvanškolskih aktivnosti B2, doduše, samo u kontekstu mjesta izvođenja, jer su naši osnovnoškolci i do sada često pohađali izvanškolske aktivnosti u vidu sporta, plesa, glazbenih škola, dramskih ili likovnih radionica.

Iako na prvu djeluje pohvalno da se aktivnosti održavaju u blizini mjesta stanovanja učenika, odnosno školi koju roditelji odaberu za svoju djecu, prostorna i logistička ograničenja, uz opremu potrebnu za rad, izazivaju skepsu. Na upit povezan uz umjetničke aktivnosti Ministarstvo odgovara da planira pružiti podršku „osiguranjem stabilnog financiranja te pružanjem većeg prostora i vremena za brojne organizirane oblike umjetničkog i kulturnog djelovanja pa će cjelodnevna škola pružiti brojne dodatne i nove mogućnosti za punu afirmaciju takvih važnih oblika aktivnosti, uključujući i sve one koji se odnose na tradicijsku glazbenu, ali i drugu baštinu.“

Međutim, gdje će u školama trenirati vaterpolisti ili plivači te imaju li sve škole prikladna igrališta za određene vrste sportova? Gdje bi učenici trebali ići u glazbenu školu?

Hoće li cjelodnevna nastava promijeniti glazbene škole kakve poznajemo?

Izgleda da je Ministarstvo zaboravilo na učenike i svoje zaposlenike osnovnih glazbenih škola, baš kao i u pandemiji, pa navode: „Pitanje organizacije pojedinih posebnih, dodatnih i drugih odgojno-obrazovnih programa i cjelodnevne škole nije po sebi povezano. Prije je povezano pitanje jednosmjenskog rada škola i njihove provedbe. Da sve škole u Republici Hrvatskoj u ovom trenutku rade u jednoj smjeni po starom modelu i nastavnom programu, a ne po nastavnom programu cjelodnevne škole, pojavili bi se isti izazovi i problemi.

Dosadašnjim školovanjem učenika u dvije smjene, bilo je moguće lakše organizirati njihovo pohađanje glazbenih škola ili nekih izvanškolskih, prije svega klupskih aktivnosti. Sa školskom godinom 2027./28. sve će škole raditi u Republici Hrvatskoj u jednoj smjeni te je to dovoljno vremena da se kroz suradnju sa svim glazbenim školama pronađe prije svega optimalni organizacijski oblik rada. Sama cjelodnevna škola po sebi, s tim pitanjem i izazovom nema previše veze, premda dio javnosti to neosnovano povezuje.“

Ravnateljica splitske osnovne i srednje Glazbene škole Josipa Hatzea, Vesna Alebić, navodi kako bi tada matičnu školu u poslijepodnevnoj smjeni trebalo pohađati približno 550 učenika osnovne škole u odnosu na sadašnjih 300 učenika, što bi im bila organizacijski nemoguća misija:

„Osnovna škola kao cjelodnevna škola dobra je ideja za zemlje u kojima se u obrazovanje ulaže od sedam do devet  puta više novca nego kod nas. Takvi preduvjeti omogućuju uvođenje svih izbornih aktivnosti odgovarajuće razine, odnosno kvalitete u ‘cjelodnevnu školu’. Nastava koja traje do 16 ili 17 sati s mogućnošću izbora programa prema osobnim afinitetima (sviranje, ples, sport, jezici i drugo), a ostatak dana za odmor i aktivnosti s obitelji. Takvu infrastrukturu nemamo. Pravu i kvalitetnu uslugu za individualne izbore djeca mogu dobiti samo ako im se izabrane aktivnosti omoguće na mjestima gdje su takve uslugu do sada dobivali.“

Mnogi roditelji, koji rade u smjenama, strahuju kako će takav oblik školovanja utjecati i na njihove obiteljske živote. Uzmimo za primjer djelatnika/icu glazbene škole čije dijete ujutro pohađa nastavu, a roditelj radi isključivo popodne, kada je planiran B2 program. „Za nekoliko godina, kad eksperimentalni program završi, proučit ćemo rezultate, ali naslućuje se stvaranje generacija ‘djece koja neće imati vremena’.

U već užurbanom svijetu život djece i njihovih roditelja još će se ubrzati. Ne znam hoće li biti vremena za vještine i znanja u područjima izvan školskih kurikuluma. Nisam sigurna hoćemo li uspjeti njegovati raznolikost i različitost. Isto tako ne znam hoće li ‘djeca koja nemaju vremena’ dobro upoznati djedove i bake. Hoće li se igrati, čitati, maštati ili će im djetinjstvo spavati? Tko će u našem društvu biti vrstan pijanist, operna pjevačica, baletan, spisateljica, nogometaš, jedriličarka, poliglot, žongler, alpinistica, ako djeca ne budu imala vremena za otkrivanje vlastitih sklonosti? Te su sklonosti motor učenju i kreativnosti, a gorivo im je ljubav… Ne budu li djeca imala vremena, kako će razviti osjećaj da su gospodari svoga života?“ zabrinuto o budućim generacijama promišlja i ravnateljica Vesna Alebić.

Aristotel je smatrao da glazba donosi razonodu duhu i stjecanje znanja, a još jedan mudar zaključak, koji čini se ne dijele ključni akteri, iznio je Platon: „Što je u državi bolja glazba, bolja će biti i država.“