Analiza glazbe u motivaciji sportaša

Glazba je odavna u sociološko-medicinskim krugovima prepoznata kao snažan alat motivacije, kako u regularnom svakodnevnom pop kulturnom svijetu, tako i u sportskim arenama gdje će njezin učinak prelaziti granice puke zabave i ulaziti u domenu psihološke pripreme i fiziološke stimulacije

Pritom rijetko govorimo o tzv. navijačkim himnama bazno vezanim za timske i grupne sportove. U Hrvatskoj se fenomen tog tipa pjesama često manifestira na zanimljiv i ponekad kontroverzan način. S jedne strane, lokalni navijački skladatelji stvaraju energetski nabijene stvari automatski prozvane himnama, premda rijetko drže išta himničnog u sebi, koje mahom ostavljaju dojam glazbene šlampavosti i lirske nepismenosti pa namjesto altruističkih autorskih pobuda ciljaju smjer najbržeg puta do zarade. Primjeri hitova Zaprešić Boysa, suradnji s Neredom, te pjesama poput “Neka pati koga smeta” ili “Neopisivo” rijetko nude dublju glazbenu ili tekstualnu vrijednost, ali se bar ulove u masama i na tribinama. Stoga im je učinak uglavnom emotivan i društveni, uspiju okupljati mase, podizati raspoloženje za vrijeme tekmi, ali njihova motivacijska moć u kontekstu individualnog sportskog performansa ostaje diskutabilna.

S druge strane, individualni sportaši često biraju glazbu koja ima snažan psihološki učinak i osobnu rezonancu. Primjerice, legendarni MMA borac Mirko Filipović a.k.a. Cro Cop kroz karijeru u UFC-u i Prideu odabirao je “Wild Boys” grupe Duran Duran kao svojevrsnu himnu pred borbe, ističući kako mu ritam i intenzitet pjesme daju fokus i energiju prije ulaska u ring. Prilikom odlaska Cro Copa u borilačku mirovinu ESPN-ov novinar Chamatkar Sandhu predložio je da se ”Wild Boys” više nikada ne koristi u borilačkim arenama, ne bi li time odali počast našem borcu.

„Sve najbolje Mirku Filipoviću Cro Copu. On je apsolutna legenda. Nitko, ali zbilja nitko ne bi smio koristiti ‘Wild Boys’ Duran Durana. Umirovite tu pjesmu.”

Nogometaši ili rukometaši u Hrvatskoj kod uspjeha na svjetskim prvenstvima često zazivaju Marka Perkovića Thompsona, čije su pjesme, iako kontroverzne zbog političkog konteksta, emotivno i nacionalno nabijene, stoga lako induciraju osjećaj borbenosti i zajedništva kod slušatelja čiji slušni aparati ne traže intelektualan već emotivan podražaj.

Sličnu funkciju ima i glazba u borilačkim sportovima; trenutno aktualni bare-knuckle boxing šampion Marko Martinjak priprema se za mečeve uz specifične ritmički nabijene pjesme koje ga „ubacuju“ u mentalni režim borbe, pronađe se od Hladnog piva do Prljavog kazališta stvari koje ga po kvartovskim linijama i pripadnosti zagrebačkoj Dubravi mogu napaliti. Ni njegov kvartovski kolega iz svijeta profesionalnog boksa Filip Hrgović-Hrga nije daleko od glazbene motivacije, ali je bitno sličniji nogometašima, s obzirom na to da mu je Thompson jedan od omiljenijih izvođača ne samo na treninzima. Prisjetite li se samo jednog od najpoznatijih sportskih, tj. boksačkih filmskih franšiza Rocky, mimo Survivor one hit wondera ”Eye Of The Tiger” u trećem ćete se nastavku malo čega dosjetiti uz irokeze Mr. T-a.

Globalna sportsko-glazbena scena pokazuje da glazba u sportu nadilazi nacionalne i žanrovske granice. Klasici poput Queenovskih “We Will Rock You” i “We Are The Champions” postali su neizostavni dio stadiona i sportskih dvorana, djelujući kao kolektivni motivatori i simboli pobjede. Nogometne klupske himne poput “Anfield Rap” i “You’ll Never Walk Alone” Liverpoola, Manchestera i inim mahom brit pop rock predstavnicima, prepjevi stvari poput “Dinamo ja volim” Pipsa pokazuju kako glazba stvara ritual, povezuje publiku i sportaše te intenzivira emotivni doživljaj natjecanja.

Primjeri najpoznatijih svjetskih navijačkih himni dodatno ilustriraju univerzalnu ulogu glazbe u sportu i kolektivnoj motivaciji, a mimo gore spomenutih klasika koji se puštaju na stadionima diljem svijeta kao simboli pobjede i kolektivnog uzbuđenja, još ste neke od popularnih rock hitova koji povezuju igrače i navijače u zajedničkom ritualu, poznatih po snažnoj emocionalnoj rezonanci, zasigurno čuli na tribinama –“Seven Nation Army” The White Stripesa, koja je postala globalnim sportskim fenomenom (pogotovo u nogometu) zbog jednostavnog ritma koji mase mogu pratiti i pjevati ujedinjeno, kao i “Hells Bells” AC/DC-a, često korištena u borilačkim sportovima i američkom nogometu kao ulazna pjesma koja podiže adrenalin i intenzitet nastupa timova.

Pobrojene navijačke ili klupske himne pokazuju različite pristupe kompoziciji i efektu pjesama od himničkog, kolektivnog naboja, preko ritmičkog ponavljanja koje izaziva tjelesnu i emocionalnu aktivaciju, do pjesama koje osobno motiviraju sportaše prije nastupa.

Njihova učinkovitost leži u kombinaciji prepoznatljivosti, ritma, emocija i društvene kohezije.

Prisjetite se, primjerice, Olimpijskih igara u Londonu 2012. kad se skakač u dalj Greg Rutherford natjecao u skoku u dalj. Zamolio je publiku da plješće tempom koji je on odredio, zatim je nabrojao do četiri i počeo trčati. Te godine osvaja zlatnu medalju u skoku u dalj. Nije Greg bio veliki inovator, riječ je o dobro uhodanoj praksi kod skoka u dalj ili vis, ali u tom ste trenutku mogli osjetiti vezu Rutherforda i njegove publike, kao da je u pitanju bio prvi put. Ritam je bio i ostao bitan. Višestruki plivački svjetski rekorder Michael Phelps jedan je od najpoznatijih primjera profesionalnog sportaša koji na sva usta hvali značajan utjecaj glazbe na svoje performanse i rekorde pa je za The Guardian izjavio kako je „tijekom cijele karijere izlazio na utrke sa slušalicama na ušima i slušao glazbu do posljednjeg mogućeg trenutka, pomagala mu je da se opusti i uđe u svoj mali svijet“. Mali svijet svjetskog rekordera.

Medicinski dokazi jasno pokazuju da glazba djeluje na sportaša kroz više sustava: kardiovaskularni, respiratorni, hormonalni, motorički i psihološki

Sinkronizacija ritma s otkucajima srca i disanjem, stimulacija adrenalina, dopamina i endorfina, regulacija kortizola te povećana motorička koordinacija čine glazbu efikasnim alatom za postizanje optimalnog fiziološkog i mentalnog stanja. Kvantitativna istraživanja potvrđuju poboljšanje eksplozivne snage, izdržljivosti, tolerancije na bol i reakcijskog vremena, što sve zajedno povećava vjerojatnost uspjeha sportaša. Medicinski aspekti utjecaja glazbe na ljudsko tijelo i tijelo sportaša sve su bolje dokumentirani kroz posljednja dva desetljeća istraživanja u neuroznanosti, sportskoj medicini i psihofiziologiji. Glazba ne djeluje isključivo na emocije, već kroz niz mehanizama modulira autonomni živčani sustav, hormonalne reakcije i motoričke funkcije, što je ključno za performans sportaša.

Prvo, ritam i tempo pjesme mogu značajno povećati fiziološku aktivaciju, čime ubrzavaju otkucaje srca, potiču lučenje adrenalina i povećavaju snagu kontrakcije mišića. Studije vršene na vodećim svjetskim fakultetima pokazuju da brži ritmovi i snažna bas linija mogu poboljšati performans kod eksplozivnih sportova, dok pjesme s pozitivnom lirskom porukom smanjuju percepciju napora i bolnosti tijekom treninga. Osim toga, glazba aktivira limbički sustav, uključujući amigdalu i hipokampus, čime pojačava emotivni angažman i fokus sportaša. Znanstveno je također dokazano da slušanje omiljene motivacijske glazbe prije nastupa poboljšava koncentraciju, smanjuje anksioznost te povećava toleranciju na stres i bol. Kombinacija samo načelno pobrojenih učinaka dovoljna je za što?

Konkretno, medicinska istraživanja potvrđuju da glazba: a) povećava izlučivanje endorfina i dopamina, hormona povezanih s osjećajem zadovoljstva i smanjenjem bola; b) regulira respiratorni i kardiovaskularni ritam, čime se optimizira tjelesna spremnost; c) ubrzava oporavak nakon intenzivnog fizičkog napora; d) poboljšava psihološku pripremljenost i predvidljivost motoričkog ponašanja u natjecateljskom okruženju. Nadalje, potvrđuju se i kvantitativni učinci glazbe na ljudsko tijelo i performans sportaša.

Primjerice, studija Terry et al., 2012. mjerila je utjecaj ritmične motivacijske glazbe na bicikliste tijekom intervalnog treninga. Rezultati su pokazali da su sudionici koji su slušali glazbu zabilježili povećanje prosječnog pulsa za 8 – 10 otkucaja u minuti u odnosu na kontrolnu skupinu, što je povezano s optimalnim stimuliranjem kardiovaskularnog sustava i povećanjem intenziteta treninga.

U kontekstu hormonalnih promjena, studija Yamamoto et al., 2014. pratila je razinu kortizola i dopamina kod profesionalnih trkača koji su slušali omiljenu motivacijsku glazbu prije natjecanja. Utvrđeno je da je razina kortizola smanjena prosječno za 15 %, dok je dopamin porastao za 12 – 18 %, što ukazuje na smanjenje anksioznosti i poboljšanu motivaciju. Povećana razina dopamina dodatno pojačava fokus, ubrzava reakcije i smanjuje subjektivni osjećaj napora.

Endorfinska aktivacija, ključna za toleranciju boli, potvrđena je studijom Karageorghis et al., 2013. u kojoj su sportaši tijekom visokointenzivnog treninga slušali ritmičnu, energičnu glazbu. Laboratorijska mjerenja pokazala su pak povećanje razine β-endorfina za 20 – 25 %, što je dovelo do smanjenja percipiranog napora (Rate of Perceived Exertion – RPE) za oko 10 – 12 %, omogućujući sportašima da održe intenzitet duže nego bez glazbe.

Dr. Keith Evans, direktor Centra za ljudske performanse u Atlanti, navodi: „Glazba pomaže u izazivanju endorfina i enkefalina, dva opioida koji se prirodno proizvode u tijelu. Ovaj proces podiže raspoloženje, a zatim povećava uživanje u bilo kojoj aktivnosti koju obavljate.“

Motorički učinak glazbe potvrđuju istraživanja u području neurofiziologije pokreta. Studija Styns et al., 2007. pokazala je da sinkronizacija pokreta s ritmom glazbe smanjuje varijabilnost koraka kod trkača za 6 – 9 %, povećava ekonomičnost pokreta i smanjuje potrošnju kisika za približno 3 – 5 %, što je osobito važno za sportove izdržljivosti. Ritam glazbe djeluje kao vanjski regulator motoričkog sustava, stabilizirajući tempo i optimizirajući energetski učinak.

Jessica Grahn, neuroznanstvenica, objašnjava kako uz ritam i psihološka komponenta (identitet, samopouzdanje) igra veliku ulogu:

„Odabir glazbe način je potvrđivanja našeg identiteta, koji je povezan s pozitivnom slikom o sebi i samopouzdanjem. Ravnomjerni ritam glazbe može djelovati kao vodič za tempo i pomoći sportašima da održe dosljednost.“

Borilački sportovi i trening snage također pokazuju mjerljiv učinak glazbe. Studija Szabo et al., 2015. pratila je MMA borce i dizače utega koji su slušali visoko stimulativnu glazbu neposredno prije nastupa. Rezultati su pokazali povećanje maksimalne eksplozivne snage za 5 – 7 % i poboljšanje reakcijskog vremena za 0,08 – 0,12 sekundi, što može biti presudno u kontekstu natjecanja.

Respiratorni efekt glazbe potvrđuje i studija Bernardi et al., 2006. koja je analizirala utjecaj ritmične glazbe na disanje kod sportaša izdržljivosti. Sinkronizacija disanja s ritmom glazbe povećala je volumen zraka po udisaju za oko 7 – 10 %, poboljšala oksigenaciju i smanjila subjektivni osjećaj umora, čime je tijelo učinkovitije koristilo energiju i odgađalo grčenje mišića.

Sve navedene studije potvrđuju multidimenzionalni utjecaj glazbe na performans sportaša: kardiovaskularnu stimulaciju, hormonalnu regulaciju, motoričku koordinaciju, toleranciju boli i respiratornu učinkovitost

Kombinacija pobrojenih efekata stvara stanje tzv. optimiziranog uzbuđenja, u kojem sportaš može postići maksimalnu izvedbu. Zbog toga je odabir glazbe postao strateški alat u sportu: ne radi se samo o ritualu ili motivacijskom impulsu, već o znanstveno poduprtom instrumentu za fiziološku i psihološku pripremu, koji može direktno utjecati na konačni rezultat natjecanja. Gotovo da možemo govoriti o dozvoljenim doping sredstvima. Jedan od vodećih svjetskih istraživača utjecaja motivacije glazbe u sportu, dr. Costas Karageorghis, u šali naziva glazbu sportskom „legalnom drogom“ zbog značajnog utjecaja koji može imati na performanse sportaša.

Njegovo istraživanje ističe kako glazba može smanjiti percepciju napora kod sportaša do 10 % i povećati performanse čak do 20 %. To je moguće, naglašava Karageorghis, zahvaljujući sposobnosti glazbe pomaganju održavanja fokusa sportaša i dovođenja ih u stanje „protoka“ (flowa), održavajući razinu energije i motivaciju stalno visokom. Nastavljajući slikovito opisivati utjecaj glazbe na motivaciju mozga, Karageorghis ističe: „Kad mozak sluša glazbu, ona svijetli poput božićnog drvca, što je čini idealnim podražajem jer dopire do dijelova mozga do kojih se ne može lako doći.“ Citat zorno opisuje kako glazba aktivira mnoge dijelove mozga: motorički korteks, temporalni, parijetalni i frontalni dijelovi, tj kritične komponente za koordinaciju, emocionalno stanje i performans.

S medicinskog i neurofiziološkog aspekta, stil glazbe značajno utječe na učinkovitost motivacije i fiziološku stimulaciju sportaša. No kako laganija glazba djeluje na smirenje i fokusiranost, prilikom sportske motivacije i glazbe češće se misli na „nabrijavanje“.

Ritmički nabijenija glazba, poput koračnica, rock pjesama ili elektroničkih instrumenata s jasnim beatom, djeluje na nekoliko ključnih razina.

1. a) Ritam i tempo izravno moduliraju srčanu frekvenciju, disanje i mišićnu aktivaciju. Brzi i snažni ritmovi induciraju tzv. entrainment efekt, gdje se motorni sustav i kardiovaskularni ritam sinkroniziraju s tempom glazbe. Ovo poboljšava koordinaciju pokreta, optimizira potrošnju energije i povećava eksplozivnost, što je posebno važno u sportovima visokog intenziteta i izdržljivosti. Balade, s obzirom na sporiji tempo i naglašenu lirsku komponentu, ne pružaju dovoljno vanjskog ritmičkog signala za takvu fiziološku stimulaciju.
2. b) Hormonska reakcija na glazbu je stilom modulirana. Ritmički nabijenije pjesme pojačavaju izlučivanje adrenalina i noradrenalina, što dovodi do povećanja pripravnosti, kontraktilnosti mišića i reakcijskog vremena. Istovremeno, dopamin se povećava, što jača osjećaj motivacije i smanjuje percipirani napor. Spore, emotivne balade mogu izazvati ugodnu relaksaciju, ali rijetko aktiviraju hormonalne mehanizme povezane s vrhunskim performansom.
3. c) Neuronalna aktivacija također ovisi o stilu glazbe. Ritmičke, energične pjesme aktiviraju motorne kortikalne mreže i bazalni gangliji, koji su odgovorni za planiranje i izvođenje pokreta, dok istovremeno stimuliraju limbički sustav da pojača emocionalnu angažiranost. Balade aktiviraju središta za emocionalnu introspekciju i empatiju, što je korisno za opuštanje, ali ne optimizira koncentraciju i tjelesnu energiju potrebnu za natjecanje.
4. d) Percepcija boli i napora djelomično je ovisna o ritmu. Snažno ritmičke pjesme s jasnim beatom smanjuju subjektivni osjećaj umora i boli aktivacijom endorfinskog sustava te odvlačenjem pažnje s fizičkog napora. Balade mogu imati sličan učinak u opuštanju nakon treninga, ali ne induciraju povećani adrenalin i energiju potrebnu za maksimalni performans.

U praksi, sportaši stoga preferiraju koračnice, rock, hip-hop ili elektroničku glazbu s visokim tempom i naglašenim ritmom jer ove glazbene forme sinergijski djeluju na srce, mišiće, mozak i hormonalni sustav, stvarajući optimalno stanje za postizanje vrhunskog performansa. Balade i sporije kompozicije imaju svoju ulogu u mentalnoj pripremi, meditaciji i oporavku, ali nisu primarni stimulans za neposredno fizičko i psihološko pojačanje pred nastup.

Uzimajući u obzir sve kvantitativne podatke i medicinski dokazane mehanizme, jasno je da glazba u sportu nije puka dodatna stimulacija, već integralni dio treninga, pripreme i natjecateljske strategije. Ona omogućuje sportašu da modulira svoje fiziološke funkcije, optimizira performans i postigne psihofizičku sinergiju ključnu za uspjeh.

Jedan od osnovnih fizioloških efekata glazbe također je i regulacija srčane frekvencije i krvnog tlaka

I to ne samo kod vrhunskih sportaša već i klasičnih gym-goera, posjetitelja teretana; tempo glazbe koju slušaju tijekom treninga može napraviti značajnu razliku. Na satu spinninga, zagrijavanje brzinom od 60 okretaja u minuti (rpm) dok slušate pjesmu od 120 otkucaja u minuti (bpm – beats per minute), što je cca okvirni tempo mnogih plesnih melodija, znači da možemo izvesti jedan ciklus po dva takta glazbe, pružajući regulacijski sustav na koji se naš mozak može povezati. Povećamo li ili smanjimo okretaje našeg bicikla ili bpm naše glazbe, to će utjecati na to koliko brzo ili sporo pratimo tempo i diktat glazbe.

Slušanje ritmičnih i visokostimulativnih pjesama izaziva sinkronizaciju otkucaja srca s ritmom glazbe, što nazivamo tzv. cardiorespiratory entrainment. Spomenuti fenomen omogućuje sportašu bolju kontrolu nad energijom i izdržljivošću, primjerice pri trčanju, veslanju ili borilačkim disciplinama gdje je očuvanje ritma i koordinacije ključno. Brži ritmovi mogu povećati srčani volumen i minutni volumen srca, čime posljedično podižu razinu kisika u mišićima i smanjuju osjećaj umora.

Glazba snažno utječe i na endokrini sustav, a posebice na izlučivanje adrenalina, noradrenalina i dopamina. Adrenalin i noradrenalin povećavaju pripravnost tijela, ubrzavaju reakcije, poboljšavaju kontraktilnost mišića pripremajući organizam za intenzivne napore. Dopamin, pak, djeluje na nagrađivanje i motivaciju, smanjuje subjektivni osjećaj napora i povećava izdržljivost pri dugotrajnim ili psihološki zahtjevnim zadatcima. Zbog toga sportaši često biraju pjesme koje izazivaju pozitivnu emotivnu reakciju, omiljene pjesme ili one s motivacijskim porukama, kako bi maksimalizirali proizvodnju neurotransmitera povezanih s energijom, fokusom i osjećajem moći.

Na razini djelovanja na mozak, glazba aktivira širok spektar regija. Auditorni korteks obrađuje zvuk, dotle limbički sustav uključujući amigdalu i hipokampus modulira emocije i stres. Aktivacija prefrontalnog korteksa poboljšava pažnju i planiranje, čime sportašima pomaže u fokusiranju na zadatke i strategije izvedbe. Istovremeno, glazba smanjuje aktivnost senzornih područja odgovornih za percepciju boli, što je naročito značajno u treninzima visoke intenzivnosti i borilačkim sportovima.

Na tjelesnoj razini, glazba povećava motoričku koordinaciju

Povezanost ritma i pokreta u mozgu, tzv. entrainment efekt, omogućuje sportašu bolje tempiranje koraka, udaraca ili pokreta ruku, što je vidljivo u sportovima poput trčanja, veslanja, borilačkih vještina i gimnastike. Ritam glazbe služi kao vanjski regulator motoričkog sustava, smanjuje varijabilnost pokreta i omogućuje ekonomičniju upotrebu energije.

Iznimno bitan element kod motivacije sportaša je taj da glazba također djeluje na psihološki stres i anksioznost. Prije samih natjecanja, razina kortizola može značajno narušiti koncentraciju i performans. Slušanje motivacijske glazbe s pozitivnom porukom smanjuje razinu kortizola, uravnotežuje autonomni živčani sustav i priprema tijelo za optimalnu reakciju „bori se ili bježi“. Studije pokazuju da sportaši koji koriste glazbu kao dio prednatjecateljske rutine pokazuju značajno niže razine subjektivne anksioznosti i višu razinu samopouzdanja, što se direktno reflektira na učinkovitost izvedbe. Uz to, bitno je spomenuti da glazba potiče sintezu endorfina, prirodnog analgetika tijela, čime smanjuje osjećaj boli i povećava toleranciju na napor, što je ključno kod sportova visokog intenziteta i kontaktnog karaktera, gdje fizički napor i mikrotraume mišića mogu biti ograničavajući faktori. Kombinacija povećanog adrenalina i endorfina stvara optimalno stanje za postizanje peak performansa.

Pri kraju sinteze i kompilacije najbaznijih utjecaja glazbe na tijelo sportaša i motivaciju ne smijemo zanemariti ni utjecaj glazbe na respiratorni sustav. Slušanje glazbe s jasno definiranom metrikom poboljšava ritam disanja smanjujući neefikasne, plitke respiratorne pokrete, što doprinosi boljoj oksigenaciji mišića, a to je pak kritično za sportove izdržljivosti.

Sve u svemu, glazba djeluje na sportaša kao multifunkcionalni stimulans: psihološki, motorički i fiziološki. Kroz regulaciju srčane aktivnosti, hormonalne stimulacije, motoričke koordinacije, kontrole boli i smanjenja stresa, glazba postaje integralni dio treninga i pripreme za natjecanje. Uzimajući u obzir sve medicinski dokazane aspekte, jasno je da pravilno odabrana glazba nije samo ambijentalni dodatak, već znanstveno utemeljeni alat za optimizaciju sportskog performansa i postizanje vrhunskih rezultata.

U konačnici, utjecaj glazbe na sportaše nije puka kulturna ili navijačka praksa, već kombinacija psiholoških i fizioloških mehanizama koji dokazano podižu performans

Dok lokalne navijačke himne mogu imati sekundarni emotivni efekt, izbor osobne motivacijske glazbe i svjetski prepoznate sportske himne osiguravaju direktan, mjerljiv učinak na koncentraciju, energiju i otpornost sportaša, čime glazba postaje neizostavan element moderne sportske pripreme.

Zaključno, glazba u sportu nije samo estetski niti pop kulturni dodatak, već integralni element treninga i natjecanja, znanstveno utemeljena strategija koja motivacijski i biološki omogućuje sportašu moduliranje svog tijela i psihe u cilju vrhunskog učinka.

Spoj emotivnih naboja, kulturne simbolike i medicinski dokazanih fizioloških mehanizama čini glazbu neizostavnim saveznikom svakog sportaša: od rekreativca do profesionalca koji želi doseći optimalan performans i ostvariti svoj puni potencijal.

Stoga, mimo spomenutih s početka teksta i ustaljenih pjesama masovno konzumiranih kao koračnice i navijačke himne, predlažemo playlistu od desetak pjesama iznimno ritmički nabijenih koji bi našim sportašima čitateljima pomogle pri optimalnim, točnije maksimalnim sportskim učincima:

1) ”Bulls On Parade” – Rage Against The Machine

2) ”Bring The Noise” – Public Enemy feat. Anthrax

3) ”Till I Collapse/Lose Yourself” – Eminem

4) ”Jump Around” – House Of Pain

5) ”All The Rage” – Girls Against Boys

6) ”Humble” – Kendrick Lamar

7) ”Can`t Stop The Feeling” – Justin Timberlake

8) ”Crystal” – New Order

9) ”Enter Sandman” – Metallica

10) ”Welcome To The Jungle” – Guns N Roses

TABELARNI PRIKAZ pokazuje da je ritmički nabijenija glazba superiorna u smislu fiziološke stimulacije i motivacije sportaša, dok balade i sporije kompozicije imaju više ulogu u opuštanju, mentalnoj pripremi i oporavku.

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.