Zaprešić Boys: „Navijačke pjesme pišemo iz ljubavi, ali ne živimo od njih“

Zaprešić boysi nanizali su pjesme koje su već sada upisane u povijest hrvatske nogometne kulture, a svojim pregledima i slušanjima većini scene ostvaruju – očekivano – nedostižne brojke. Zaprešić boys apsolutni su hitmejkeri već punih 17 godina, a među navijačkim klasicima ponose se sa svoja, kako ih od milja zove Novosel, „četiri asa“: “Srce vatreno“, “Samo je jedno“, “Neopisivo” i “Igraj moja Hrvatska“.

Članovi benda podijelili su međusobno višestruke uloge, pa je tako naš sugovornik Marko Novosel autor tekstova pjesama i vokal njihovih izvedbi. Glavni vokal benda Zdeslav Klarić ujedno aranžira pjesme Zaprešić Boysa, dok je produkcija povjerena Bojanu Šalamonu Shalli, koji se i sâm uvijek nađe za mikrofonom u stihovima koje svi znamo. Ivan Novosel i Saša Pleše isključivo su vokali, a posljednjih godina imaju i vanjsku pomoć Ante Pecotića pri skladanju glazbe.

Ususret zimskom izdanju Svjetskog prvenstva koje nećemo pratiti kolektivno na otvorenom u ljetnim večerima, Zaprešić Boysi objavili su najnoviji singl ”Jutrom kad se budim” i u svega dva tjedna pjesma je dosegla četvrt milijuna pregleda. Podrška koju je bend dobio pokazuju komentari na YouTubeu ili društvenim mrežama, a nadilazi naše državne granice: podrška stiže iz svih smjerova globusa. Ovaj u nas jedinstveni bend fenomen je koji nadglasa cijelu scenu svakim novim izdanjem, a posebice svakim novim nogometnim natjecanjem, pa nismo mogli propustiti priliku za prvim razgovorom s bendom.

Pristupačnog autora i vokala Marka Novosela posjeli smo na čašicu razgovora i dotakli se tema početaka, trijumfa, kontroverznih pojava poput navijačkog nasilja i tantijema od navijačkih uspješnica. Priroda i tijek razgovora bili su ugodno iznenađenje koje je odmaknulo brojne poznate predrasude o navijačkoj kulturi.

Marko, valja nam krenuti od samog početka s obzirom na naš prvi susret. Možete li nas podsjetiti na trenutak u kojem ste shvatili da ste bend, odnosno, nešto više od vatrenih zaljubljenika u nogomet koji znaju ljubav prema sportu staviti u zarazne i jasne stihove?

Ovdje treba krenuti od 2005. godine kada smo i izbacili prvi singl “Boja mojih vena”, pjesmu posvećenu Dinamu. Treba biti iskren i reći da tu još nismo bili formirani kao bend. To se dogodilo 2006. kada s Markom Lasićem Neredom izbacujemo “Srce vatreno”. Te godine je krenula priča o nama kao o ozbiljnijem bendu.

Koji vas je od brojnih uspjeha karijere nekako najviše zatekao i iznenadio? Je li to upravo ”Srce vatreno”?

Najviše me zateklo i iznenadilo kako je prošao prvi singl “Boja mojih vena”. Feedback je, doduše, na lokalnoj razini, zaista bio iznenađujuć. Nisam to očekivao jer je cijela priča krenula iz puke zafrkancije. Na kraju krajeva, upravo je taj nazovimo ga ugodno iznenađujući moment bio okidač da dublje zagrebemo u glazbene vode. To je za ekipu aktivnih navijača zaista bio raritet, ne samo na nacionalnoj nego i na globalnoj razini. Naime, zaista ne znamo za sličnu priču u svjetskim razmjerima, a istražili smo temu.

Godine 2014. kao finale uoči SP-a u Brazilu izlazi pjesma ”Neopisivo” koja je medijski, na društvenim mrežama, videospotom i TV reklamama oborila sve rekorde. Na koji je to način odjeknulo i što vam je to konkretno značilo?

Da, mogli bismo reći da je “Neopisivo” bila prvi pravi hit grupe u samostalnoj izvedbi lišen suradnje s hrvatskom hip hop scenom. Ta je pjesma bila potvrda da smo zaista na pravome putu, a i što se tiče odluke da krenemo u samostalne vode. Iako, i prije pjesme “Neopisivo” objavili smo dosta singlova u samostalnoj izvedbi koji nisu tako jako odjeknuli, ali su svakako bili priprema, ili ako hoćete – odskočna daska za nastavak samostalne karijere.

Novi singl u 2018. godini Zaprešić Boys ”Moja” progovara o masovnom iseljavanju Hrvata, koje smatraju vodećim problemom u državi. Pjesma je dio trilogije iste tematike koju čine i pjesme “Sada odlazim” iz 2016. godine te “Bez tebe” iz 2017. godine. No, evo, vaše pjesme i nogomet služe kao neko društveno „ljepilo” koje nas, unatoč iseljavanju, drži zajedno. Kako gledate na to?

Neopisivo mi je drago ako smo svojim pjesmama imalo pridonijeli tome da nas, kako kažete, upravo one „drže zajedno”. Jedna prelijepa izjava kojom ste me ugodno iznenadili. Ako nas i tek par ljudi tako percipira, ja sam sretan čovjek i moja je misija ispunjena. Osim lijepih, konstruktivnih i navijačkih pjesama, imao sam potrebe kroz te pjesme ukazati i na taj problem koji svakako jest među najvećim problemima moderne Hrvatske.

U dvadeset godina rada ostvarili ste nevjerojatne rezultate strastvenim navijačkim pjesmama prepoznatljivih riječi, melodija i produkcije. Nakon gotovo dva desetljeća rada, premda u nekonvencionalnom bendu, sigurno postoje autorski pristupi i prakse stvaranja?

Nema neke posebne formule za skladanje pjesama, a ako govorimo o tekstovima – kojih sam autor – mogu samo reći da, ako ste bili strastveni navijač i pripadnik navijačke supkulture više od dvadeset godina, onda to i nosite u sebi. I ako k tome još imate sreću da vas krasi kreativna crta, onda nije teško pisati i pjevati navijačke pjesme. Zato što dolaze iz vlastitog iskustva i onog što ste proživjeli. Drugim riječima, ako vas nosi ta strast i imate posebno snažno izraženu u sebi tu emociju, rezultat su naše pjesme.

Treba reći da sam iza sebe ostavio dosta pjesama na Dinamovom sjeveru kao aktivni navijač, pa bi se moglo reći da su to bili sami počeci ili uvod u stvaranje grupe Zaprešić Boys.

Ista stvar je i s domoljubnim pjesmama kojih smo zadnjih godina mnogo nanizali. Emocija je ista, ali se ne radi o sportskom motivu nego pjesme proizlaze iz čiste ljubavi prema domovini i onoga što je prošla u zadnjih tridesetak godina. Uostalom, nema jednog bez drugoga: reprezentacija, u bilo kojem sportu, produkt je naše domovine.

Zaprešić Boys / promo

Koliko unaprijed prije nekog nogometnog događaja krenete raditi na pjesmi, s obzirom na to da u sportskim natjecanjima imamo predodređene datume događanja?

Ne postoji „špranca“ ili pravilo kada se kreće u realizaciju novog singla, pa tako ni prije Europskog ili Svjetskog prvenstva. Na svakoj se pjesmi radi mjesecima i doista možemo reći da je svaka svojevrsni projekt jer se ne izbacuje ako cijeli autorski tim nije zadovoljan. Krasi nas velika doza samokritike pa je možda i to formula uspjeha.

Kada gledamo na hrvatski nogomet, zbilja smo svojom veličinom i povijesti fenomen u svijetu. Tako mali, a tako uspješni. Nogomet je jedna od rijetkih stvari koja nas zbilja ujedinjuje kao naciju, ali, s druge strane, to jedinstvo nestaje kada je riječ o domaćim klubovima. Tu je nasilje i neobjašnjiva podjela koja se opet zaboravi kada navijamo za repku. Kako vi na to gledate?

S obzirom na to da sam, kako sam prije već naveo, pripadao aktivnom navijačkom miljeu – i to ne nekom običnom već samoj sceni  ultras – i ovo pitanje je upućeno na pravu adresu. Navijačko nasilje i težnja pripadnosti svom, najčešće lokalnom klubu ili klubu koji vam po odgoju ili usađenoj ljubavi prema njemu pripada, pa onda izražavanje netrpeljivosti prema drugim klubovima u nacionalnim okvirima nije ništa strano niti neobično u bilo kojem kutku zemaljske kugle.

E sad, je li to ponekad pretjerano pa ljudi tu netrpeljivost i rivalstvo prema navijačima drugih klubova ispoljavaju na jedan pretjerani način pribjegavajući nasilju, odgovor je – da. Treba biti pošten pa reći da je to jednostavno neizbježan dio navijačke supkulture. Naravno da je svako nasilje za osudu, pogotovo kada mladi ljudi budu ozbiljnije ozlijeđeni ili kada se stvara materijalna šteta. No, treba reći da se, nažalost, to neće promijeniti niti iskorijeniti. Uvijek će postojati dio pripadnika navijačke supkulture, ili ako baš hoćete, huligana, koji će prakticirati nasilje uz podršku svog omiljenog kluba.

S tim da postoji mnogo primjera u svijetu gdje ultras scena ne ide na utakmice reprezentacije upravo zato što ne može stajati na istoj tribini s navijačima suparničkih klubova. Prema tome ide i hrvatska navijačka scena zadnjih godina, pa tako možete vidjeti vrlo malo aktivnih navijača na tribinama kada igra reprezentacija a prevladavaju uglavnom ljudi koji ne žive taj navijački život, sponzori i, kako to vole reći pripadnici jedne naše navijačke grupe, „alealeština“.

Nikad novinari ne pitaju kakve su reakcije i podrška samih reprezentativaca kad objavite neku pjesmu? Jave li vam se kada direktno?

Iskreno, ne. Mislim da su oni zaokupljeni drugim, važnijim stvarima i dobro da je tako prije važnih utakmica. No, imamo informacije da se znaju „nabrijavati“ našim pjesmama prije samih utakmica.

Nezahvalno je pitati za najdražu pjesmu, kao ni koju je bilo najteže snimiti, nakon što pjesme zažive u javnosti, no sigurno imate bendu omiljenu i onu koja je najviše zahtijevala od vas.

Ovdje je odgovor isti: definitivno pjesma “Moj Vukovar”. Pjesma za koju mi je trebalo puno hrabrosti i koju sam godinama odgađao jer sam više nego ikada htio biti siguran da će biti općeprihvaćena kod ljudi koji poštuju i cijene žrtvu toga grada i kojima on zauzima posebno mjesto u srcu. Najviše truda i najveću odgovornost sam imao kada sam pisao ovu pjesmu. Mislim da ću sve reći kada kažem da kada god izvodimo tu pjesmu teško suspregnem suze i muči me ona knedla u grlu. Jednostavno je riječ o emociji koja se ne da opisati. Ili je imate u sebi ili nemate.

Može li se danas nakon toliko hitova živjeti od tantijema navijačkih pjesama?

Ni približno! Da se bavimo isključivo glazbom na našem malom tržištu bili bismo gladni. Čast iznimkama kojih u Hrvatskoj nema puno i koji ne moraju raditi ništa drugo u životu. Nijedan pripadnik grupe Zaprešić Boys ne može živjeti isključivo od naših pjesama i nastupa. Pa ni mi autori. Uz digresiju kako sam puno puta čuo da smo, primjerice, Nijemci, Španjolci ili Englezi i da ovo radimo za te reprezentacije, ne bismo trebali raditi ništa drugo i zarađivali bismo ozbiljan novac. Ali i po tome se vidi da ovo što radimo prije svega radimo iz ljubavi.

Koja je po vama najbolja navijačka, a koja najgora u povijesti suvremene Hrvatske? Mi smo pokušali skupiti u kompilaciju navijačke pjesme povodom novog SP-a u nogometu. Njih je pregršt i, objektivno, svakakvih.

Za najbolju navijačku ili pak najgoru bih ipak ostavio publici da presudi. Mislim da ne bi bilo korektno prema kolegama izvođačima reći „ova je najgora“. Svačiji trud poštujem, a na ljudima je da neku pjesmu prihvate ili ne. Jedino što mogu reći na tu temu ili preporučiti drugim izvođačima i autorima jest da ipak budu oprezni kada pišu ili pjevaju o temi s kojom nemaju dodirnih točaka. Ipak je to način života, i ako niste nikada sudjelovali u tome, onda je dosta nezahvalno napraviti dobru navijačku stvar.

Za koju od postojećih, tuđih pjesama biste recimo voljeli da ste je vi snimili?

Iskreno, ne pada mi ni jedna napamet. Sve smo ih mi snimili… (smijeh)

A koga s domaće glazbene scene biste voljeli za suradnika u nekoj od nadolazećih pjesama?

Nitko nam trenutno ne pada na pamet, niti imamo neku želju raditi s nekim. Možda zato što smo se na neki način zasitili tih suradnji. U samim počecima, godinama su to bile suradnje s hrvatskom hip hop scenom, pa prošle godine s grupom Opća opasnost… Tako da za sada ne razmišljamo o tome.

Marko Novosel (Zaprešić Boys)

Na kraju, što Zaprešić boys slušaju od domaće glazbe?

Što se tiče glazbenog žanra, svi smo tu negdje okupljeni oko rocka ili pop rocka. Ima tu i onog starog rapa… A opet, s druge strane, ne robujemo ni jednom glazbenom žanru nego jednostavno slušamo što se uhu svidi.