Bila je kazeta. Bio je CD. Bio je YouTube. A danas? Revival gramofonskih ploča. On traje već posljednjih desetak godina, a trenutno je u svome vrhuncu, sudeći prema riječima kolekcionara i kolekcionarki vinila s kojima smo razgovarali povodom Dana prodavaonica ploča koji se obilježavao 23. travnja.

Ploče su se vratile na gramofone i police. Klubove nikada nisu niti napustile. Povratak gramofonskih ploča u vremenu digitalnih revolucija svojevrsni je fenomen, smatraju iskusniji kolekcionari, dok neki mlađi strastveno objašnjavaju što ih je to toliko privuklo vinilima.

Kolekcija vinila / Unsplash

Povodom pisanja priručnika – iz redova poznatih kolekcionara – razgovaramo s Borutom Cvajnerom, DJ-em, producentom elektroničke glazbe i strastvenim sakupljačem vinila iz Pule i Vladom Vavom Simcichem (ex Laufer) iz Rijeke, koji je u svijet vinilnih ploča ‘uronjen’ već pedeset godina.

Dvojica iskusnih zagrebačkih kolekcionara s kojima razgovaramo, vlasnik Free Bird Music Shopa Tomislav Gaži i poštar Zdravko Zrinjski, tvrde kako ne poznaju niti jednu ženu koja se danas bavi istim hobijem. Kroz istraživanje zajednice ljubitelja vinila u Hrvatskoj nailazimo na pitanje – gdje su žene? Njih, među iskusnijima, ima vrlo malo. Jedva se nalazi poneku aktivnu, a poneku u prošlosti, u sjećanju muških kolega kolekcionara s kojima je izgubila kontakt.

Ipak, u Facebook grupi Volim gramofonske ploče nalazimo desetak mladih kolekcionarki otvorenih za razgovor koje pripadaju generacijama Y i Z. Nekima od njih roditelji su kolekcionari, dok su druge krenule u sakupljanje iz znatiželje.

Najpopularniji kolekcionarski medij

Rekordna potražnja gramofonskih ploča u posljednjem desetljeću ne odnosi se samo na inozemnu statistiku. Vlasnik prodavaonice ploča Free Bird na Trešnjevki Tomislav Gaži govori nam kako je revival vinila itekako primjetan i sveprisutan. Dućan na Trešnjevki otvorio je prije 23 godine, a u posljednjih deset, kaže, krenula je prava ‘gužva’. On je i strastveni kolekcionar, a u svijet vinila ušao je početkom osamdesetih godina, kao tinejdžer.

„Ne bih rekao da su ploče format major media kao što je CD bio prije ili kao što su ploče bile prije nego što se CD pojavio, ali imaju popularnost kao kolekcionarski medij. U vremenu kada se glazba sluša sa Spotifyja, Deezera i drugih streaming servisa, interesantno je koliko i starijih, ali prije svega mladih ljudi ponovno kreće sakupljati ploče.” Ipak, Gaži nastavlja da će “današnji prosječni kupac, nažalost, s vrata pitati za dva, tri benda koji ih zanimaju. To su obično veliki bendovi i tu će stati.”

„Netko sakuplja zato što mu je to vintage, netko zato što je to autentična stvar, snimak koji potječe iz određenog vremena, a netko zbog kvalitete zvuka”, tvrdi Gaži. On dolazi iz vremena Stonesa, Queena, Led Zeppelina, Azre i Haustora, pa mu je zanimljivo što mladi danas često biraju upravo ove izvođače.

Gramofonske ploče / Unsplash

U svojoj privatnoj kolekciji nastoji imati ono što stvarno sluša i u čemu uživa. „Trudim se imati što manje stvari koje su tu samo radi popunjavanja kolekcije”, objašnjava i dodaje kako ima svega nekoliko izvođača i bendova koje ne sluša, već „ima samo da bi ih imao”. Mladi ljudi koji danas počinju sakupljati trebali bi se voditi istom mišlju, smatra.

„Primijetio sam da su imena nekih izvođača kao nekakav znak intelektualnog prestiža. Ako to slušate, onda ste uvaženi u nekim krugovima, ali to nije pravi motiv za kupovanje glazbe. Nemojte se povoditi trendovima nego istražujte, otkrivajte, slušajte ono što vas veseli, pa čak i ako to netko smatra glupim i bedastim.”

Par savjeta za mlade kolekcionare Tomislava Gažija:

1.     Nemojte štedjeti na gramofonu.

Kupite si radije jeftinije ploče, zvučnike i pojačalo. Kada loš gramofon zamijenite boljim, jako ćete se razočarati jer će vam ploče na tom boljem krckati. ‘Kofer-gramofoni’, koji se prodaju po velikim centrima, rade štetu na pločama, prije svega zbog zvučnice koja nije kvalitetna. Riječ je o laganim, nestabilnim gramofonima. Muha prođe pokraj njega, on se zatrese.

2.      Uzmite si vremena i istražujte, otkrivajte i tako se razvijajte.

Kad istražujete glazbu, onda u njoj stvarno uživajte. Jako je malo onih koji će se ‘zakopati’ u police i sve prelistati, provesti pola sata, sat i više u dućanu, pa ugledati da je nešto sad prilika jer je pala cijena, pa onda to uzeti…

kolekcionarke / Unsplash

Hot topic: žene u kolekcionarstvu

Tražeći sugovornike koji bi mogli pomoći u izradi ovog priručnika, nailazimo redom na muškarce. Zato pitamo prvog sugovornika, ima li uopće žena kolekcionarki?

Gaži nam kaže da se može „sjetiti samo jedne, a to je Ines koja je jedno kratko vrijeme imala dućan s pločama u Zagrebu.” Saznali smo kako se Ines udala baš za jednog kolekcionara i preselila u Ameriku. Zagrebački kolege više nemaju njezin kontakt. Žene koje se bave ovim hobijem, tvrdi Gaži, gotovo da i ne postoje. Barem ne u njegovoj generaciji.

Sugovornik kaže da zna i zašto je to tako, a tvrdi da „pristup žena glazbi nije kolekcionarski, nego emotivni. Žena dođe u dućan i, ponesena emocijom koju u njoj budi neka glazba, istražuje dalje. Ona kupuje glazbu koja na nju emocionalno utječe.”

Kao netko tko cijeli život radi i komunicira s ljudima koji vole vinile, „morao bih debelo razmisliti da bih se sjetio žene koja, ako je luda za ”Dark Side of the Moon”, ili ”Wish You Were Here”, mora pošto-poto imati i ”Ummagammu” od Pink Floyda”, objašnjava Gaži. „Žena želi imati ono što joj se sviđa, uživati u glazbi koju voli, ali nije taj ‘hrčak-tip’ kao muškarac”, mišljenja je.

„Znam puno muškaraca koji su stvorili jako velike kolekcije, no nisu ni deset, a neki ni tri posto iz te kolekcije nikada čuli.”

Ženska i muška kolekcionarska strast, mišljenja je Gaži, razlikuju se. „Čak i ako joj se od dvadeset albuma sviđa njih sedamnaest, žena ta tri albuma jednostavno nikada neće nabaviti, dok muškarac mora imati i ta tri kako bi kompletirao taj deck”, objašnjava.

Ines je odrasla u kolekcionarskoj obitelji. Kao kćer kolekcionara, naslijedila je očevu strast. No, Gaži napominje: „Moja kćer i sin su djeca kolekcionara, pa nisu s tim nastavili.”

U nadi da će i neka iskusna kolekcionarka podijeliti koji savjet za mlađe ‘nasljednike’, ostavljamo molbu da se jave u Facebook grupi Volim gramofonske ploče. Na ugodno iznenađenje, javlja se desetak mlađih ženskih osoba koje su se nedavno počele baviti sakupljanjem. Još je jednom dokazano da je revival sveprisutan. Međutim, javlja se i Jelena Dimitrijević iz Srbije, ujedno i jedna od moderatorica Facebook grupe koju je prije deset godina pokrenuo Danijel Brkić iz Osijeka.

Ona, kao kolekcionarka i pripadnica generacije X, misli da „žene imaju druge prioritete u životu”.

Ploče su skup hobi koji može biti i isplativ, tvrdi ona. Svoju kolekciju dijelom je naslijedila, nešto je dobila na poklon, a nešto kupila. Među rijetkim je ženama u ovoj Facebook zajednici, otkriva nam.

kolekcionarke / Unsplash

Ana Mlinarević i Zdravko Zrinjski:

Strast koja se prenosi generacijama

Ana Mlinarević 25-godišnja je kolekcionarka s adresom u Osijeku, a sakupljanjem vinila bavi se posljednje dvije godine. Krenula je s Ex-YU komadima kao što su EKV, Bijelo Dugme, Haustor, Azra, Đavoli, Film i Oliver Mandić. Jedna je od ljubiteljica vinila s kojima imamo priliku razgovarati.

„Roditelji su na mene prenijeli ljubav prema glazbi prošlog stoljeća i od malena slušam Ex-YU i strane bendove iz sedamdesetih i osamdesetih”, govori Ana i poručuje svima: „Go for it! Zvuk gramofona se ne može usporediti ni s čim!”

Nastavno na prijašnju temu ‘muškog’ i ‘ženskog’ u kolekcionarstvu, pitamo Anu kako ona sakuplja, a kaže da to radi „po albumima, a i po onom što mi se svidi. Na primjer, kad su u pitanju Bijelo Dugme i Haustor, cilj mi je sakupiti sve, dok mi kod nekih drugih to nije važno, uzmem što mi se svidi.”

Dolazimo i do Zdravka Zrinjskog, strastvena kolekcionara iz zagrebačkog susjedstva Dugave; mnogima je dobro poznato lice i to ne samo zbog svog hobija, već i zbog posla koji radi. Zdravko je poštar, a taj ga je posao već u par navrata doveo ‘na prava vrata’ – baš ona kojima je upravo dostavljena nova ploča u ‘sandučić’, iza kojih stoji netko tko dijeli njegovu strast.

„Je li kolekcionarstvo kada imate sve albume Boba Dylana ili je kolekcionarstvo i ako imate samo ono što vam se sviđa od njega? Ja sam jednostavno volio muziku, a moji roditelji nisu sakupljali”, govori Zdravko koji se aktivno počeo baviti sakupljanjem početkom devedesetih godina. I on je započeo s Ex-YU izvođačima, pa danas u svojoj kolekciji od deset tisuća vinila i CD-a ima gotovo sve iz te ere.

Ipak, sebe ne smatra kolekcionarom u pravom smislu jer možda kao pripadnik ‘stare garde’ tvrdi kako „pravi kolekcionari sakupljaju samo originalna izdanja i to u odličnom stanju. Situacija je otprilike ovakva: neću prodati ploču nekome tko ima novaca. Radije ću prodati za manje novaca, ali da znam da ploča ide kolekcionaru.” Ako netko želi biti kolekcionar, tvrdi Zdravko, treba poslušati sve od nekog benda. Ima sve od Zeppelina, a, iako mu nisu svi albumi dobri, sve ih je poslušao.

Njegovih par savjeta za mlade kolekcionare i kolekcionarke:

1. „Slušajte ono što želite slušati. Ja sam imao problema u firmi kada sam rekao što slušam, pa su mi rekli da sam jugonostalgičar. A doma imam sve albume Thompsona. Naravno, nisu mi svi dobri. Ako vole EKV, neka kupe jedan album, pa ako im se svidi, neka kupe i drugi.

2.Ne trošite puno novaca na ploče. Često na stranicama kao što je eBay cijena nije ona po kojoj se nešto prodaje, nego po kojoj netko nešto traži.”

Nina Vrdoljak: slučajna kolekcionarka

Nina Vrdoljak bila je prva od mladih kolekcionarki koje su nam se javile u želji da podijele svoja iskustva. Sakupljanjem ploča ova ‘milenijalka’ počela se baviti slučajno i neplanirano:

„Generacija sam odrasla u eri CD-a i discmana (kasnije i mp3 playera, LimeWirea i ostalih čuda tehnologije), a ulaskom u tinejdžerske godine počela sam aktivnije posjećivati koncerte po Hrvatskoj, ali i inozemstvu. U nekom sam trenutku primijetila da se s koncerata gotovo uvijek vraćam s majicom benda, a koju kasnije baš i ne nosim, pa mi se ploča s merch štandova u tim mladim danima činila kao bolji ulog i davanje podrške izvođaču kojeg slušam, budući da sam doma imala i tatin stari gramofon. Doduše, proći će još nekoliko godina prije nego taj isti gramofon dođe u funkciju”, govori Nina.

Kolekcionari ploča / Unsplash

Pitali smo Ninu što misli zašto se sve više mladih ljudi počinje baviti ovim hobijem. Očekivano, kaže da „ne postoji ni točan ni jednoznačan odgovor na to pitanje. Ono što primjećujem u zadnjih par godina su dvije ključne stvari – aktualni strani izvođači koje mladi danas slušaju svoja izdanja redovno plasiraju kroz različite nosače zvuka, uključujući i vinile, a koji su uz to i posebno dobra ‘podloga’ za dodatni marketinški hype prilikom izlaska novog albuma (tu se referiram, prije svega, na, primjerice, limitirana vinilna izdanja, vinile u boji i slično, dakle, neka ‘dodana vrijednost’ koja je oduvijek primamljiva ne samo mlađim konzumentima).”

Ona smatra kako veliku ulogu u oživljavanju vinila i edukaciji mladih po tom pitanju imaju i popularna reizdanja ključnih albuma stranih, ali i domaćih te regionalnih bendova:

„Dobar dio današnjih klinaca koji se ‘fura’ na alternativne muzičke pravce upravo otkriva novovalne izvođače. U trenutku kad shvate da za pristupačnu cijenu mogu nabaviti i reizdanje ploče, jedno će voditi ka drugom i dogodit će se neka nova fascinacija, hobi, želja za istraživanjem.”

Nina svoju kolekciju ploča opisuje kao „dosta kaotičnu“ i nastavlja: „Kad bi netko sa strane procjenjivao što slušam od muzike, vjerojatno bi zaključio da nisam normalna”, šali se. Ima tu svega, kaže mlada kolekcionarka, od elektronike i jazza, preko popa, pa do punka, klasične glazbe i raznih kompilacija.

„Naravno, uvijek možemo ići i linijom manjeg otpora, pa reći da je to sad in, a svi žele biti in. Ima nešto i u tome, sigurno. Osobno smatram da je i taj smjer dobar, jer se mladima (i starijima) i u tom slučaju šire vidici. Uostalom, onaj tko nije ‘sto posto u tome’ ionako će brzo odustati i pronaći si novi hobi.”

Najvažnije što je dosad naučila o kolekcionarstvu i vinilima, kaže, jest strpljenje s obzirom na to da „nema ‘preskakanja’ pjesama, doživljaj albuma je time bolji. U kolekcionarstvu se učim strpljenju – ima gomila toga što želim u kolekciji, ali nikako da naiđe; prije me to pomalo živciralo, ali sad volim misliti da će neki raritet doći kada (i ako) bude suđeno i ako se situacija poklopi. Od drugih stvari koje bih istaknula, naučila sam da uvijek ima još toga što mogu naučiti.”

Vlado Vava Simcich

Ponovno u četvrtoj brzini

Riječki glazbenik i književnik Vlado Vava Simcich bio je nezaobilazan sugovornik prilikom prikupljanja savjeta i iskustava za mlade kolekcionare. On je također jedan od ‘nasljednika’ obiteljske strasti te je krenuo sa sakupljanjem zahvaljujući starijoj sestri, da bi danas bio jedan od najpoznatijih kolekcionara u Hrvatskoj, ali i šire.

U njegovoj kolekciji nalazi se oko dvije tisuće ploča složenih po abecedi – jer se tako najlakše snalazi, tvrdi Vava. „Kao što znamo, povijest se ponavlja, pa su vinili opet u modi, tako da u ovom stoljeću ponovno ubacujem u četvrtu brzinu te i dalje trošim novce na ono što me jako zanima. Ponekad uzmem pod pazuh neko dobro reizdanje, a rjeđe ipak novije izvođače, poput Rival Sonsa, Muse ili Royal Blooda.”

Za svoj kolekcionarski put kaže da je počeo „uz stariju sestru prije pedeset godina. Naime, naslijedio sam njezinu skromnu kolekciju Zeppelina, Alicea Coopera, Hendrixa i T. Rexa. Tamo je još samo falio jedan naslov – Rolling Stones. Stoga sam se, u pratnji mame, uputio u Jugoton i zamolio tetu nek’ donese njihovu ploču. Prva longplejka u mojoj vlastitoj kolekciji bila je Gimme Shelter. Od tada nadalje, uz sve moje muzičke ukuse koji su se mijenjali i prilagođavali vremenu, uzbuđenje pri kupovini i nabavci ploča, pogotovo u tršćanskim shopovima, nikada nije opalo.

Gramofonska ploča / Unsplash

„Kad je napokon stigao i pravi stereo gramofon  s pravom iglom, a ne kopačicom vinilnih brazdi, postao sam opsjednut sebičnim čuvanjem ploča. Nikada ih nisam posuđivao, ali sam ih entuzijastično snimao na kazete. I pazio na rukopis.”

Kako je odrastao u Jugoslaviji, u vrijeme kada je bilo teže doći do ploča, objašnjava da ga mu je Rijeka bila dobra domaća pozicija za nabavku ploča jer „do Trsta je tek 66 kilometara pa je nabavka uzbudljivih naslova, uz kavu, žvakaće Brooklyn i traperice bila dijelom obaveznog rituala. S tom razlikom da sam lire najprije trošio u Ricordiju i 33 Giri, a potom na Ponte Rossu.

Početkom osamdesetih godina prijatelj mi je otkrio englesku firmu Gemma Records koja je distribuirala po cijeloj Europi second hand ploče u vrlo dobro održavanim stanjima. Tako sam i iz tog izvora, uz blagoslov roditeljskih deviznih knjižica, ostvarivao dobar ‘ulov’.”

A što se njegovih savjeta kolekcionara tiče, Vava mudro, iako pomalo ironično kaže: „Možda da nikada ne slušaju savjete starog kolekcionara ploča? Ali, svakako, dobar gramofon za početak bio bi dobra i poželjna investicija.”

Borut Cvajner

DJ-ing i kolekcionarstvo su neodvojivi

Puljanin Borut Cvajner poznato je ime na elektroničkoj sceni, koji s prijateljem Alenom Špionjakom iz Disrupted Projecta vodi vinil label Vakum records.

Svoje vinile nikada nije brojao, no u njegovoj kolekciji nalazi se oko deset tisuća komada. Osim elektronike, u njoj se nalazi još puno toga, od rocka preko jazza, i funka, do ambienta i klasične glazbe.

„Kao dijete, naslijedivši strast oca prema glazbi i sakupljanju ploča, hodao sam po kući sa svojim prijenosnim gramofonom, slušajući raznovrsnu glazbu. Vinil je bio moj prvi glazbeni medij i ostao je do danas. S godinama, ta se ljubav profilirala prema elektroničkoj glazbi. Istraživanje nove i stare glazbe sastavni je dio rada svakog DJ-a. Konstantno tražim nekakav novi zvuk.”

Njegov savjet za mlađe kolekcionare i kolekcionarke jest: „Diggajte što više, eksperimentirajte, kupujte ploče!”