In memoriam - Marko Brecelj: buldožer koji je raskrčio prolaz glazbenim slobodama
Vjerojatno sad Marko Brecelj uživa negdje pjevajući pjesmu bračnog para Huljić “Dvaput san umra”. Prošlog ljeta strelovito se proširila vijest da je kantautor koji je ključno utjecao na razvoj regionalne rock-scene preminuo. Bila je lažna. Ponovni pokušaj je ipak uspio.
Marko Brecelj je i drugi put umra. Ovog puta zaista.
Totalno neobuzdan i subverzivan, sredinom sedamdesetih sasvim je prodrmao regionalnu rock-scenu s tri kultna albuma i jednim soundtrackom. Posrijedi je solistički mu Cocktail te radovi iz prve polovice djelovanja Buldožera – Pljuni istini u oči, Zabranjeno plakatirati i soundtrack filma Živi bili pa vidjeli objavljen na mini LP-ju.
Cocktail je zanimljiva je i neočekivana mješavina big band orkestracije/swing jazza, akustičnog folk bluesa i šlagera potaknuta kabaretskim humorom u kojem trola sve čega se sjeti. Na većini pjesama prati ga Plesni jazz orkestar RTV Ljubljana pod ravnanjem renomiranoga skladatelja filmske glazbe Bojana Adamiča. Nešto kao kombinacija ranog Toma Waitsa i orkestra Ennieja Morriconea. Za tako avangardan album Brecelj je pokupio omladinsku nagradu Sedam sekretara SKOJ-a koju mu je uručio Arsen Dedić.
Tek što mu je objavljen taj album, Brecelj se priključio grupi Sedam svetlobnih let i tako je nastao Buldožer. Prvi album Pljuni istini u oči je bio pljuska glazbenom establishmentu, na njemu je Buldožer izvrgnuo ruglu svega čega se dohvatio na iznimno zabavan način. Dok je istovremeno Bijelo dugme pomelo sve pred sobom, Buldožer se nametnuo kao alternativa koja je ukazivala da je moguće imati drukčiji glazbeni i stihovni izraz.
Rezultat? Punk je u Jugoslaviji nastao kao negativna reakcija na Bijelo dugme i pozitivna na Buldožer. Album Pljuni istini u oči bila je ključna inspiracija za Pankrte, Parafe, Termite i druge rane punk-bandove koji su izmijenili rock-krvotok regije.
Zanimljivo je da je taj album objavila diskografska kuća Drage Diklića Alta koja u svom portfelju od rock-glazbe ima samo još drugi album grupe Time.
Drugi album Zabranjeno plakatirati izazvao je dodatne kontroverze: diskografska kuća PGP RTB koja je distribuirala prvijenac odlučila je objaviti taj album ali je naložila bandu da promijeni svoje ‘pornografske i narkomanske tekstove’. Na primjer, riječ nirvana trebali su promijeniti u kafana. Band nije pristao na to i album je nakon godine dana objavljen za Helidon.
Za glazbu u filmu Milivoja Puhlovskog i Ljube Gamulina Živi bili pa vidjeli Buldožeri su dobili Zlatnu arenu za filmsku glazbu. Sumanuta izvedba pjesme “Novo vrijeme” snimljena u zagrebačkom Lapu koja se pojavljuje u filmu na najmoćniji način odražava silovitost i subverzivnost s univerzalnom porukom: ‘Novo vrijeme, staro sranje’. O glazbi u filmu govorio sam na tribini u zagrebačkom MSU-u godinu dana prije fiktivne Breceljeve smrti (koji je napisao tekstove za mini LP sa soundtrackom) i naglasio kako je Buldožer razorio negdašnji i stvorio aktualni mainstream u kome uživa zasluženi respekt.
Vjerojatno je to i zasmetalo Brecelju koji je napustio band ostavivši za sobom tek ranije verzije pjesama “Jeftini slatkiši” i “Novo vrijeme” koji su se pojavili na sljedećem albumu banda Izlog jeftinih slatkiša.
Brecelj je odjezdio u druge projekte, snimio još dva albuma i jedan DVD, vodio omladinski kulturni centar u Kopru i ciljano izazivao sablazan i(li) provale smijeha gdje god bi se pojavio. Tako je svojedobno Saša Lošić priznao da mu je upravo Brecelj bio idol i kad ga je vidio negdje u Ljubljani kako jede burek, poželio ga je upoznati. Prišao mu je i sa strahopoštovanjem rekao da je on pop-glazbenik Saša Lošić kome je upravo Brecelj promijenio život ukazavši kako se slobodno mogu pisati pjesme i želio bi mu reći koliko mu znači njegovo stvaralaštvo.
Brecelj je zagrizao komad bureka i jednostavno mu odgovorio: ‘Ma mrš u pizdu materinu!’
