Jure May Stanić: Samozatajni autor velikih hitova

Mnogi koji su osobno poznavali Juru Stanića složit će se s činjenicom da je bio vrsni tekstopisac, odličan skladatelj, dobar, drag i samozatajan čovjek. Upravo on stoji iza velikih hitova: “Tko sam ja da ti sudim”, “Pismo moja”, “Ruku za ruku”, “Gardeline moj” i “Božje ure”…

Reče mi nedavno moj urednik: „Ja sam jedan od onih koji nisu pobornici obilježavanja smrti, nego rođenja.“ Ipak, ovo nije obilježavanje smrti, nego prisjećanje na drage ljude koji fizički više nisu s nama, ali su u nama i mnogima ostavili duboki trag. Takve ne smijemo pustiti zaboravu, a jedan od njih svakako je i Jure May Stanić. Nažalost, sudbina autora (skladatelja i tekstopisaca) jest da ih (uglavnom) ljudi ne poznaju, ali žive s njihovim pjesmama. I upravo se to dogodilo i Juri Staniću. Mnogima su njegovi hitovi svakodnevica, ali im je autor stranac.

Glazbene gene Jure je naslijedio od roditelja. Tata Stanko bio je vrsni glazbeni pedagog, a mama Ana-Zlata Stanić članica zbora HNK u Zagrebu. Dakle, Jure je glazbu dobio ne samo genima nego i majčinim mlijekom. Svoj skladateljski put započeo je početkom osamdesetih, pišući skladbe za razne izvođače. Njegova debitantska skladba Ivane moj, koju je izvela Ditka Haberl, osvaja prvu nagradu stručnog žirija na Splitskom festivalu 1981., a godinu dana kasnije to se isto dogodilo i s pjesmom Vrijeme za uspomene na Zagrebfestu 1982. godine. Ovoga puta Ditki Haberl u izvedbi se pridružio Branko Blaće i skladba osvaja Grand Prix Zagrebfesta 1982. godine.

Ditka Haberl – Ivane moj

I tako gitarist i rocker iz manjeg mjesta postaje značajan i nagrađivani autor zabavne glazbe. Mnogi su izvođači tražili Juru Stanića da im napiše pjesme i tako je brojka napisanih skladbi narasla na oko 200. A onda poznanstvo dvojice prijatelja, Olivera Dragojevića i Jure Stanića, prerasta iz prijateljskog i u poslovnu suradnju. Jure je radio pjesme za čak pet Oliverovih albuma: Vrime (1995.), Duša mi je more (1997.), Dvi, tri riči (2000.), Trag u beskraju (2002.) i Samo da je tu (2010.). Na njima se nalaze nezaboravni hitovi poput: “Pismo moja”, “Tko sam ja da ti sudim”, “Ispod sunca zlatnoga”, “Pred tvojim vratima”, “Moja tajna ljubavi”, “Ajde zbogom”, “Prije svitanja”, “Zvir”, “Božić bijeli”…

Oliver Dragojević – Tko sam ja da ti sudim

Pored Olivera, Jurine pjesme izvodili su još i Tedi Spalato, Davor Radolfi, Meri Cetinić, Vinko Coce, Tereza Kesovija, Goran Karan, Lea Dekleva, Alen Nižetić, Artemija Stanić, Tomislav Bralić i klapa Intrade, Zorica Andrijašević, Romana Lalić-Pejaković te klape Cambi, Kumpanji, Luka, Sinj i Uzorita i mnogi drugi.

Kraj života Jure Stanić proveo je u Ozlju. Njegovi sugrađani iz Ozlja, s kojima je živio posljednjih nekoliko godina, sjećat će ga se kao iznimno ugodnog čovjeka i velikog zaljubljenika u vječnu mu inspiraciju – prirodu. Ona ga je, uostalom, spletom okolnosti i privukla u Ozalj, gradić bogate i slavne prošlosti, nekadašnje sjedište moćne hrvatske vlastele i poprište iznimnih kulturno-povijesnih zbivanja. Ozalj je, prema dogovoru s članovima Jurine obitelji, bio i njegovo posljednje počivalište.

Jure, nažalost, nije dočekao objavu svog samostalnog albuma Nijanse, na kojem Stanićeve pjesme izvode velika glazbena imena poput Gibonnija, Lee Dekleve, Vlatka Stefanovskog, Miroslava Tadića, Gabi i Matije Dedića, Stjepana Hausera i drugih.  Mnogi koji su osobno poznavali Juru Stanića složit će se s činjenicom da je bio vrsni tekstopisac, odličan skladatelj, dobar, drag i samozatajan čovjek. Neki bi rekli da je bio i pomalo čudan, ali nije li pojam čudnog pomalo čudan?

Jure Stanić, odnosno njegova smrt, bila je direktan povod za pokretanje kultne emisije Hrvatskog katoličkog radija Ljudi iz sjene. Naime, dan nakon Jurine smrti, na kolegiju kažem kolegama da je sinoć umro Jure Stanić, a oni me pitaju: „A tko ti je on?“ Nakon što sam nabrojio nekoliko njegovih pjesama poput: “Tko sam ja da ti sudim”, “Pismo moja”, “Ruku za ruku”, “Gardeline moj” i “Božje ure”… Svi su ih znali, ali većina je rekla: „Pa to su pjesme Olivera, Tedija Spalata, Meri Cetinić i Radolfija.“ Ja sam rekao da su ih oni samo pjevali, ali to su pjesme Jure Stanića koji ih je napisao. Tada sam shvatio da moram krenuti s emisijom o ljudima iz sjene, a Jure je bio upravo jedan od njih. Prva emisija serijala Ljudi iz sjene emitirana je 22. rujna 2021. i bila je posvećena upravo Juri Staniću.

Jure Stanić rijetko je davao intervjue. Smatrao je da njegove pjesme dovoljno govore te da ih ne treba dodatno pojašnjavati, a ni o sebi nije baš rado govorio. Ipak, jedan intervju, nažalost i njegov posljednji, dao je Aleksandri Marković. Razgovarali su ležerno u više navrata, a onda je to Aleksandra uobličila u jednu lijepu priču koja je objavljena u dvobroju časopisa Cantus 224-225, koji je objavljen početkom siječnja 2021. godine.

Evo par mudrozbornih pitanja i odgovora.

„Ljudima je svojstveno da imaju različite kriterije, što jest bogatstvo. To je odabir svakoga od nas, ali moj stav je da vrlo dobro znam koliko mi malo treba. Zato se smatram izuzetno bogatim čovjekom.“

„Glazba je za mene zaista igra. Ponekad, kad uđem u svijet ideja, osjećam se kao dijete u sobi punoj igračaka. Postojim samo ja i taj virtualni obećavajući svijet u kojem je sve moguće. Svaki akord ili nasumični hvat ima smisla i potencijal. Forma počne gubiti smisao… Takva razmišljanja potaknula su me da sam sebi demistificiram pojam skladatelja, a to mi opet pomaže da budem slobodan, bez kalkulacija i začuđen u tom procesu igre zvane ‘kompozicija’.

„Mnogi prije mene rekli su da je glazba lijek, tako da ću im se pridružiti u tom uvjerenju. U procesu smo ubrzanih promjena, krhki pred surovošću gole tehnologije koja je svakoga dana nedostižnija prosječnom umu. Vjerujem da glazba može mijenjati tu stvarnost, a ako već neće očigledno mijenjati, sasvim sigurno će ublažiti posljedice svega onoga što nam donosi sutra. Pritom je naročito važno da mi, skladatelji ili nazovimo mediji određenih frekvencija i glazbenih formi, budemo iskreni i otvorena duha. Tada možemo pomagati društvu. U to nemam sumnje. Što se tiče robotike u glazbi – nemam straha. Nijanse ljudskih emocija i nijanse ljudskih gluposti robotika nikad neće moći kreirati.“

Jure Stanić je jedan od autora kojeg mnogi znaju po pjesmama, a rijetki po imenu. Nadamo se da smo ovim tekstom barem malo ispravili tu nepravdu.

Oliver Dragojević – Pred tvojim vratima