Kadrovska služba: Žare Batinović i Split

Splićanin Žare Batinović bio je jedan od aktivnijih režisera glazbenih spotova u Hrvatskoj tijekom devedesetih i početkom dvijetisućitih. Njegov rad nagradile su i struka i publika. Gibonni ga je nazvao genijem i boemom, a TBF-ovci jednim od najživopisnijih likova sa splitske scene

Žare Batinović karijeru je započeo snimajući spotove s Dalekom obalom. No prvi spot bio mu je za Thompsonovu “Bojna Čavoglave”, snimljen za TV Marjan. U trideset godina rada režirao je, snimio i montirao dvjestotinjak glazbenih spotova, surađujući s gotovo svim velikim imenima naše estrade, među kojima su Doris Dragović, Severina, Jelena Rozga, TBF, Luky, Giuliano, Gibonni, Oliver, Neno Belan, Marijan Ban, Daleka obala te Parni valjak i Bajaga. Preminuo je 25. ožujka 2023. od posljedica zaraze koronavirusom u 57. godini života.

Osebujni Batinović radio je bez scenarija i s minimalno ljudi na setu, ali se pomno pripremao za snimanja. Od ideja koje bi mu davali glazbenici, radije je pratio svoje. Izdvajao se svojim smislom za apstraktno i asocijativno, unoseći u svoje uratke neporecivu ljudsku toplinu. Bio je splitski redatelj i redatelj grada Splita, a za spotove na kojima je radio bio se spreman i posvađati. Mnogima je bio nadahnuće a u posao je uveo mladu Marcellu Zanki.

Ovo je sedam spotova kojima je ovjekovječio najdražu urbanu džunglu.

Neno Belan – Sunčan dan (1993.)

Oštre sjene u spotu koji je najavio Belanov solistički album Vino noći sugeriraju da je snimanje odrađeno usred sunčanog dana, negdje oko podne. Montažni uvod u spot devedesetih je mogao poslužiti kao špica za emisiju o obalnom turizmu, dok danas više pristaje uz upozorenja o štetnim učincima ultraljubičastog svjetla na kožu. Uz lijepe žene, glisere, luftiće, različite lopte i šeširiće, djecu, sladolede, suncobrane i more preplanulih tijela, Split izgleda kao mjesto u kojem biste rado proveli čitavu 1993. godinu – kao raj za ljubitelje šarenila i „zvizdana“.

Kao i pjesma, spot je podijeljen na tri dijela. U drugom s četveročlanom puhačkom sekcijom pratimo Belana dok ležerno šeta splitskom rivom i Dioklecijanovom palačom s električkom gitarom u ruci, koju kasnije mijenja za djevojčin kofer. Ištekani električni instrumenti bili su zvijezde u nekoliko Batinovićevih spotova. Taj klišej nije izbjegavao, kao ni kadrove snimljene kranom iznad visokih palmi, koji spotu daju patinu filmske raskoši. No ono što “Sunčan dan” čini neprocjenjivim povijesnim dokumentom ipak su šarene ljetne košulje i neočekivana plesna sekvenca na plaži za vrijeme sola na harmonici, koji je odsvirao Neven Mijač.

Daleka obala – Morska vila (1994.)

“Morska vila” je svojevrsni nastavak Belanovog spota. No radnja se s rive seli na nešto dalju, zabačeniju obalu, u skladu sa zadanim vrijednostima. Iz istih razloga, ljetni konzumerizam ustupa svoj reflektor snu o romansi za koju je krivo more (i zbog sunca smanjena vidljivost). Scene s kamene plaže na kojoj članovi sastava tobože sviraju svoje instrumente danas djeluju jeftino, ali nema sumnje da su za taj dramatičan efekt strani metalci i rockeri tih godina izdvajali značajna sredstva. Za Batinovića i Obalu, snimanje na kamenu bilo je praktično i pristupačno rješenje, barem u odnosu na snimanje pod vodom.

Spotovski kadrovi pod morem snimljeni su „na crno“, pod izlikom terenskog snimanja za HRT-ovu emisiju „More“. Tako je uz romantičnu potjeru zabilježen i podvodni gitarski solo Jadrana Vuškovića. I kao da sve to skupa nije dovoljno, spot uključuje i scenu koja je nezgodni hommage kultnoj sceni iz filma Odavde do vječnosti, s Burtom Lancasterom i Deborah Kerr u glavnim ulogama. Teški rock (and roll), u svakom smislu.

TBF – Malo san maka (1997.)

“Malo san maka” je Sam Peckinpah u splitskom stanju uma! Duhovita parodija na antičku povijest grada Splita, američke vesterne i još američkije mafijaške filmova, nešto nalik postmodernističkoj noćnoj mori iz koje se još nismo probudili. Detalja je puno i nisu izgubili svoju draž, a sve skupa izgleda puno zabavnije od sviranja gitare i bubnjeva na golim stijenama. Premda je Batinović zazirao od toga da narativno prati radnju spotova, s TBF-om je ispričao brojne priče a u njima je Split uvijek igrao važnu ulogu. Od periferije do Vestibula, sepija nikad nije izgledala bolje nego u ovom šarmantnom podsjetniku da snimanje spota ne mora biti tlaka.

Gibonni – Divji cvit (1999.)

Batinović je za spot “Teške boje” iz 2011. godine osvojio Porina i nagradu prvog festivala kratkog muzičkog filma MTS Vision u kategoriji „Najbolji spot 21. veka“. Bio je to vrhunac njegove karijere, ali ne nužno i najbolji spot na kojemu je radio. Bliži tom cilju je Gibonnijev “Divji cvit”, složen od niza ikoničnih i začudnih trenutaka. Dama s patuljastom pudlicom na rubu mora, dječaci sa žutim kutijama na glavi, bijeli križevi u kamenu, žute ruže u spaljenoj šumi, nišan iznad narančastih krovova, i tako dalje, i tako dalje, ali ne i nasumično. Bajkoviti kraj, nalik na početak Uspavane ljepotice, uspijeva povezati sve slike.

Prema vlastitom priznanju, upravo su Gibonnijeve pjesme inspirirale Batinovićev autorski rukopis. „Gibonni je definitivno bio prekretnica moje karijere“, priznao je Batinović. „Leže mi njegove pisme, njegova poetska ludnica daje mi prostor. (…) To su slike koje izlaze iz mene, za koje ni ja ne tražim objašnjenje. Nitko ništa ne razumi, ali ima energiju“, podcrtao je.

Giuliano feat. Marijan Ban – Jugo (2001.)

“Jugo” je naizgled lijen i jeftin spot, ali njegov beskrajni kadar zauzima posebno mjesto u virtualnom muzeju domaćih videospotova. Svaki njegov element predstavlja etnološko blago, od Giulianove kose i Banove majice s regate u Sušcu 1998. do ribarske mreže na krmi i bijelog vina na stolu.

Oliver Dragojević – Nevera (2005.)

Skoro svako glazbeno ime iz Splita imalo je barem jedan singl koji je Batinović pretvorio u video spot. No, autor nije skrivao, omiljeni suradnik bio mu je baš veliki Oliver Dragojević. „S njim ne radiš, s njim se odmaraš“, rekao je na tu temu. „Ovi drugi svi su nekako, sve to doživljavaju preemotivno.“

U crno-bijeloj “Neveri” Batinović još jednom koristi grad kao kulisu i asocijativnim slikama crta izokrenuti pogled tuge. Spot je atmosferom nalik na Nebo nad Berlinom Wima Wendersa, pričem Oliver igra anđela s bijelim „lancunima“ umjesto krila. On jedini vidi ispravno, preko svih i nogama čvrsto na gradskom betonu. Dirljiv i zreo uradak koji bi kod osjetljivih mogao izazvati morsku bolest.

Libar – Dite (2010.)

Na mjesto zaključka ove splitske priče postavljam spot za možda jedinu modernu klapsku pjesmu koju nitko nikada ne želi prebaciti ili prekinuti, a koji  također ima hipnotički učinak. Iako u tijelima koja leže na kamenu i prizorima zaranjanja možemo prepoznati ranije korištene motive, arhivske snimke koje djeluju poput isječaka iz uspomena što postoje samo u snu čine “Dite” upečatljivim spomenikom nostalgiji. Iako snimljen 2010. godine, i on priziva devedesete. More je u prizoru koji slika utjeha u tami, svjetlo u smrti.