Zagrebačka glazbena budućnost
Ki Klop: Novi val zagrebačkog disco popa koji topi alternativnu scenu

“Zagonetni putnik koji nam odjednom oduzme svaki smisao za zbilju”
U zagrebačkim glazbenim krugovima već neko vrijeme kruži priča o neobičnom bendu koji stvara pjesme i nastupe kakve već dugo nismo vidjeli. Svoje koncerte opisuju kao hibrid kazališta i disco iskustva, a glazbu kao melankoličnu plesnu avanturu. Ki Klopovci svojim su debitantskim albumom Otopljeni disko unijeli svježinu na scenu kombinirajući elektroniku, funk i umjetnost na način koji je eksperimentalan i zarazan. Nedavno su nastupali kao predgrupa IDEM, a iza sebe imaju već nekoliko festivala, samostalnih koncerata i dva glazbena izdanja. Razgovarala sam s Lukom Žigolićem (25) i Jakovom Ramničerom (27), o njihovu glazbenom putu, stvaralačkom procesu i viziji iza sve slušanijeg Ki Klopa.

Ki Klop/foto: Matej Grgić
Od ćilima do diska
Priča o Ki Klopu počela je gotovo slučajno. Luka (gitara, vokal) i Jakov (bas gitara), dugogodišnji prijatelji i suradnici iz raznih glazbenih projekata, spojili su se kako bi stvorili nešto novo nakon što su njihovi prethodni bendovi došli do svojega prirodnog kraja. A prva pjesma ikad rađena u ovom sastavu bila je “Zlatan zub”. Dečki navode da – iako je dobro pasala kao pjesma za otvoriti album – bila je simbolično prva jer je njihova prva zajednička pjesma, na prvom LP-ju.
„A zašto Ki Klop?“ pitala sam. „Svi ostali projekti su propali“, rekao je Luka kroz smijeh.
Formiranje Ki Klopa dogodilo se spontano, bez velikih planova. Dečki su već ranije surađivali na različitim glazbenim projektima, a s vremenom su otkrili da dijele sličnu kreativnu viziju. Počeli su samostalno stvarati pjesme i prepoznali zajedničku motivaciju. Oba glazbenika donijela su bogato iskustvo iz različitih žanrova – od punk bendova (Lukin Leteće Sarme i Jakovljevi G.A.D. i Psihoza), preko kantautorske suradnje s Vinkom Ćemerašem kroz nastupe na rođendanima, eventima (pa čak i jednoj neobičnoj svadbi), do R&B i soul cover benda Soul Sisters. Ipak, Ki Klop im je pružio nešto novo – potpunu kreativnu kontrolu i prostor za eksperimentiranje. Za Jakova je najvažnija sloboda autorskog izražavanja i mogućnost da sami upravljaju svojim projektom. A Luka posebno cijeni prostor za istraživanje novih zvukova i struktura, što mu je omogućilo kreativni razvoj kakav ranije nije iskusio.
Jedan i jedan nisu dva već tri
Početkom 2024. godine, bend je dobio svoju treću članicu, Lauru Tandarić (bubnjevi, prateći vokali), čije je prvo javno pojavljivanje s bendom bilo na koncertu u zagrebačkom klubu Boogaloo. Ovim su potezom proširili zvučne mogućnosti benda.
Jakov objašnjava: „Prva ideja je bila da ona bude s nama samo na live nastupima, ali sada je dio benda i na vizualima. Za sad nam je možda malo lakše kreirati glazbu u dvoje. Ali vidjet ćemo, možda će u nekom trenutku i ona isto raditi glazbu s nama.“
Lauru su upoznali preko JeboTon kolektiva, nezavisne glazbene organizacije koja je odigrala ključnu ulogu u razvoju Ki Klopa, a začetnik je i drugih velikih imena današnje glazbene scene, poput Hiljsona Mandele, Porto Morta, nemanje i IDEM. Dečki komentiraju da im je JeboTon omogućilo bolju vidljivost i podršku.
„JeboTon ima taj vibe – na njih naletiš, dođeš s instrumentom, skrpaš se i uživaš“, objašnjava Luka atmosferu tog kolektiva, koji je prepoznatljiv po spontanim nastupima i kreativnoj slobodi. „Jakov je prvi bio dio kolektiva, pa onda ja, ali sam slušao JeboTon još i u srednjoj školi i obožavao njihove bendove.“
JeboTon im je bio jedna od (ako ne i glavna) opcija od početka. Znali su da je kolektiv do tada izdavao samo bendove koji su bili unutar kolektiva, ali su imali inside info da žele proširiti kolektiv i da su prije kovida htjeli izdavati i neke regionalne bendove. Slavni po nastupima na Cvjetnom trgu i turnejama po obali, a svojevremeno su imali i svoj studio, kultnu lokaciju – staru kuću u zagrebačkim Mikulićima. „Tamo je čak i Rundek radio album“, ispričali su naglašavajući ovo važno mjesto u povijesti nezavisne scene.

Ki Klop/foto: Matej Grgić
Put prema Otopljenom disku
Ki Klopovci su se prvi put predstavili EP-jem U dućanu ćilima (2023.), nakon čega je uslijedio album Otopljeni disko (2024.). Iako su sve pjesme nastajale u istom periodu, Jakov objašnjava: „Odlučili smo ih sortirati po energiji – one s EP-ja objavili smo prije kao upoznavanje publike s našim zvukom, a elektroničke i snažnije stvari smo čuvali za album. A album je bolje i prošao kod publike.“
Jakov najviše voli “Sezonu izgubljenih pasa”, “Usne od cirkona” i “Zlatan zub”, dok Luka priznaje da mu je srce uvijek uz pjesme na kojima trenutačno rade i još nisu vani. Bend u arhivi ima gomilu neobjavljene glazbe: „Imamo hrpu ideja i skica na kojima radimo“, kaže Jakov. A imaju i mnogo instrumentalnih ideja i snippeta koji nikad nisu zaživjeli. Trenutačno im je zato glavni fokus izbacivanje singlova i izrada spotova.
Za produkciju albuma Otopljeni disko surađivali su s Dominikom Kisićem na miksu, dok je mastering radio Filip Motovunski. EP su gotovo potpuno sami producirali, uz malu pomoć Marka Gačine oko miksa. Jakov je pohađao MPA Akademiju i zaslužan je za miksanje većine njihovih pjesama, dovodeći ih do razine koju Dominik kasnije dodatno uglanca.
Otopljeni disko osmišljen je kao cjelina koja iznenađuje slušatelja. Cijeli album predstavlja putovanje kroz različite glazbene svjetove. Bend ga opisuje kao svojevrsnu „disko Odiseju“, uspoređujući ga s avangardnim filmom Beau is Afraid redatelja Arija Astera zbog njegove bizarnosti i eksperimentalnosti. Album ima i vinil verziju, i remiks verziju. „Htjeli smo čuti kako bi naše pjesme zvučale kad ih netko drugi preradi“, kaže Jakov. Pozvali su prijatelje-producente da odaberu sebi omiljene pjesme i promijene ih.

Ki Klop/foto: Matej Grgić
Stvaralački proces i inspiracija: u potrazi za neobičnim
Ki Klop pronalazi inspiraciju u svijetu umjetnosti izvan glazbe – Lukin je otac slikar, a Jakovljev grafički dizajner. To se odražava i u njihovim pjesmama – “Duh u ormaru” nastala je nakon što je Luka pogledao film A Ghost Story, dok je “Guraš sve pod tepih” inspirirana Dalíjevom slikom. Luku posebno privlače slice of life filmovi poput Paris, Texas i Inside Llewyn Davis, a nedavno su dobili ponudu za stvaranje filmske glazbe, pa komentira: „Jako bih volio raditi score glazbu, u zadnje vrijeme dosta je slušam.“
Njihov kreativni proces nema stroga pravila. Luka objašnjava: „Nekad ja dođem s nekom idejom za tekst, pa od toga probamo stvoriti melodiju, a nekad Jakov napravi beat ili neku melodiju, koju onda razvijemo u pjesmu, pa na kraju pišemo tekstove. Jako ovisi od pjesme do pjesme.“
„Meni osobno uvijek je nekako lakše napraviti neku glazbu nego tekst s kojim sam zadovoljan. Ali mislim da sad lagano dolazimo do toga da i tekstovi budu na istoj razini kao glazba“, skromno komentira Jakov.
A odakle glazbeni inspo? Dečki izdvajaju kao najdraže artiste Shortparis, System Exclusive, LCD Soundsystem, The Strokes, Idlese i Viagra Boyse. Jakov naglašava kako je Tool još od srednjoškolskih dana oblikovao njegov pristup glazbi, dok je Luka više okrenut plesnim, alternativnim zvukovima koji se jasno vide u elementima Ki Klopa. Na lokalnoj razini prate i hrvatsku i regionalnu scenu, posebno bendove povezane s kolektivom JeboTon, koji s njima dijele sličan nezavisni pristup.
Dobar bas, dobar woofer…
Bend je već imao priliku nastupiti na brojnim festivalima, uključujući Exit Festival, Velvet Festival, Tam Tam i mnoge druge. Prošlu godinu su zaokružili samostalnim koncertom u zagrebačkoj Močvari, a poznati su po svojim nastupima koji nadilaze tradicionalni koncertni format.
„Ja bih volio da naš nastup bude kazalište, ne znam uspijeva li nam svaki put, ali potrudimo se“, kaže Luka. „U startu smo htjeli ukomponirati elemente kazališta u naš nastup i zato imamo taj Polifem govor na kraju koncerata. Kad imamo solo koncert trudimo se napraviti i scenografiju, i da to bude priča s glavom i repom“, a Jakov nadodaje: „Volio bih da imamo čak još više i više toga. Npr. video wall i veća scenografija.” Prokomentirali su i da bi htjeli općenito pojačati opremu, jer je sav materijal snimljen i dorađivan u set-upu kod Jakova doma.
…dobar top, dobre šuze!
Ki Klop veliku pažnju posvećuje svojemu vizualnom identitetu, što se vidi i u dizajnu albuma, a i u njihovu scenskom nastupu. Cover za EP U dućanu ćilima radila je Lukina djevojka, a za album Otopljeni disko uredila je fotografiju Marine Uzelac, koja je svojevrsna službena fotografkinja benda. Za unutrašnji dio omota vinila zadužen je bio Petar Micić, koji surađuje s beogradskim nezavisnim kolektivom Hali Gali.
„Dosta smo raspravljali oko vizuala. Za album i za cover nam je trebalo dugo da se dogovorimo za nešto što nam obojici paše“, priznaje Luka. „Imam osjećaj da u jednu ruku jako dijelimo viziju, a u drugu ruku opet imamo jako specifične preference i ukuse.“
Kad je riječ o modi za nastupe, dečki preferiraju upečatljiv izgled umjesto udobnosti. „Za sad smo uvijek išli na flashy. Meni niš od ovog nije udobno“, priznaje Luka kroz smijeh. On uvijek nosi ogrlicu i prsten za sreću, dok Jakov ima prepoznatljive glomazne cipele još od prvih nastupa. „Velike su mi i neudobne, teško hodam u njima, ali izgledaju fora. Nisu ni lijepe, samo su neobične“, objašnjava, dodajući kako mu je drago što barem oko jedne stvari ne mora razmišljati prije izlaska na pozornicu.

Ki Klop/foto: Matej Grgić
Nikad dosta nove glazbe
Dečki pozitivno komentiraju trenutačno stanje nezavisne glazbene scene. „Jako sam sretan s našom scenom, osjećam da se nešto dešava“, kaže Luka. „Otkad smo počeli s Ki Klopom, naletio sam na hrpu novih bendova. Možda su uvijek bili tu, a ja ih nisam primjećivao. Ali stvarno mislim da se nešto ponovno pokreće – u cijeloj regiji ima sve više zanimljivih mladih bendova.“
Jakov se šaljivo osvrće na aktualnost na glazbenoj sceni: „Danas treba biti aktualan. Sad ako ne izbacimo ništa idućih godinu dana, ekipa će nas zaboravit. Neće više nitko htjeti doći na koncert. Znaš kak to ide. A i vidiš kako ovi treperi, oni su doslovno tvornica hitova. Nabijaju nam tempo, haha!“
Bend stalno gleda prema budućnosti, radeći na novim singlovima i planovima. Jakov otvoreno priznaje da su vizuali dosad bili njihova najslabija karika jer su bili fokusirani na druge aspekte s dozom opsesije izrade novih pjesama. Proces nakon izrade glazbe opisuju kao najteži dio posla jer nema veze direktno s muzikom, ali sada aktivno rade na poboljšanju i tog aspekta.
Kroz razgovor o potencijalnim suradnjama otkrili su širok spektar želja. Luka spominje lokalne favorite poput IDEM i Porto Morta kao prirodne „partnere“, ali ima interes i za druge kombinacije poput Vizelja. Jakov pak više gravitira prema solo artistima, ističući z++. Luka je naveo i ex-Yu punk, spominjući Koju i bendove poput Discipline Kičme i Šarla Akrobate za koje napominje da ih je relativno kasno otkrio. A na pitanje o apsolutno neobičnim kombinacijama? „Zamisli s Indirom iz Colonije. To bi bilo dobro. Imamo tih synth momenata. To bi bio tvrdi hit“, kroz smijeh zaključuje Jakov.

Ki Klop/foto: Matej Grgić
Umjetnost VS popularnost
Kad je riječ o popularnosti, pristupaju tome sa zdravom dozom samokritičnosti i humora. Luka komentira kroz smijeh: „Kad sam bio mlađi zamišljao sam da ću se s ovim što sad trenutačno imamo osjećati kao da sam neki najpopularniji lik u Zagrebu, haha, ali nije tako naravno, normalno je sve. Osjećam se isto.“ Jakov nadodaje: „Evo prije desetak dana sam napunio 27 godina i rekli su mi frendovi da nisam još dovoljno popularan da bih se trebao bojati kluba 27!“
Luka također priznaje svoje iznenađenje popularnošću: „Meni je u jednu ruku jako čudno da netko sluša naše pjesme“, dok Jakov dodaje: „To te kužim, to te kužim. Zato što ih mi više ne možemo čuti, pogotovo ja koji sam radio miks i master haha… htio sam pred kraj izbaciti pola pjesama s albuma!“
A tko su dečki izvan svjetala reflektora? Jakov ima stalni posao u video produkciji kao tonski snimatelj, dok Luka studira matematiku. Njihovi dani ispunjeni su filmovima, izlascima u Mediku i Močvaru s prijateljima i istraživanjem novih zvukova.

Ki Klop/foto: Matej Grgić
Glazba kao igra i eksperiment
Nakon što su progovorili o svim aspektima svog stvaralaštva, dečki iz Ki Klopa zaključuju razgovor savjetom za mlade artiste:
„Eksperimentirajte i probajte što više stvari izbaciti. Igrajte se. Mislim da treba samo izbacivati što više pjesama, imamo puno prijatelja koji rade glazbu i nikako da izbace svoje pjesme. A stvarno su vrijedne toga da ih netko posluša i sigurno će inspirirati još nekog novog. Tako da samo izbacite što više svog rada van.“
Ki Klop je donio nešto novo na našu scenu. Njihova glazba i nastupi privlače one željne drugačijeg, nepredvidivog i zaraznog. Ako tražite novi cool zvuk Zagreba, ovo je bend koji trebate poslušati jer nemaju granica. A možda ćemo ih jednog dana slušati i na kazališnim daskama.