Lagano, lagano - 30 godina kasnije

Današnje generacije mladih glazbenika mogu biti ljubomorne na podršku koju su njihovim tadašnjim vršnjacima okupljenima u Lagano, lagano pružali diskografi i mediji

Trideset godina od inicijative Lagano, lagano, nedavni slavljenički koncert Hommage Collectivea te prigodno LP reizdanje istoimene kompilacije, prilika su za prisjećanje i revalorizaciju ideje kojom se tadašnji glazbeni Zagreb približio aktualnim acid jazz, funk, latin i fusion trendovima europskih klubova i diskografskih kuća. Gdje su danas i što rade izvođači i autori s originalne kompilacije? Tko su ljudi koji su započeli cijelu priču? Koliko je Lagano, lagano važan za hrvatsku glazbu, koji su mu odjeci u današnjoj glazbenoj industriji i koliko u svemu skupa ima nostalgije, a koliko stvarne glazbene vrijednosti?

U studenome 1995., Petar Beluhan, Boris Horvat i pokojni Alen Balen okupljaju oko sebe scenu mladih glazbenika pogleda usmjerenih prema Zapadu i glazbi kakvu su tada radili izvođači kao što su Brand New Heavies, Incognito, Jamiroquai i drugi. Nakon ratnog zagađenja i svirki u malim kafićima i podrumima, scena svoj dom pronalazi u zagrebačkom klubu Aquarius, kao i u eteru Radija 101.
U srpnju 1996. održava se prvo izdanje festivala Lagano, lagano koje je u dva dana predstavilo mlade izvođače novog žanra. Na krilima rastućeg zanimanja publike, ali i nastupnog EP-ja The Bastardza koji im je priskrbio Porina za Najboljeg novog izvođača, iste godine izlazi i kompilacija Lagano, lagano na kojoj se pojavljuje šest imena: The Bastardz, Mayales, Cubismo, Flexible Frame, Con Fusion i High Class Family.

“Imali smo tada svoju “stariju braću” koji su se uspješno bavili domaćim rockom, festivalom Fiju Briju, nagradom Crni mačak i slično, no oni nisu mnogo marili za nas. Mi smo u svojim stanovima napikavali neke druge ritmove i harmonijske krugove, neku drugu tekstualnu estetiku i uopće drugačiji gard ispred mikrofona”, objašnjava danas Petar Beluhan čiji su Mayalesi jedan od tri “preživjela” benda s kompilacije. On je, ujedno, bio i glazbeni producent i ilustrator izdanja, a suradnja Mayalesa i Valerije Nikolovske, “Mogu i sama”, i danas je uporište glazbenog programa niza radijskih postaja urbanog usmjerenja. Tri desetljeća i nekoliko postava kasnije, Mayalesi upravo završavaju svoj novi, peti po redu studijski album.

No, “prvoborci” pokreta ipak su bili The Bastardz koji su svojim autorskim uratcima i zanimljivim obradama postavili temelje tadašnje scene. Njihov EP prvijenac Your Love donio im je Porina, a kreativna osovina Helena Bastić – Zoran Jaeger Jex zaslužna je za veliki hit “Tvoja ljubav”. Zanimljivo je da se pjesma na kompilaciji pojavljuje na engleskom jeziku u bitno drugačijoj verziji – štoviše, uz “Your Love” stoji upozorenje “hornyedit”, dok njihov žilavi banger “Disco” ujedno i zatvara kompilaciju. 

Okupljeni oko udaraljkaša Hrvoja Rupčića, Cubismo su svoju afro-kubansku misiju započeli svirajući po zagrebačkim klubovima poput Hard Rock Caffea i BP-ja. Mjesto na Lagano, lagano zaslužili su nadahnutom obradom “Night in Tunisia” Dizzyja Gilespieja te autorskom pjesmom “Rosa”, a danas, trideset godina kasnije, jednako su aktivni i temperamentni kao i onog ljeta u Aquariusu. Spomenuti bendovi othrvali su se vremenu i nizu izazova domaće glazbene industrije što se, nažalost, ne može reći za preostala tri benda s kompilacije…

Flexible Frame bili su sisački funk bend osnovan 1992. godine, a autor pjesama “Led” i “Bus”, Miro Čehaić, danas je aktivan u Django Group pokojnog gitarista Damira Kukuruzovića. Bend izrazitog groovea, Con Fusion, poslužio je kao inkubator niza studijskih i live glazbenika: gitarista Valenta Samardžije, basista Davora Ivelića, brass sekcije Andreja Jakuša i Zdenka Ivanušića, klavijaturista Davora Hercega, Zdravka Tabaina na bubnjevima te udaraljkaša Matka Petrića. Njihov nastup na festivalu Lagano, lagano 1996. dostupan je u cijelosti na Youtubeu…

U popratnom tekstu originalnog izdanja kompilacije, bend High Class Family slovio je za najprogresivnijeg od “šestorice laganih” – riječ je o studentskom projektu autora Luke Zime i niza danas eminentnih session glazbenika, od Igora Geržine, Mile Stavrosa i Krešimira Tomeca, pa do jednog Dina Dvornika. Zima se, pak, u međuvremenu okreće filmskoj i primijenjenoj glazbi, između ostalog i onoj za dokumentarni film o generaciji Vatrenih sa SP-a u Francuskoj 1998.

Zajednički nazivnik Lagano, lagano kasnije je doživio još nekoliko izdanja i permutacija, uključujući remikseve te elektronski produžetak. Na kasnijim izdanjima pojavila su se imena poput Jinxa, Songkillersa, Igora Geržine i Dina Dvornika u ulozi MC-ja. No, možda najveća pobjeda cijele priče je otvaranje prostora novim autorima i glazbenicima od kojih su mnogi i danas aktivni na sceni. Također, današnje generacije mladih glazbenika mogu s velikom dozom ljubomore gledati na podršku koju su njihovim tadašnjim vršnjacima okupljenima u Lagano, lagano pružale diskografske kuće i radijske postaje, pogotovo s obzirom na specifični zvuk i uglavnom upitni komercijalni potencijal.

Pokretači Lagano, lagano kasnije su se ispostavili kao važni dionici domaće glazbene i medijske industrije – pokojni Alen Balen (“what a voice!”, pisalo je u knjižici izdanja) pokrenuo je Yammat FM, a Boris Horvat diskografsku kuću Aquarius Records koja s Lagano, lagano dijeli svoj rođendan: “Bilo je tu raznih partizanskih metoda kako smo urednike uvjeravali da je to glazba kojoj treba dati mjesta na radiju. To smo radili na sve moguće načine, vjerojatno smo bili do određene mjere simpatični jer smo imali entuzijazam i volju da pomaknemo nešto i da nešto što zvuči drugačije pustimo prema publici. Tako se stvorila ta osnovna baza”, izjavio je nedavno Horvat.

Treći pokretač, Petar Beluhan, i dalje je autorski i izvođački aktivan u Mayalesima, a trideset godina kasnije ne skriva svoj ponos projektom Lagano, lagano: “Uvjeren sam da smo tada pridonijeli kulturnom bogatstvu i raznolikosti unutar zajednice u kojoj živimo, kao što sam uvjeren i da smo digli na noge jednu potentnu scenu koja kroz svoje inkarnacije živi i danas. Iz današnje perspektive dopuštam si reći da su neke stvari iz naše pionirske prošlosti čak i dobro ostarjele, da smo sačuvali poneke ideale, a ponegdje i dotakli kategorije koje vežemo uz pojmove ‘bezvremensko’, ‘umjetnički zrelo’ i ‘autentično’”, zaključuje Beluhan.